Vakufnama Nesuh-age Vucjaka

Vakufnama je sudski dokument o zavještanju imetka.Sastoji se od uvodnog,glavnog i
završnog dijela.Ovjerena je klauzulom kadije i potpisima i pečatima svjedoka.

Uvodni dio ( ekspozicija ) sadrži zahvalu Bogu,ime vakifa i njegova razmišljanja o
prolaznosti ovog svijeta.Vakif donosi odluku o zavještanju svog imetka za božju
ljubav i općedruštvenu korist ,uvjeren da je činjenje dobrih djela pravi smisao
života. U glavnom dijelu ( dispoziciji ) vakif detaljno izlaže predmet,uvjete i svrhu
uvakufljenja,bira službenike vakufa i određuje im plate.

Završnim dijelom (legalizacija) nadležni kadija uvodi u sidžil tekst vakufname i
donosi presudu o valjanosti i izvršivosti uvakufljenja sa datumom i imenima
prisutnih svjedoka.

U jednom dijelu vakufname inscenira se odustajanje vakifa od uvakufljenja i
suprostavljanje mutevelije,da bi na kraju kadija donio presudu o pravnoj valjanosti
i neopozivosti vakufa.

Vakufnama Nesuh-age Vučjaka napisana je u Mostaru,na arapskom jeziku,u trećoj dekadi
džumada I 972 = 25. decembra 1564 – 3.januara 1565. godine.Tekst je
očuvan.Fotokopija vakufname od 12 snimaka čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu, D br. 1340.

.Prevedena je i objavljena na bosanskom jeziku 1985.godine.



Prevod vakufname (Muhamed Mujić )



(Hvala) onome koji vidi u tmini utrobe živih bića; onome, koji govori divnim
(jezikom Objave i Tumačenja); onome, koji nema druga, vezira, savjetnika, niti
pomoćnika; onome koji se ne može prispodobljavati i uspoređivati s ostalim bićima i
koji nema sebi ravna.

Očitujem da nema drugog boga osim Allaha, koji nema druga; da je učinio da
upravaljanje svijetom, bez obzira na koga se odnosilo,pripada njemu samom. Očitujem
da je Muhamed njegov rob i poslanik, koji je upućen svima ljudima i džinima.

Zatim,ovo je šerijatska listina i jasna isprava koje se treba pridržavati, čija
sadržina govori, a smisao izražava da je dobrotvor Nesuh-aga – neka Allah primi
njegova dobra djela i udvostruči njegova dobročinstva – spoznao da je ovaj svijet
prolazan i što čovjek pojede, to uništi, što obuče, to pohaba, a što da u
dobrotvorne svrhe to ga ovjekovječi *,te da je vakuf od šire koristi i najpodesniji
način da se učini trajno dobročinstvo i nagrada kod Gospodara ljudi. Također je
spoznao da je vakuf trajno dobro djelo i da se koristi od njega obnavljaju kroz
vijekove, i da se njegovi prihodi unaprijeđuju smjenom dana i noći. On se podsjetio
i onoga čiji se smisao navodi u hadisu: Kad i umre čovjek prestaje njegovo
djelovanje, izuzev u tri slučaja: ako ima čestito dijete koje će se moliti za njega;
ako ostavi neki nauk kojim će se ljudi koristiti ili ako ostavi trajno dobro djelo
*. Zato je odlučio da uvakufi:

– svih 28 dućana koji se nalaze u čaršiji kasabe Mostar;

– jednu posebnu prostoriju koja je poznata pod nazivom karhanei muytab;

– svih 8 vodeničnih vitlova;

– obadvije mlinice, od kojih je jedna na rijeci Radobolji, a druga na rijeci
Studencima.

Nema potrebe detaljnije određivati te objekte,jer su općepoznati.

Spomenuti vakif je izdvojio iz svoga najčistijeg dijela imetka i onog najboljeg što
je dobio, za potrebe dvije časne džamije koje je podigao. Jedna od njih je u kasabi
Mostar – neka je Allah sačuva – a druga u tvrđavi Ljubuški – neka je Allah sačuva od
upada kaura. (Naznačena sredstva, također, su određena) za potrebe dva mekteba i za
popravak mosta na rijeci Radobolji i drugog mosta na rijeci Trebižatu kad to bude
potrebno.

Spomenuti vakif – neka ga Allah poštedi od briga – odredio je da se navedena svota
novca daje pod interes (murabehu), na način, određen šerijatom, tako da se od svakih
datih 10 dirhema dobije godišnje 11 i 12 dirhema. (Novac će se davati pod interes)
uz jak zalog i sigurna jamca. (Novac) se neće  davati licima od kojih bi bilo teško
utjerati dug, kao što je čovjek pod stečajem, gospodar, vojnik, pokvarenjak,
spletkar, lažov i slični. To isto (vrijedi i u slučaju) davanja u zakup dućana i
mlinskih vitlova da ne bi došlo do nanošenja štete vakufskoj imovini. Ukoliko bi
došlo do nekog kvara (u tim objektima) zbog neodgovornog ponašanja mutevelije, (on
je dužan nadoknaditi) štetu (koju je prouzrokovao).

