Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno utorak, 07 April 2009 13:38
Klikova: 946
Kullu ma kutibe qarre ve ma hufiza ferre.
Što je zapisano ostaje,a što se pamti išcezne.
(Bašeskija)
Jedan od razloga zašto pišem na ljubusaci.com je upravo ta cinjenica da o svojoj
prošlosti veoma malo znamo jer u ovoj oblasti naši preci nisu zapisivali svoje
osjecaje niti su bilježili dogadaje kao naprimjer sjajni Bašeskija o gradu
Sarajevu.Postojalo je dosta razloga zašto to nisu cinili ali je nesporno da o
prošlosti našeg grada još uvijek imamo dosta “magle” ,pa u nedostatku izvora
prošlost se “iskrivljava” za dnevne potrebe,što dovodi do mnogih
nesporazuma,nepovjerenja,svada itd.
Mediji iz citavog svijeta izvještavaju da se ugledne
novinske kuce gase i propadaju pred naletima globalne
krize,interneta i drugacijeg sistema informiranja
gradana.Svi poklonici novina se žaloste toj spoznaji i
vjerovatno ce rijetki opstati u sveopcem “cirkusu” koji
potresa svijet.
Ovo je prilika da se podsjetimo naših novina, upotrebe istih
u namjeri citanja,analiziranja.U djecacko doba,pamtim da su
se novine nosile u zadnjem džepu pantalona,cime se davala
“poruka” o informiranosti.Neki su koristili novine jedino za
“zamotavanje” a da nikad nisu procitali sadržaj novina.Neki
moji poznanici su razmjenjivali novine jer finansijski nisu
mogli pratiti sve naslove,a željeli su citati i biti
obavješteni.
Prva trafika,koju autor pamti,je ona “okrugla” gradevina na
ulazu u kafanu “Park”,kod opcine,koju je “držao”
Meho/Derve/Nevesinjac.Mehu pamtim kao “druga”,borca i
antifašistu.Bio je uvijek uredan,izbrijan,ozbiljan.Praznicima
bi se još ljepše “uredio” i tako ostavljao dojam svjesnog
gradanina kome je stalo do napretka našeg društva.Pošto je
improvizirana autobuska stanica bila kod “starog”
hotela,svakodnevno bi Salko Delalic zvani “Tuga” nosio na
ledima tek prispjelo “Oslobodenje” i druge novine do “Mehine”
trafike.Salko bi se zgrcio pod teretom novina,ali su novine u
jutarnjim satima bile u rukama gradana Ljubuškog.
Kada sam pohadao šesti razred,zamoljen sam od Zahide
Mujkic(r.Mahic) da nosim rucak u “tasima” do obucarske
zadruge,u kojoj je radio njen djever Salko Mujkic.Ako je Bog
dodjelio nekoliko meleka našem narodu u Ljubuškom,onda je to
bio Salko.On je uvijek radio,nikoga nije “tracao”,živio svoj
život,na posao i sa posla.Ponekad bi dao oduška,pa bi malo
“popio”.Tada bi, kada bi me ugledao, samo
govorio:”Kema,dobri Kema”i to ponavljao više puta.Elem,ja
sam prihvatio ponudu i kada bi pošao u školu(popodnevna
smjena),svratio bi na “Obalu” po rucak.Salko bi mi uvijek
dao “banku” i ja sam za taj novac,svakodnevno kupovao
“Oslobodenje”.Još tada sam odredio svoju ljubav prema
novinama i ta ljubav još traje.Uzbudivale su me “friške”
novine,neprocitane,olovna slova i boja koja je ostajala na
prstima.
Pocetni interes za novine sam prihvatio od r.Muniba
Dalipagica.Njegova “kuca” je citala mnogo knjiga i
novina,pa bi Munib u šetnji sa nama mladima(Ago
Dizdarevic,Salko Mahic,Omer Mesihovic) na relaciji od “kuce
Mahe “Prduna” do kuce Mahe “Gane”,uvijek prepricavao
tekstove iz VUS-a(Vjesnik u srijedu).Pošto je Munib imao
stila da preprica napisano i procitano,mene je to
fasciniralo,pa sam obratio pažnju na VUS,koji je buducih
godina postao legendarna novina.To znaci,da sam vec bio
“inficiran” virusom “novina”,pa moje preselenje na Stube
samo se nastavilo u još vecem obimu.
Na Stubama,smo se okupljali oko novina,zajedno ih citali i
razmjenjivali.Novinski “pajdaši” su postali Davor
Tokic,Dragan Sorajic,Zlatan Sadikovic i drugi.Srijedom bi
kupili:Sportske novosti,Sport,Eho,Fudbal,Plavi
vjesnik,Galaksiju,Tempo,Politikin zabavnik…i sve bi to
procitali,uporedili,komentarisali,razmjenjivali…
Tih godina u “donju” kasarnu je doselio
plemeniti Šerif(Sade) Sadikovic i njegova
supruga Razija(r.Mahic)Sa njima su bili i
njihova djeca Ajša,Sadik i
Nefisa(Fisa).Svi smo ih prihvatili u
komšiluku jer su bili takvi da smo ih
osjecali kao “rodene” i bliske našim
stremljenjima i životima.Koliko su samo
oni citali novina?!Oni su kupovali dnevne
novine,ali i one koje su bile
“skuplje”:Ilustrovanu
Politiku,NIN,Bazar,Izbor,Nadu,Dugu i
druge.Nekako sam našao nacina da “dodem”
do njihovih “procitanih” novina i tako još
više uveden sebe u svijet slova i tajni
koje novinarstvo pruža i daje onome ko Vas
time “opcini”.
U školi smo kupovali Male novine,Veselu svesku,Geografski
list,Matematicko-fizicki list i razne druge koje su izlazile
periodicno.Sve te novine su razvijale maštu kod
citalaca,maštu koja je potrebna da se dijete opredjeli za
buduce zvanje ili da se zainteresira za neku oblast koju ce
voliti kao hobi do kraja života.
Kemal Mahic,profesor