Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno petak, 22 Maj 2009 23:47
Klikova: 2211
U drugoj polovini maja u gotovo svim školama obavljaju se maturske večeri.Nakon
četverogodišnjeg školovanja,učenici završnih razreda pripremaju matursko veče kao
izraz uspješno pređenog puta,dokazujući da su postali “zreli” za novi život.Učenici
zakoračuju u svijet “velikih”.Kao odrasli i punoljetni dobijaju slobodu,koja je
Božiji dar čovjeku.
Naravno,sloboda nije beskonačna i uvijek se treba boriti za
nju.Maturskom večeri otvara se nova stranica u životu mladih,sa puno novih
obaveza.”Primanje” novih zadataka protiče u mladalačkom zanosu,sa ushićenjem i kako
vrijeme prolazi dolaze nove i odgovornije odluke koje mjenjaju čovjeka.Nastaje
takmičenje mladih u različitim oblastima i svi žele da ispune onu antičku maksimu
CITIUS(brže),ALTIUS(više)FORTIUS(jače).Nakon toga se počnu obilježavati godišnjice
mature svakih jubilarnih godina,ne više kao učenici,nego kao
liječnici,profesori,advokati…”naoružani” novim iskustvima i spoznajama.
Moja generacija ljubuških gimnazijalaca/XI/ je imala matursko veče
jedne subote u aprilu 1967 godine.Planom je predviđeno da se
matursko veče održi u Sali Duhanske stanice.Već mjesecima smo se
pripremali za tu večer,koja ostaje u pamćenju cijelog života.Danima
smo pričali o “maturskom”,o nabavci haljina,cipela,odijela,košulja
i kako ćemo izgledati u novom “ruhu” koje nismo nikada do
tada,odjenuli i obukli.
Da li ćemo biti ljepši,simpatičniji,elegantniji?Koliko sati i dana se provelo pred
ogledalom,kombinujući ovu bluzu,ove “štikle”,ovu boju?U svemu su
učestvovali naši roditelji,koji su nas podsticali,bodrili kako da
budemo ostvarenje njihovih snova,jer je malo naših roditelja prošlo
kroz isti školski put,jer zbog II svjetskog rata to nisu bili u prilici.
Na časovima fiskulture smo vježbali ples pod “ravnanjem” našeg
profesora Primorac Marka/Marke/.Kada je došao taj trenutak
maturalnog plesa,mislili smo da čitava planeta gleda u nas.Zato smo
strepili da ne napravimo pokret “viška”,kako se ne bi
“osramotili”.Na maturskim večerima tih godina bili su prisutni i
naši roditelji,što je danas nezamislivo.Mi to nismo osjećali kao
“teret”,dok današnje generacije to smatraju nedopustivim aktom.
Na našoj “maturalnoj večeri” svirali su VIS “Garifuli”.Čitava
dvorana je treštala u ritmu nove muzike.Stihovi”Bebel,bebel o
jeah”,”Mramor,kamen i željezo” bili su na usnama učenika četiri
razreda Gimnazije.Imao sam čast da maturalni ples “otplešem” sa
dragom kolegicom Konjhodžić(Huse) Džemilom.Bili su prisutni profesori
Primorac Marko,Plejić Ivan,Plejić Grozdana,Nevenka Blažeković,Hodžić
Sabit,Nada Paradžik,Đuro Maričić,Martin Međugorac,Ana Lončar,Branko
Rebić…
Roditelji su se “naoružali” pletarama vina i
rakije,pršutima,”ribicama”,slatkišima i večer je potrajala do 05-06
sati ujutru.Bilo je uvažavanja,pohvala,nada i očekivanja.Pjesnik nam
je poručio:
“Znam da ste oni što lica svijetla i bijela
Koračate tamnim stazama života,
Kako biste osvjetlili put onima što
Zalutaše tražeći sebe.”
Zadovoljni i umorni napustili smo u zoru salu Duhanske stanice.Očekivala nas je
sutradan,u ponedjeljak,maturalna ekskurzija-pravac Venecija!
I tada smo bili Europa!
Kemal Mahić,profesor