Navedeni vakif je, također, odredio da se od interesa (ribh) koji se dobije na
(naznačenu) svotu novca i od zakupnine od ranije navedenih nekretnina (isplaćuje)
svaki dan po 2 dirhema za obavljanje dužnosti hatiba u časnoj džamiji koja se nalazi
u kasabi Mostar i po 5 dirhema za obavljanje dužnosti imama. Također je odredio da
lice koje bude imam u toj džamiji uči po dva džuza uzvišenog Kur'ana i da mu se
isplaćuju po 2 dirhema svakog dana ; da uči suru Jasin poslije jutarnje molitve, za
dušu vakifa i da mu se za to isplaćuje 1 dirhem svakog dana; da uči u podne po jedno
ašere iz Kur'ana i da mu se za to isplaćuje po 1 dirhem svakog dana.

(Vakif) je odredio da dužnost imama i hatiba vrši mevlana Sejid Abdulgani do kraja
života.

Također je odredio da mujezinu njegove džamije pripadnu 4 dirhema svakog dana te da
uči svakog dana po jedan džuz Kur'ana i da mu za to pripada po 1 dirhem svakog dana.
On je odredio da Muhamed, mudželit, obavlja dužnost mujezina do kraja života.

(Vakif je također odredio) da kajimu njegove džamije svakog dana, pripada 1 dirhem.
(Osim toga) odredio je da kajim uči po jedan džuz Kur'ana i da mu se isplaćuje po 1
dirhem svakog dana. Još mu je odredio ½ dirhema za vršenje dužnosti vodonoše.

(Vakif) je isto tako odredio po 1 dirhem svakog dana za nabavku svijeća i hasura.

(Vakif) je odredio da mualimu pripada po 4 dirhema svakog dana, (za vršenje
mualimske dužnosti) te da uči po jedan džuz Kur'ana i da mu se isplaćuje po 1 dirhem
(za to).

Sve što je (do sad) rečeno odnosi se na potrebe časne džamije koja se nalazi u
kasabi Mostar.

Što se tiče potreba časne džamije koja se nalazi u tvrđavi Ljubuški (vakif )je
odredio (sljedeće): po 2 dirhema svakog dana za vršenje dužnosti imama; imam svakog
dana treba da uči po jedno ašere iz časnog Kur'ana u podne i da mu se za to
isplaćuje po 1 dirhem. Odredio je da mevlana Muslihudin hodža, sin Hasanov, vrši
dužnost imama i hatiba do kraja života.

(Vakif), je također, odredio da mujezinu njegove džamije svakog dana pripadaju po 3
dirhema. (Osim toga) odredio je da mujezin uči po jedan džuz Kur'ana svakog dana, i
da nagradu od toga pokloni za dušu Šemse-hatun, a da mu se isplaćuje po 1 dirhem
svakog dana.

(Vakif) je (isto tako) odredio da kajimu (njegove džamije) svakog dana pripadaju po
2 dirhema i odredio je da Uvejs-aga uči svakog dana po dva džuza Kur’ana i da
nagradu (sevab) od toga pokloni za dušu Selime-hatun i za dušu Zeliha-hatun. (To će)
također (vršiti) njegova djeca i djeca njegove djece, ukoliko budu podobna (za to).

(Vakif) je isto tako odredio da Uvejs-aga obavlja dužnost nazira nad svim njegovim
vakufima i da mu se za to isplaćuje po 1 dirhem svakog dana. (Tu dužnost), također,
(će kasnije) vršiti njegov najčestitiji sin i tako redom, s generacije na generaciju
dok bude potomaka.

(Vakif) je odredio da mualimu pripadaju po 2 dirhema svakog dana, te da uči po jedan
džuz Kur’ana svakog dana i da nagradu od toga pokloni za dušu Allahova poslanika
(Muhameda) – neka je mir s njima i neka Allah usliša (molitvu) (svakog) onoga ko
kaže Amin! Zato će mu se isplaćivati po 1 dirhem svakog dana.

(Vakif) je odredio da kadiji (koji bude na dužnosti u Mostaru), u jednom određenom
vremenu, pripada 1 dirhem svakog dana za vršenje dužnosti nadzornika nad vakufima
(spomenute) dvije džamije časne; da muteveliji svih vakufa svakog dana pripada po 14
dirhema i da će kajim u svakoj od dvije časne džamije biti rekib.

Ko bi napustio svoju službu bez nekog, na šerijatu zasnovanog, razloga, biće
zabilježeno i o tome će se obavijestiti mutevelija. U tom slučaju od njega će se
oduzeti ono što je primio za taj dan.

