Alija

    Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno subota, 28 Mart 2009 17:33
    Klikova: 966

Kemo naslovna

Prezime mu znate:Mahic.Pred ovom intelektualnom gromadom osjecam dužno poštovanje i
kako bi rekla fina gospoda iz vremena kada je ona to stvarno bila:skidam šešir pred
duhom koji je njegovao i imao u sebi naš ljubuški Alija.

Ostavši rano bez roditelja,Alija i njegov brat Šefik su shvatili da je jedini put
koji obezbjeduje njihovu egzistenciju-knjiga.Šefik je uspio završiti Medicinski
fakultet.Svoje umijece lijecnika je pružao žiteljima Hadžica gdje je i završio svoju
karijeru lijecnika na zadovoljstvo gradana opcine Hadžici.
 Naš junak,Alija,je krenuo drugim putem.Ljubav prema djeci je
prevagnula.Postao je ucitelj,jedno vrijeme u Krajini,a onda u selu
Zukici(opcina Konjic).To je ono selo na putu Sarajevo-Konjic,a
nalazi se nakon kratkog tunela na Bradini,na lijevoj strain.Kada
pogledate sa puta ovo selo,vidite uocljivu džamiju i zbijene kuce
oko duhovnog središta.Uvijek kada putujem na pomenutoj
relaciji,bacim pogled na Zukice i podsjetim se našeg Alije
nazivajuci u sebi rahmet njegovoj duši.
 A zašto ja to radim?Prvi razlog,je ljubav prema knjizi,koju je imao
naš Alija i ostavio u amanet onima koje je prepoznao da ce biti
takvi ili slicni.Drugi razlog je naravno prezime i komšiluk na Gožulju.
 Živeci na Gožulju,kao djeca,primjetili smo da svakodnevno u
podnevnim satima,prolazi covjek sa knjigom u rukama,kako cita na
“putu” do svoje kuce na brežuljku iznad Fejzine kafane.

alijam

To je tako
bilo sve dok Alija nije dobio garsonjeru u ljubuškom “neboderu”.Po
dolasku u Ljubuški,zaposlio se u gradskoj biblioteci,koja se
službeno zvala Narodna biblioteka.Ovaj posao je opredjelio njegov
život i knjiga je postala njegova “ljubavnica”.Poklonio joj je sebe
i svoj život sve do svoje smrti.U kasnijim razgovorima vidjeli smo
da je svoju pažnju usmjerio na književnost,filozofiju,sociologiju,umjetnost,religiju,jezike…Postao
je,citajuci i analizirajuci ovakva djela univerzalni
mislilac,naoružan esencijalnim stvarima iz procitane literature.Takvi su bili renesansni ljudi,koji su se opredjelili da budu “tumaci svijeta” na osnovu napisanih djela i studija.Mislili
smo da Alija ima “kljuceve svijeta”,jer se tražilo njegovo
mišljenje kada su situacije bile kriticne i tražile bezbolna rješenja.
U sedmom razredu osmogodišnje škole,usljed nedostatka nastavnika
francuskog jezika,Alija nam je predavao jedno polugodište
francuski jezik a istovremeno u Gimnaziji  filozofske
predmete.Tako smo ga bliže upoznali kao pedagoškog radnika,koji
je za kratko vrijeme ostavio traga i u obrazovanju ljubuških škola.
Ubrzo je završio Pravni fakultet i zaposlio se u opcini
Ljubuški.Alija se predao pravnim
propisima,clanovima,statutima,zakonima,samoupravnim aktima.I
sam je znao da služi birokratskoj strukturi,pa se šalio i na
svoj racun.Izdavanje raznih potvrda ga je toliko nerviralo da
je jednoj stranci rekao:”Hoceš li potvrdu da si dobio potvrdu”!
Kao omladinci I studenti Tonco Biuk,Mirso Ceric i ja smo
cesto navracali na zabavne veceri u Duhanskoj stanici.Tada bi
ostajali do ranih jutarnjih sati.Uz naša prva pica i druženja
prikljucio bi nam se i Alija.To su bile predstave!Mi
mladi,željni znanja,upijali smo svaku Alijinu rijec.A on je
“sipao” citate iz književnih djela,filozofskih
traktata,filmskih eseja,historijskih opservacija…Tu nije bilo
traceva ni bizarnih svakodnevnih tema.Mi smo sjedili,ponekad
bi nas upitao za naše mišljenje i nastavljao svoje
izlaganje.Dvorana je bila puna dima,razdraganih lica,muzika
je treštala a Alija bi u zanosu,kao govornik na Atenskom trgu
oratorski deklamovao svoje misli i ideje.Mi smo bili
opcinjeni tom erudicijom,da smo poželjeli da u buducnosti
budemo kao Alija.
Cesto sam zamišljao Alijin dan u biblioteci.On se nalazio u društvu sa
Votrenom,Verterom,Šarlom
Bovari,Sofkom,Santjagom,Raskoljnikovim,Prometejom,Ofelijom,Medejom,Antigonom,barunicom
Kasteli,Kvazimodom i drugim likovima.U toj samoci,zamišljao sam,da Alija ima
kontakt sa svim tim likovima i da saobraca sa njima na neki nama nepoznati
nacin…
Krajem 50-tih godina,organizacija KP na Gožulju je imala problem,jer je
jedan od njenih clanova prekomjerno uživao alkohol i tako “kvario” lik
clana  KP.Na sjednicu koja je odlucivala o njegovom moralnom liku,pozvan
je i Alija Mahic ispred Opcinskog komiteta KP.Kada su diskutanti iznjeli
njegova inkriminisana ponašanja,mnogi diskutanti su kazali kako Ibro(?)
cesto pije,ali da nikada nejede,Alija je predložio zakljucke
organizacije Gožulj da ubuduce Ibro kada bude pio obavezno mora da
mezi,ukoliko želi ostati clan KP!Baš po ljubuški!
Pred kraj svoga života,Alija se “šlagirao” i bio izmješten u
Rehabilitacioni centar na Ilidži.Pošto je izgubio sposobnost
govora,medicinska sestra je zapocela tretman sa njim i rekla Aliji
da kaže slovo “A”.Alija je shvatio da je to novi pocetak i samo se
pokrio caršafom,ne želeci ponovo uciti abecedu.Kakav kraj!
 Onaj koji je najviše volio slova svih abeceda,sada je morao
ponovo pocinjati.Valjda je i Bog pomislio:E,vala,Alija dosta je
citanja!Aliji je to bila veca kazna od bolesti. Tako je ubrzo otišao naš Alija.Ljudina,intelektualac,univerzalna
gromada,kavu Ljubuški dugo nece imati.Zamišljam da na drugom
svijetu Alija ima katedru i da tamo predaje ovozemaljski život…

                                                                                 
Kemal Mahic,profesor

932 Posjeta 1 Posjeta danas