Kiraethane ili čitaonice ( po ljubuški ćitovnice ) prenesene su u naše
krajeve sa Istoka gdje su imale dugu tradiciju . Zasluge za to pripadaju
našim učenicima školovanim na Istanbulu i drugim turskim centrima nauke .
One su potpuno odgovarale tradiciji i navikama Bošnjaka . Sakupljanje i
muhabet o svemu,posebno o dnevnoj politici bilo je omiljen način društvenog
ophođenja . U čitaonici se mogla , u miru i tišini , popiti kahva ili čaj ,
igrati tombola , skambili i tavla , pričati sa prijateljima i komšijama ,
sklapati poslovi , prepričavati dnevni događaji , šaliti se …

        U čitaonici su se redovno čitale novine.One su , pored vijesti , prenosile i
pjesme , drame , pripovjetke , opise događaja , rasprave , itd. i tako na
neosjetan način širile vidike čitaoca . Kasnije se , pored novina , mogla iz
čitaonice zadužiti i pokoja knjiga . Time se ona znatno distancirala od
kafane iako je i dalje zadržala neka njena obilježja . Čitaonice se
postepeno pretvaraju u pogodna mjesta za opismenjavanje i predavanja iz
bošnjačke prošlosti , kulturne povijesti , kao i tema svakodnevnog života .
One su bile preteče prvih kulturno-prosvjetnih društava i prvi oblik
organiziranja Bošnjaka u vrijeme austro-ugarske vlasti .

U listu < Bošnjak < 1905. godine se apelira na omladinu i vlast da pomogne otvaranje
čitaonice u ljupkom gradu . Velike nade su se polagale u mladog šerijatskog sudiju
Hasana Kadića , koji je tek stupio na dužnost .

Tek 1906.godine , na inicijativu učitelja Mustafe Konjhodžića , u Prisudu je
osnovano islamsko omladinsko društvo <Surej-ja < . Svoju prvu zabavu sa koncertom
društvo je održalo u julu 1906. godine u prostorijama hrvatskog pjevačko-tamburaškog
društva < Trebižat > . Te iste godine , na prijateljskom sijelu < Surej-je >
sakupljeni su dobrovoljni prilozi za < Gajret >. Darovali su mnogi , od
gradonačelnika do kahvedžije . U martu 1909. godine društvo mijenja ime u <
Čitaonica i društvo naprednih Muslimana < . Do 1913.godine predsjednik društva bio
je učitelj Mustafa Konjhodžić , a otada gradonačelnik Memišaga Mesihović .

          Do 1910. godine < Gajret > nije imao svoj pododbor u Ljubuškom . U radu za
< Gajret > do tada se isticao učitelj Hakija Buljušmić kao povjerenik .On
je 1904. godine uspio , uz pomoć svojih učenika i saradnika , prirediti
prvu veliku bošnjačku zabavu-tada značajan kulturni događaj u ljupkom
gradu . Kad je Buljušmić premješten , dužnost povjerenika je preuzeo
učitelj Mustafa Konjhodžić do osnivanja prvog Gajretovog pododbora 1910 .
godine . U prvi pododbor su ušli Mustafa Konjhodžić , predsjednik , Mehmed
Bilal , tajnik , Zaim Mahić , blagajnik i revizori Sadik ef. Sadiković i
Mehmed HM. Mahić .

Od 1919. godine povjerenik-predsjednik pododbora je bio Hilmija Sadiković do 1927.
godine , poslije njega Ali ef. Orman .

Čitaonica < Gožulj > osnovana je 1911. godine.O tome se u vladinom < Sarajevskom
listu < moglo pročitati sljedeće : < Ovih dana potvrđena su pravila muslimanske
kiraethane < Gožulj >u Ljubuškom . Odmah se je sastala skupština s velikim
oduševljenjem . Predsjedao joj je uvaženi Hasanaga Dizdarević , predsjednik
privremenog odbora i gradski jako uvažen vijećnik . Kao perovođa fungirao je
gosp.Ahmed ef. Fazlinović . Od strane političke oblasti bio je gosp. Šandrk ,
politički pristav . Skupštinu je posjetilo više od stotinu članova . Predsjednik
gosp. Dizdarević otvori skupštinu sa vrlo lijepim govorom , koji je prisutne jako
oduševio i prikazao u kratkim crtama jako razborito svrhu i cilj društva > .

U daljem toku sjednice za predsjednika je izabran Hasanaga Dizdarević , a za članove
odbora Dervišaga Mahić , Mehmed ef. Lalić , Kasim ef. Mahić , Šaćiraga Dalipagić ,
Mustafa ef. Ibrulj , Zaimaga Mahić i Ahmed ef. Fazlinović . Za počasnog člana
izabran je Mehmed ef.Bošnjak .

U listu < Zeman > 1911. godine sačuvan je jedan zanimljiv fragment zapisnika odbora
o zabrani ulaska prosrpskog lista < Samouprava > u čitaonicu na Gožulju : < Što se
tiče II. tačke da se list < Samouprava >iz društva izbaci , član istog odbora Sadik
ef. Sadiković to predlaže i obrazlaže kako slijedi : Pošto svi kako urednik tako i
svi saradnici toga lista gone srpsku politiku i po svemu se iz pisanja toga lista
vidi ,da su svi koji gone ovu politiku prije Srbi pa onda Muslimani , a među braćom
muslimanima prave razdor i na najneuljudniji način napadaju sve prve i najuglednije
prestavnike muslimanske . Radi toga svega mišljenje je predlagača da ovaki list nije
dostojan da mu budu otvorena vrata jednog islamskog društva kao što je naša
kiraethana .

Na to odbor jednoglasno zaključuje da se isti list ne prima više u prostorije
društva kao i to da se imade apelovati putem javnosti na sva islamska društva širom
Bosne i Hercegovine da biše i oni na isti način izbacili taj kamen smutnje iz svojih
prostorija , jer zbilja nije vrijedno ovu prljavu politiku toga nazovi islamskog
lista-pratiti . Na to ustaje predlagač i spaljuje isti list da se više nikad u  naše
društvo ne bi povratio < .

Društvo je imalo svoju knjižnicu 1913. godine .

U aprilu 1912. godine osnovano je na Žabljaku muslimansko društvo < Iršad > .
Društvo je u vrijeme osnivanja brojalo preko stotinu članova . Za predsjednika
društva izabran je imam i muderis Abdulah ef. Sadiković . Već 1913. godine društvo
je imalo malu knjižnicu koju su vodili Mujaga Tančica i kasnije Abdulah ef. Ibrulj .

        U < Hrvatskom dnevniku < od 3. marta 1913. godine zabilježeno je da su
zajedno > Surej-ja > , > Gožulj > i < Iršad > , u dvorani hrvatskog društva
< Trebižat > priredili koncert i zabavu za vojnike na granici , muhadžire i
gradsku sirotinju . Sudjelovali su i vojna glazba iz Mostara , tamburaški
zbor < Trebižat > i članovi < Srpskog zbora <.





HALID SADIKOVIĆ

760 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter