BOJ NA UTVICI

husein_kapetan.jpgZa vrijeme pokreta Bošnjaka za autonomiju 1831.-1832.godine pod voćstvom Husein-kapetana Gradaščevića,Sulejman-kapetan je,kao i svi drugi hercegovački prvaci ( Smail-aga Čengić,Ali-aga Rizvanbegović,Bašaga Redžepašić ), ostao privržen sultanu.

Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine je zastupao interese svih društvenih slojeva i imao punu podršku naroda i svih civilnih organa vlasti u Hercegovini .To jasno potvrđuju ilami ( službeni izvještaji,o.a. ) kadija Stoca, Mostara, Ljubuškog, Nevesinja, Cernice,Trebinja, Onogošta,te zahtjevi svih kaza ( kotara ) u obliku mahzara ( zajedničke molbe najvišim vlastima , o. a. ) ),da se potvrdi izbor Husein kapetana za valiju Bosne.Međutim,autonomnost Bosne se kosila sa vlašću tek izišlih na glas hercegovačkih lokalnih moćnika,koji su funkcionirali samostalno kao paradržavni vojni i politički organi i rješavali sve silom oružja,imali svoju privatnu vojsku i ponašali se kao < mali sultani >.

Samo mjesec dana poslije sjajne pobjede Husein-bega na Kosovu polju i dva mjeseca prije nego će cijela Bosna biti u vlasti Husein-kapetana i njegovih saboraca,zavidni,osioni i vlastoljubivi Ali-aga Rizvanbegović,u svojstvu zamjenika vezira (< dok ne dođe novi valija Ibrahim-paša > ),upućuje 24.augusta 1831.godine < zapovid < svećenicima,prvacima ljubuške i drugih nahija i < pravoj carskoj raji > kako će se ponašati prema pristalicama Husein-kapetana :

Pečat

“Od menne Alliaghe Rizvanbegovchia kaimekana Bosanskoga,i Ercegovackoga, zapovid Vama Parroczim i Capelanim od bekie, i naije gliubuske, od Ruxichia od Posusia, i od Raskog poglia, i Vama svim dvanaest knezovim od iste naije, i bekije, i svoi pravoi czarskoj raii.

Evo neka znate kakoie menne Mur Seibia cestitoga Czara vechil sa svoiom buiruntiom ucinio kaimekanom Bosanskim, i Ercegovackim dokle dogie novi valia Ibraim Passa: cuiem dakle da niki od Jaramaz takuma jessu posli po bekii i naii gliubuskoi traxechi nebili sa svojim laxima okrenuli i Raiu da se uzdignu protiva Gospodaru Czaru, i gniegovim pravim slugam, i sadiczim. Nemoite daklen slusatti ovaki Carski dusmana koivas nazlo namechiu, jer akobi poslusalli nechiete moch sevapa ucinitti, nitichievam moch ostati glave, ni mal, ni dicza, ni nista stase vasse zove. Neslusaite daklen Czarski naletnika, nego pazite svoizi poslova,i sveger ukaxite vassu virnost prema cestitomu Czarru, i za vassu virnost bichiete pomilovani od cestitoga Czarra, i Vezira.Kapetanbeg od gliubuskoga dosoie kmenni i itat ucinio,tersanmu iznova dao Buiruntiu na Ajanluk da bude zabit od vas prave i virne czarske raije, daklen poznajtega za svoga zabita kao i prie, i buditemu poslusni. Zapovidam da odma dogie amo u Stolacz svi dvanaest knezova od Bekije, i Nhaije (sic!) gliubuske za daim ukaxem zapovidi, i nacin kakochiese vladati, alli da koi nebi mogo dochi, neka posaglie bratta, olli sina na svoje misto: koi nedogie ne zvagnie ove buiruntie nechie moch sevapa uciniti. Neka Postovani Paroczi i Capelani ukaxu ovu zapovid svemu puku, i nekaj nauce virnosti prema cestitom Czaru

                       Daste svi ztravo – u Stoczu na 24 Augusta 1831 “.  

