Po narodnom predanju koje je uporno i kategorički zastupao u više svojih radova
Kasim Gujić,porodica vitinskih begova Kapetanovića je hrvatskog
porijekla. Rodonačelnik te porodice Sulejman-beg,posljednji ljubuški kapetan i prvi
ljubuški muselim,potiče od ugledne hrvatske porodice Cvitković iz sela Glavine kod
Imotskog,od oca Petra i majke Katarine. Ime mu je bilo Jozo.

ibrahim-beg.jpg

Gujić je podatke crpio iz župnih knjiga imotskog samostana.Po njegovoj
verziji,njegov otac Petar je sa prvom i drugom ženom imao pet
sinova:Stjepana,Filipa,Jozu,Antu i Franju.Jozo je rođen 9.novembra 1788.godine.Iz
župnih knjiga vjenčanja vidi se da se Jozo nije vjenčao u Imotskom, a u knjizi
umrlih njegova smrt nije zabilježena.Taj Jozo,kako tvrdi Gujić,nije niko drugi nego
kasniji ljubuški kapetan Sulejman-beg,osnivač begovske porodice vitinskih
Kapetanovića.Bio je časnik u austrijskoj vojsci.Sudjelovao je u nekoj pobuni i radi
toga je morao pobjeći preko granice u turski Ljubuški.To je bilo,po svoj
prilici,1814.godine,iza očeve smrti.Prebjeg Jozo je prihvatio islam i dobio ime
Sulejman.Kao vješt i okretan čovjek brzo se snašao u novoj sredini i stekao
povjerenje ljubuških i vitinskih muslimana.O tome kako je Jozo,odnosno Sulejman,postao ljubuški kapetan,u narodnoj predaji
postoje dvije verzije.Gujić tvrdi da je Sulejman bio pismen i dobro odgojen čovjek i
da je.kao upravnik imanja ljubuškog kapetana,uživao njegovo puno povjerenje.Mahmud
kapetan Hadžalić ga je učinio svojim nasljednikom,jer nije imao muškog djeteta.Po
drugoj verziji,Sulejman je postao nasilno ljubuški kapetan poslije smrti Mahmud
kapetana,uz pomoć svojih odanih prijatelja.Gujić navodi da nasilno prisvajanje prava
na položaj kapetana tada nije bila rijetkost.Navodno,u onim nesređenim prilikama
svaki okretan čovjek,ako je imao novaca,mogao se dograbiti berata na kapetaniju.Verzija Kasima Gujića o hrvatskom porijeklu vitinskih begova Kapetanovića je napuštena.Dostupni podaci o ljubuškim kapetanima u periodu od 1750.do 1835.su vrlo
oskudni,nekad i protivuriječni.Kako predaja kazuje,Mahmud kapetan nije iza sebe
ostavio muškog poroda.U tim slučajevima bila je praksa da bosanski vezir imenuje
svojom bujruldijom kapetana jednog od rođaka umrlog kapetana i predlaže Porti da mu
se izda berat.Zna se sasvim pouzdano da je Mahmud kapetan imao brojnu rodbinu
(prezime Hadžalić u Ljubuškom održalo se do danas),ali je ostala tajna zašto tako
nije učinjeno.Kapetan Sulejman i njegovi sinovi pazili su se sa uglednim hrvatskim porodicama
preko dalmatinske granice,što nikako ne znači da to potvrđuje njihovo hrvatsko
porijeklo.On su bili vrlo trezveni i poduzetni ljudi,svjesni da je život na serhatu
uvijek pun rizika i da pomoć dobrih ljudi druge vjere može biti dragocjena.To se
obistinilo nekoliko puta kada je Sulejman-beg sa porodicom napuštao Vitinu i tražio
zaštitu kod svojih dalmatinskih prijatelja.O tome Ali-beg,njihov potomak,1938.godine
