Rođen je u Ljubuškom 1882. godine u aginskoj porodici Konjhodžića .
Ocu mu je bilo ime Alija , dok ime majke i njeno djevojačko prezime
nisu zabilježeni .
Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu ,
dva razreda Velike gimnazije i Učiteljsku školu u Sarajevu
od 1898. do 1901. godine .
Kao učitelj službovao je u Ljubuškom , Konjicu , Čapljini , Mostaru ,
Orahovu i drugim mjestima .
Od penzionisanja 1928. godine do smrti 1936. godine živio je u Sarajevu .
Izuzetno duboke promjene nastale su 1878. godine kada je jedna izrazito kršćanska država zaposjela našu zemlju.Nova vlast donijela je životne modele sasvim suprotne tradicionalnom sistemu vrijednosti islamsko-orijentalne civilizacije . U tom vremenu bezbroj dilema muslimani se nisu najbolje snašli . Među njima je zavladala letargija i pasivan otpor prema svim pozitivnim vrijednostima zapadne civilizacije . Nisu prihvatili ni moderno školovanje , iako im je ono u znatnoj mjeri moglo pomoći u praktičnom životu . Zadržali su školovanje u reformiranim mektebima i medresama sa nastavnim programima neprilagođenim novim zahtjevima.
Prelaz od arapsko-turskog pisma na latinicu trajao je godinama . Mnogi islamski autoriteti zalagali su se da prelaz bude postupan da ne bio došlo do još veće nepismenosti muslimana.Zato su muslimani u latiničnoj pismenosti znatno zaostajali iza drugih.
Ljubušak Mustafa Konjhodžić , jedan od dosta rijetkih učitelja muslimana u to doba , želio je mnogo brži prelaz sa arapsko-turskog pisma na latinicu . On je kao učitelj dobro znao da je rijetkost naći muslimana koji iz vjeronauke ne poznaje dvadeset i devet arapskih slova ( harfova ) i pet samoglasnika . Polazeći od toga , on je 1908. godine izdao « Uputu u čitanju i pisanju latinice za muslimane koji znadu arapsko pismo « ( Islamska dionička štamparija u Sarajevu , 17 stranica ) . U predgovoru autor piše : « Uviđajući da se radi o vrlo važnom poslu , odlučih se , da bar koliko sam mogućan pridonesem žrtve , da bar neznatnu pomoć pružim svome narodu . U to ime priredih ovu uputu « .
Njegova metoda učenja čitanja i pisanja latinice zasnivala se na prethodnom poznavanju arapskog pisma . Kritika je s pohvalama dočekala « Uputu « . U « Školskom vjesniku « , stručnom organu prosvjetnih radnika , ona je svrstana u grupu vrlo uspješnih priručnika za učenje čitanja i pisanja : « Dojakošnjim se priručnicima te ruke eto pridružuje nova knjižica , nova svrhom i obradom : ona nije namijenjena pravim analfabetima , već onim muslimanima koji su vješti arapskom pismu , a htjeli bi da se uče latinici...» .Dalje : « Ali ta mala knjižica velike koristi može da donese ,ta ona ima da budi ljude iza sna , ona ima da im oči protare pa da vide da je sunce već odavno odskočilo...» .