Novac koji preostane prilikom obračuna (koji se pravi) na početku svake godine
čuvaće se kod mutevelije, (ali) sa znanjem kadije. Od toga će se isplaćivati za
potrebe opravke, evidentiranja u sidžilu kadije i pohrane (predmeta) kao i nagrada
licu koje bude dovelo dužnika (pred kadiju) i ostali troškovi koji budu neophodni.

(Vakif) je pridržao sebi pravo razješavanja i postavljanja pojedinih službenika do
kraja života. Poslije (njega to) će vršiti njegov najstariji potomak koji bude
nadzornik nad vakufom i tako s koljena na koljeno.(Vakif) je, također, odredio da
dužnost mutevelije i svih (drugih) službi vrše najčestitiji među njegovim potomcima.

Pošto je vakif donio odredbe i propisao uslove (vezane za uvakufljenje), predao je
sve što je uvakufio, novac i nekretnine u cijelosti muteveliji kojeg je postavio za
provođenje uvakufljenja i njegovo upisivanje u kadijski sidžil i kad bude donesena
sudska presuda (o valjanosti uvakufljenja) da je provede i primijeni kako to
odgovara dužnosti mutevelije.

Spomenuti vakif je počeo zahtijevati da mu mutevelija povrati ono što je od njega
preuzeo, shodno (principu) da je nevažeće uvakufljenje novca, kako je poznato i
uobičajeno, kao i u smislu (principa) po kojem nije uopće potrebno da se
(uvakufljeni novac) predaje u ruke mutevelije, a što je zasnovano na mišljenju
najvišeg šerijatsko-pravnog autoriteta; velikana uglednog i neizmjerno dubokog mora,
uzora šerijatsko-pravnih učenjaka, gospodina Abu Hanifa an-Numan al-Kufij-a – neka
mu Allah ukaže svoju vidljivu i skrivenu dobrotu! Valjanost uvakufljenja novca,
prema mišljenju imama Zufera, dopušta odustajanja, jer uvakufljenje novca po njemu
nije obavezno. (Mutevelija) je odgovorio da je uvakufljenje novca punovaljano prema
mišljenju spomenutog učenjaka, iako ne podliježe obaveznosti, ali obavezno kod
dvojice vrlih i savršenih šerijatsko-pravnih učenjaka.

Kako ne, kad postoji jednoglasnost u stavu da je odluka kadije o kojoj su se složili
mudžtehidi, kod svih njih važeća i treba da se provede, a ne može se poništiti i svi
su dužni da je prihvate, održe i provedu.

Nema sumnje da valjanost uvakufljenja po mišljenju njih dvojice,posebno nakon što
bude izvršeno uručivanje muteveliji, za sobom povlači izvršivost. Time su bili
završeni (navodi) tužbe mutevelije i on je zatražio od kadije presudu koja bi bila
zasnovana na ispravnom mišljenju (spomenute dvojice imama) i da bude zasnovana na
njihovom ispravnom stavu.

Pošto je postavljenje temelja (jednog) dobrog djela najpreča i najneophodnija stvar,
a ostvarenje namjene vakufa isto tako nešto najbolje i najsvrsishodnije, to je
spomenuti kadija donio odluku kojom je postalo punovažno uvakufljenje (naznačene)
svote i (navedenih) nekretnina i pridržavanja obaveze i njihovog povinovanja
iznesenim odredbama. Presuda je punovaljana i zasnovana na šerijatu i obuhvata sve
što je uvakufljeno u skladu sa šerijatom.

(Na osnovu toga) uvakufljenje je postalo punosnažno i obavezno i (to) provedeno kroz
sidžil, tako da nikom nije dozvoljeno poslije toga da to mijenja i zamjenjuje, bez
razloga pa ko bi izmijenio to nakon što je ovo čuo, grijeh za to pašće na one koji
to budu mijenjali. Doista Allah sve čuje i sve zna. To je teklo i napisano u trećoj
dekadi džumada I 972 (25. XII 1564 – 3. I 1565).



Svjedoci čina:

Husein hodža,sin Dervišov; Omer hodža,mualim;Hurem, sin Velijin;hadži Mervet, sin
Amedov;hadži Kurt,sin Huseinov;hadži Mehmed,sin Đukin (?);hadži Alija,sin Halilov;
Husein,sin Širmerdov;(ime nečitko);Mustafa Saraji;Iskender, sin Huseinov;Husein,sin
Abdulahov;Omer hodža,hatib;Here (?),sin Ahmedov; Mustafa, dizdar;Mustafa,sin
Habibov,Ilijas-kethoda;Ali-hodža;Bali,sin Muhamedov;Kurt-zade ?) Alija,sin
Muhamedov:hadži Osman;Sofi Husein,sin Sulejmanov i ostala prisutna lica.

*Hadis.





Halid Sadiković

1045 Posjeta 1 Posjeta danas