piše: > Što se tiče tačnog srodstva sa Polićima iz Vrgorca,to je bilo samo
pobratimstvo koje je nastalo između Sulejmana kapetana i Marka Polića
Sindika,serdara vrgorskog,na slijedeći način : Kada je krvoločni Vedžihi-paša
upokoravao feudalne bosanske kapetane ( 1835.godine,o.a. ),tad pred njegovom silom
pobježe Sulejman kapetan iz Duvna u Dalmaciju,u Makarsku,gdje je bio šest mjeseci.A
drugi put, za vrijeme bosanskog ustanka ( pokreta za autonomiju Bosne ,1832.godine
,o.a.) pobježe pred buntovnim Ćor Osman-begom Manovom opet u Dalmaciju i tako
nastade pobratimstvo,a i radi toga što su se morali slagati i uzajamno pomagajući
se,da lakše upravljaju svaki u svom povjerenom kraju > .Sulejman beg je i ranije nalazio utočište u Dalamaciji.Skupa sa svojim rođakom
Mustafa-begom Teskeredžićem iz Duvna i Mahmud-begom Filipovićem iz Glamoča,morao je
1820.godine bježati u Makarsku ispred zloglasnog bosanskog valije Dželaludin-paše.U odbrani pravog porijekla svoje porodice Ali-beg,sin Osman-bega,kazuje 1938. godine
porodičnu usmenu verziju :> Sulejman kapetan je došao u Ljubuški grad na poticaj i nagovaranje svog
neustrašivog i odanog dizdara Omer-bega Dizdarevića,koji mu obeća preoteti
Ljubuški grad preko svojih prijatelja u Ljubuškom.Kad Sulejman pristade,Omer-beg
uze 12 odabranih ljudi i krišom sađe u Ljubuški,te iz busije upade u Ljubuški
grad,i to je bilo jednog petka,kada je tadanji kapetan morao da ode u džamiju.On
svlada starog dizdara i malobrojnu posadu,pri tom upali top koji dade znak
Sulejman kapetanu,koji se je nalazio u Borojinskom Gozdu sa ovećim brojem svojih
pristaša.Tako dođe u Ljubuški grad,a dotadašnji siledžija kapetan Ali-beg Travnjak
pobježe glavom bez uzglavlja na konju Mahmutage Mahića < Roga > preko Vrgorca u
Bosnu.Za ovo o doseljenju u Ljubuški kao svjedok i danas živi starac preko 85
godina Memiš-aga Dizdarević,koji je ovo čuo od svoga djeda,gore navedenog
Omer-bega > .
Prema ovoj narodnoj predaji,porijeklo vitinskih begova treba tražiti u Duvnu,a ne u
Vitini.To potvrđuju i ovi redovi Mehmed-bega u < Narodnom blagu >,kad govori o svom
dalekom pretku Mehmed-paši:<…Tome paši bilo je ime Mehmed.On je rođen 1710.godine u Ljubuškom gradu u
Hercegovini,od oca Hadži Ali-kapetana Kapetanovića.Kada je bio kao mladić od 25
godina otišao je iz Ljubuškog u Duvno ( u Županjac).Tu se nastani i kroz malo
vrijeme postane u tom mjestu zabit,tj zapovjednik duvanjskog kotara.Za nekoliko
godina pribavi sebi veliki imetak,kupi od nekog Mostarca poznato selo Brišnik i
Borčane,koja se sela i danas nalaze u posjedu njegovijeh unuka,tj.nas rođaka imenom
Mehmeda,Ibrahima,Osmana,Bećira i Sulejmana, begova Kapetanovića.Malo kasnije bude imenovan pašom i otiđe u Travnik,Posavinu i u Dubicu.Zatim bude
postavljen s vojskom da čuva grad Novi u Krajini,koji se nalazi kod sastavka Sane i
Une.U to vrijeme navali glasoviti đeneral Laudon sa mnogobrojnom vojskom na grad