Knjižicu je toplo preporučio i vladin « Sarajevski list » : « ...Mustafa ef. Konjhodžić , učitelj u Ljubuškom , sastavio je uputu za nepismeni muslimanski elemenat na temelju arapskih harfova ( pisma ) te je istu nakanio odštampati . Danas doznajemo da je visoka zem. vlada isto odobrila da se štampa i dala Konjhodžiću nešto potpore za štampanje. « Uputa « je već predana Islamskoj dioničkoj štampariji da je odštampa u 2000 primjeraka , pa će sigurno biti gotova za nekoliko dana . Pošto je ova knjiga vrlo zgodna za svakog Muslimana , ne bi trebao niko nepismen da bude bez nje , jer joj je cijena 60 helera , pa je može svaki Musliman nabaviti , a po njoj se sam naučiti čitati i pisati . Dužnost bi bila cijelog muslimanskog obrazovanog naroda , koji želi , da bude što manje nepismenih , da se zauzme za ovu knjigu . Na ovo bi osobito trebali pripaziti učitelji-Muslimani , a tako isto i mualimi i druga muslimanska inteligencija , da se knjiga u narodu što više raširi . Po svoj prilici ova će « Uputa » najviše koristiti muslimanskom ženskom svijetu , jer će moći veoma lahko kod kuće naučiti čitati i pisati « . Knjižica je naišla na veliki odziv u narodu , posebno kod mladih muslimanki . Ubrzo po izlaženju knjižice autor je dobio i javno priznanje od Đure Bujhera , direktora Učiteljske škole u Sarajevu i pedagoškog pisca . Prije izdavanja knjižice Konjhodžić je stekao bogato iskustvo održavanjem analfabetskih tečajeva u Ljubuškom 1907.godine . U jednom pismu od 15. decembra 1907. godine navodi da je prilikom ramazana 1907. godine u Ljubuškom , kroz tečajeve , za kratko vrijeme od 7 sati uspio poučiti mnoge u pisanju i čitanju latinicom malim slovima , kasnije , za kraće vrijeme i velikim slovima i čitanju štampe .O tom tečaju « Sarajevski list » je pisao : « U utorak 25. počeo je ovdašnji učitelj g. Mustafa Konjhodžić obdržavati « Analfabetski tečaj « s Muslimanima . Tečaj će trajati za vrijeme ramazana . Tečaj pohađa 36 analfabeta , a radi se svaki dan od 8 ½ do 9 ½ sah. uveče u ovdašnjoj narodnoj osnovnoj školi . Kao pomagajuće sredstvo služi mu tursko pismo . Za 7 sati naučena su sva mala pismena latinicom , čitati i pisati . Metoda je vrlo dobra , te je g.Konjhodžić misli odštampati , kako bi i drugim poslužila pri ovakvom obrađivanju « . Muslimanska djeca su polazila u osnovnu školu tek poslije pohađanja trogodišnjeg mekteba ibtidaije ( reformiranog mekteba ) . O tome Konjhodžić piše : « Djeca drugih vjeroispovijeti upisuju se u osnovnu školu u šestoj , sedmoj , a najkasnije u osmoj godini . Prema tome , dok se naše dijete upiše u prvi razred osnovne škole , dotlen je dijete druge vjeroispovijesti u istim godinama starosti već u prvom ili drugom razredu gimnazije...» . On je tražio da se nastavni program u mektebu uskladi sa nastavnim programom u osnovnoj školi tako da se učenik koji završi mekteb može odmah upisati u treći razred osnovne škole . Time bi dijete za pet godina završilo obe početne škole . Konjhodžić se zalagao za uvođenje učenja čitanja i pisanja latinice u mektebe po njegovoj « Uputi « , ali to od prosvjetnih vlasti nije prihvaćeno . Pravi narodni učitelj i pregalac našeg kulturnog napretka nije stao na « Uputi » . Planirao je napisati i « Čitanku za učenike mektebi ibtidaija « , ali do toga nije došlo iz nepoznatih razloga . Mustafa Konjhodžić je bio vrlo aktivan društveni radnik u svom rodnom mjestu . On je preuzeo dužnost povjerenika « Gajreta » poslije odlaska Hakije Buljšmića iza 1904.godine i vršio je do osnivanja prvog pododbora 1910. godine . Predsjednik pododbora bio je Mustafa Konjhodžić , tajnik Mehmed Bilal , blagajnik Zaim Mahić , revizori Sadik Sadiković i Mehmed H.M. Mahić . U toku 1906. godine u Prisudu je osnovano islamsko omladinsko društvo « Surej-ja « . To je bio ugodan kutak za ljubušku mladež željnu novosti i znanja . Svoju prvu zabavu sa koncertom društvo je održalo u julu 1906. godine u prostorijama hrvatskog pjevačko-tamburaškog društva « Trebižat « . Društvo je 1909.godine promijenilo ime u « Čitaonica i društvo naprednih Muslimana « . Na glavnoj skupštini Društva 1910. godine za predsjednika je izabran Mustafa Konjhodžić . U toku 1907.godine učitelji ljubuškog kotara su na skupu na Humcu osnovali svoje udruženje. Za pripremu glavne skupštine učitelja u privremeni odbor su izabrani upravitelj narodne osnovne škole u Ljubuškom Pelicarić , učitelj Mustafa Konjhodžić i Josip Banić , učitelj na Humcu .
HALID SADIKOVIĆ
1027 Posjeta 1 Posjeta danas