U muhuru na čelu pisma piše : “Raditu bi ma kassemallahu li,Abduhu Ali “-Zadovoljan sam s onim što mi je Svemogući odredio.

Na leđima : ” Parrochu i knezovim,i Raii od Posusia “.

Iz ” zapovidi ” se vidi da je Sulejman-beg posjetio Ali-agu u augustu 1931.godine, izrazio mu svoju pokornost i privrženost i da je i dalje zadržao položaj zabita ( upravnika oblasti,o.a. ) ” prave i virne czarske raje “.

< Zapovid > Ali-age napisana je mjesec dana poslije velike pobjede Husein-kapetana na Kosovu polju u julu 1831.godine.To znači da je već tada Sulejman-beg bio uz sultana i Ali-agu i protiv Husein-kapetana i pokreta za autonomiju Bosne.

Pokret za autonomiju i njegov vođa Husein-kapetan, < Zmaj od Bosne < ,imali su,sudeći po < zapovidi > ,ne mali broj pristaša u ljubuškoj nahiji.Zapravo,kao i u drugim hercegovačkim mjestima,u Ljubuškom su se Bošnjaci podijelili na pristaše i protivnike Husein-bega.

Samo nekoliko dana kasnije,12.septembra 1831.godine, proglašena je autonomija Bosne .a već početkom oktobra 1831.godine cijela Bosna bila u vlasti samozvanog bosanskog vezira,< Zmaja od Bosne >,u Hercegovini Mostar i Trebinje,ali ne Stolac i Ljubuški.Radi sigurnosti u tim burnim vremenima, Sulejman-beg se u novembru 1831.godine s porodicom skloni u Dalmaciju kod svojih prijatelja.

Husein-kapetan odluči da konačno upokori ljubuškog kapetana.Prvo ga razvlasti i za sandžakbega Hercegovine odredi Osman-bega Manova iz Taslidže.Manov sa 2000 konjanika i pješaka zauzme Ljubuški,opljačka i porobi tvrđavu,zatim u Vitini zaposjedne kapetanovo porodično imanje.Iz Vitine krene prema obližnjem brdu Utvici sa konjanicima ispod brda,preko Krstaca,a njegov saveznik Hadži Ahmet Mesihović sa oko 400 pješaka kroz utvički klanac.Ljubuški kapetan mu se suprostavi sa oko 200 dobro naoružanih vojnika i oko 350 seljaka-kmetova Dana 31.maja 1832.godine zametne se boj u kojem Manov odnese punu pobjedu.U tom neravnopravnom okršaju pogibe 12 kmetova,30 ih je ranjeno i 32 zarobljena.Manov je izgubio jednog oficira,nekog Šabanca rodom iz Mostara.Ljubuški kapetan sa svojim ljudima se jedva spasi bijegom u Dalmaciju.Pobjednici odsjeku glave poginulim kmetovima, odnesu ih u Vitinu i u blizini kapetanovih konaka nabiju ih na koce.Manov sutradan zapali kapetanove konake,opljačka magaze i hambare i sa vojskom se vrati u Mostar.

Zanimljiv je opis ovog boja iz pera < jednog prijatelja iz Ljubuškog < ,saradnika < Bošnjaka > 1894.godine :

<…Tako 1832 godine dođe zloglasni gost Osman-beg Manov,da raskotari ljubuškog kapetana hadži Sulejmana bega Kapetanovića,da ga porobi i da ga sa- svijem uništi.Sulejman kapetan,vidjevši da je eškija ( odmetnici,o.a. ) sve o sve uzela maha,primoran bi ostaviti svoj zavičaj plemenitu Vitinu i sve svoje dobro u Vitini.Potegne se u Bekiju u selo Goricu,koje se nalazi blizu Imoskog.

Eto tako kapetan Sulejman iz Vitine,a opaki Osman-beg sa svojom četom u Vitinu.Taj nemili gost u Vitini posjedne kulu,konake,obije sve hambarove,magaze,u kratko rečeno zauzme svakoliko dobro ljubuškog kapetana Kapetanovića,a on se ukonači pokraj vode Vrioštice u londži u plemenitoj Vitini.Oko njega jezdi vojska bez ikakva reda i načina,kao gladni vukovi za tvrde zime.Sulejman kapetan u selu Gorici sve to sluša kao i očima da vidi;ali,šta ćeš,da učini,kad su ga odbjegli oni,u koje je najviše povjerenje polagao.Ali ipak treba braniti svoj dom i svoj zavičaj,pa što Bog da i sreća junačka.Tako odlučno zaključi da se sa nemilim gostom jednoć okreše,te pozove sebi u pomoć iz sve Bekije iz bližnjih sela carsku raju,to jest kršćane.Ovi,ne plašeći se od ogromne Osman-begove vojske,rado priskoče u pomoć svome gospodaru; i za tihni čas skupi se preko tri-četiri stotine kršćana pod bajrak svog poglavara.Dne 31.maja 1832.godine,krenu iz Gorice prema neprijateljevoj vojsci,te se sukobe na Utvici,nadomak Vitine.Ali,kako su na brzu ruku pohrlili u boj,nijesu bili dovoljno spremni ni sa oružjem,niti sa džebhanom,te na prvom udaru pobijedi vojska Osman-begova…>.

Odmah po odlasku Osman-bega Manova iz Vitine neki stari prijatelj ljubuškog kapetana poskida s kolja odsječene glave kmetova,sahrani ih na jednom mjestu desno od ceste prema ulazu u Vitinu iz Ljubuškog i iznad njih podigne kao jedan mali grob.

Poslije 62.godine od boja na Utvici na mjestu gdje su pokopane glave poginulih kmetova,Mehmed-beg Kapetanović podiže spomenik.Spomenik je po nacrtu izradio u Mostaru od mukoškog kamena klesar Vicko Štambuk i postavio u maju 1894.godine.Tekst urezan na spomeniku glasi :

> Ovdje otpočivaju odsječene glave dolje označenih vjernih i hrabrih naših zemljaka ,koji pogiboše za svoga dobroga poglavicu ljubuškog kapetana na Utvici 31.maja 1832.godine,boreći se protiv zloglasnog Azijata Osman-bega zvanog Manova.

Iz ljubavi prema svojim vrlim zemljacima i za istorični spomen podiže ovaj mali spomenik unuk i potomak rečenog poglavice Beg Kapetanović,načelnik glavnog grada Sarajeva,u svom rođenom mjestu plemenitoj Vitini u maju 1894.

Franjo Bešlić iz Hrastovače

Jakov Kordić iz Tihaljine

Marko Leko iz Tihaljine

Marko Šimić Žulj iz Ružića

Mate Šimić-Petrilj iz Ružića

Matiša Jurčić iz Ružića

Mato Širić iz Broćanca

Nikola Širić iz Graca posuškog

Nikola Pandžić iz Drinovaca

Petar Bošnjak iz Posušja

Petar Bošnjak iz Sovića

Petar Ravlić iz Drinovaca.

Lahka im zemlja !

< Na desnoj strani spomenika stoje urezani stihovi tada mladog pjesnika Riza-bega:

< Mili Bože ti se smiluj Ti pomozi svome robu Ko junački krv prolije Nek miruje u svom grobu <.

Krvavi okršaj na Utvici literarno je obradio pedagog i pisac fra Martin Mikulić ( 1841-1912. ),dugogodišnji župnik u Klobuku i Ružićima u < Pustinjakovim pripovjetkama <. husbeg.jpg  

vitina_spomen.jpg      

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Spomenik u Vitini, slika poklon od novinara Fahre Konjhodzica                                                                                                                                       

1749 Posjeta 1 Posjeta danas