Novi,te ga sa svijeh strana opsjedne.Mehmed paša sa svojom četom zatvori se u
tvrđavicu istog grada i bori se preko četrdeset dana protiv đeneralovim neprestanim
navalama.Nakon toliko dana nestane mu zahire i džebane,a s druge strane ne hćedne mu
učiniti nikakvu pomoć neki drugi bosanski paša,takozvani Miralem,koji je ležao s
velikom vojskom kod grada Blagaja,nadomak Novoga…> .General Laudon zauze Novi,zarobi Mehmed-pašu i zatvori ga u gradu Požunu gdje je bio
zatočenik do smrti 1764. godine.Pod dubokim dojmom tragične sudbine svog dalekog
pretka,Mehmed-beg je u < Narodnom blagu > uvrstio i narodnu pjesmu < Sužanj paša i
sinja kukavica >.Ona sadrži nekoliko podataka o porijeklu ove porodice :Zakukala sinja kukavica,Na bedemu u gradu Požunu,Pitao je paša od Novoga,O Boga ti sinja kukavice,Jesi l`skoro Duvnu odlazila?Jesi l`moje dvore okukala?Je li Suljo hatmu proučio?Je li Mujo knjigu naučio?Je li moja udala se ljuba?Dolaze li gosti u konake?Izlaze li janjci na tabacim?Odgovara sinja kukavica:Gospodine paša od Novoga,Ja sam skoro Duvnu odlazila,Ja sam tvoje dvore okukala;Suljo ti je hatmu proučio,A Mujo je knjigu naučio,Ali ti je ljuba se udala,Za silnoga pašu Miralema,Ne dolaze gosti u konake,Ne izlaze janjci na tabacim. >Kad je čuo paša od Novoga,On zacvili kano ljuta guja,U Požunu u tešku sužanjstvu.Mehmed-beg objašnjava: <…Ona dva mladića za koje je rahmetli paša pitao kukavicu,bilo im je ime jednom
Suljo (Sulejman ),a drugome Mujo ( Mustafa ).Suljo je bio rođeni pašin unuk,a Mujo
sinovac,tj.bratić.Taj Sulejman bio je nas rođaka Kapetanovića isti djed,po svoj
Bosni i Hercegovini,mal’ ne svakom vrlo dobro poznati Sulejman-kapetan od Ljubuškog
grada> .Povijest porodice vitinskih begova Kapetanovića može se uvjerljivo pratiti od prvog
poznatog pretka Abdulah-age ( 1588.do 1630.).Dokumenti o tome pohranjeni su u Beču
(HHStA,Wien,Administrative Registratur,F 61. kt 25,Wien 31.juli 1880.).Mehmed-beg
nije dozvolio da se njegovo porodično stablo prepusti zaboravu.Rodoslovlje porodice
završio je 1896.godine i poslao svome bratu Osman-begu uz poruku: ” Osmo,eto ti
šaljem naše rodoslovlje po mom tahkiratu,od kada smo i od koga smo potekli neka se
nađe uspomena na mlađe ” .Ovo rodoslovlje sačuvano je do danas.Mehmed-paša je djed,a Mehmed-beg otac Sulejman-bega,posljednjeg ljubuškog
kapetana.Kad je Sulejman-beg preselio na ahiret,ostavio je dva sina,Ali-bega i
Derviš-bega.Od Ali-bega su Mehmed-beg Ljubušak,Ibrahim-beg, Osman-beg i Dževahira.,a
od Derviš-bega Bećir-beg,Haki-beg,Rešid-beg,Sulejman-beg,Tahir-beg i Hamdi-beg.Od Mehmed-bega Ljubušaka je Riza-beg ,pjesnik ,od Ibrahim-bega kći Šaćira.Djeca
Osman-begova su :Zija-beg, Hilmi-beg, Ali-beg,Ibrahim-beg, Memnuna, Zineta,
Ešrefa,Sabira i Rukija.Od Bećir-bega su : Mehmed-Ali-beg ,Mustaj-beg ,Hamdi-beg
,Hajrudin-beg,Nurudin-beg i Almasa. Halid Sadiković

1686 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter