Dvije tri o Mehmed Begu Ljubusaku

Govornik

Mehmed-beg je bio odličan i raspaljiv govornik . Književnik Edhem Mulabdić piše :

« Mehmed-beg bijaše u izražavanju svojih misli potpuno vješt i spretan u svom govoru
. Njegov je obični govor bez ikakve suvišne natruhe , bez poštapalica , govorio bi
polako , ali kao da iz knjige zbori « …» Pa tako on bijaše u svakoj zgodi , gdje
je trebalo jednostavno ustati pa govoriti , pozdraviti koga bilo . Ovo je svojstvo
rijetko u našeg muslimanskog svijeta , a to je posve razumljivo , jer u nas niti ima
zdravica niti prigodnih dočeka , ni pozdrava gdje bi se čovjek uvježbao .

Osobito za načelnikovanja ispadale su mu take prilike i potrebe skoro svaki dan .
Silni stranci dolažahu u šeher Sarajevo , a tu je , gdje je trebalo , Mehmed-beg
svaki put osvjetlao lice i sebi i svojim sugrađanima . Mnogi je došao iz dalekog
svijeta sa svojim mislima , koje ne moraju biti najljepše o nama ; ali kad je vidio
i čuo Mehmed-bega , ostavio je te misli o nama u kraj , a odnio sa sobom posve druge
« .KaligrafDvije levhe Mehmed-bega odaju vrsnog kaligrafa . Jedna se nalazi u Svrzinoj kući u
Sarajevu , posvećena poznatom sarajevskom ljekaru dr Bajeru , druga u Begovoj
džamiji .
Mulabdić veli da je velika rijetkost da ljudi poput Mehmed-bega prepisuju i
precrtavaju levhe.On piše : « Poznatu Sami-pašinu levhu « La ilahe ille-llah ,
Muhamedun resulul-llah « , donio je iz Carigrada sobom u vrlo malom formatu , pa je
nekoliko puta povećavao i izradio pomoću mreže , kako se obično geografske karte
povećavaju . Oko jedne je radio čitavu zimu , uvećao je što se dalo više , pa onaj
veliki papir razastri u ćošku svom i tu se sav stopi od znoja izvodeći one šare i
nakite . A kad je dogotovio , poslao je u Beč , gdje se pozlatom izradila i krasno
uokvirila , pa je onda čitava družina hamala donijela s kolodvora u Begovu džamiju
gdje i sad stoji na desnom duvaru kao lijepa i dostojna uspomena Mehmed-begova
vlastita truda , troška i požrtvovnosti « .
Levha se nalazi na sjeverozapadnom zidu Begove džamije razmjera (cca 3×2 m) ,
urađena pozlatom po staklu , majstorskim dželi sulus stilom arapskog pisma , na
crnoj podlozi .هو الله لا اله الا الله محمد رسول اللهOn je Bog , nema boga osim Njega , Muhammed je Božji poslanik.U potpisu levhe stoji:كتبه محمد محبي1313Napisao Mehmed Muhibi godine 1313. (1895. / 1896. ) .NumizmatičarMehmed-beg je posjedovao zbirku antičkog novca u kojoj je bilo i nekoliko novčića
bizantijskih careva . Može se pretpostaviti da ih je kupio od Hasana Češke iz Vitine
.
ArheologOko 1873.godine Mehmed-beg je na svome posjedu u Vitini iskopao nekoliko komada
mozaika . Mjesto nalaza je oko 1,5 km od Vitine , između puta za Imotski i pritoka
Mlade , nedaleko od kamenog mosta sagrađenog 1863. godine .DarovalacMehmed-beg je 1884. godine darovao srpskim crkvama u Pritoci kod Bihaća i u
Majkić–Japri kod Sanskog Mosta svoja zemljišta u veličini od 3000 m2 , za građenje
crkava , odnosno svešteničkih stanova u tim mjestima .Ljubitelj narodne epikeIako gusle nisu bile odomaćene u Sarajevu , zna se da je Mehmed-beg držao
pjevače po 10-12 dana da mu pjevaju uz gusle do ponoći , nekada sve do zore
.
« Jedna noć na istoku »Učitelj na sarajevskoj učiteljskoj školi Šandor Bosiljevac izdao je novu
skladnju za glasovir pod naslovom « Jedna noć na istoku « . Skladnju je
posvetio Mehmed-begu , načelniku grada Sarajeva .Ne zna se da li je skladnja sačuvana .Iskrivljen lik Mehmed-beg se nije priklanjao nacionalnim pokretima u Bosni , što mu nisu
mogli oprostiti ni Srbi , ni Hrvati . Poznato je da su neki srpski pisci ,
posebno Petar Kočić , pisali o njemu sa omalovažavanjem . Pridružio im se i
nobelovac Ivo Andrić u pripovjetci « Mara milosnica » : « …Naročito se čekalo šta će reći Mustaj-beg Fadilpašić . debeo i
ambiciozni prvak , koji je sjedio u pročelju . Do njega je Mehmed-beg
Kapetanović , još deblji i još ambiciozniji . Obično je hodao kao mješina
puna smjeha . Sipao je uvijek šale i poslovice , i iza njih vješto krio ono
što misli ili ono što ne zna . Ali sada je i on sjedio i zabrinuto ćutao ;
salo je na njemu mirovalo , samo su mu lukave očice u velikom rumenom licu
neprestano igrale « .Tolerancija i obazrivostMehmed-beg nije podnosio krvave obračune , sukobe i konfrontacije . Čim je
izbio hercegovački ustanak , napustio je državnu službu i preselio se u
Sarajevo , a kad je zaprijetila austrougarska okupacija , nastanio se kod
svojih prijatelja u Dalmaciji . Na audijenciji kod cara Franje Josipa I
1893. godine je , prema pisanju bečkih novina , rekao : « Od kada smo pod
vladom Vašeg Veličanstva , pišemo knjige . Prije smo se mi Bošnjaci
međusobno borili i krv prolijevali « .

Almas hanumaMehmed-beg se ženio dva puta.Sa prvom ženom iz stolačke porodice
Rizvanbegovića imao je sina Rizu i od nje se razveo prije dolaska u
Sarajevo.Po drugi put se oženio u Sarajevu 1876. godine s Almas hanumom ,
kćerkom Mustafe paše Babića , a udovom iza Mehmed paše Bišćevića . Almas
hanuma je umrla 1903. godine , nepunu godinu poslije Mehmed-bega .Hvali ti mene u Žabljaku , a ja ću tebe u GožuljuU djelima Mehmed-bega rijetko se spominju Ljubuški i Ljubušaci . Njegov djed
i otac su Ljubušaci , a možda i on , kako veli ljubuška narodna predaja . U
« Istočnom blagu » Mehmed-beg piše :« Ova je rečenica potekla iz Ljubuškog u Hercegovini .Žabljak i Gožulj jesu dvije mahale u istoj kasabi . Nedavno živila su dva prijatelja
u istom mjestu i to : Mujaga Osmić i Mahmudaga Mahić . Mujaga je stanovao u Žabljaku
, a Mahmud aga u Gožulju . U ragovoru bi jedan drugom rekao : « Hvali ti mene u
Žabljaku , a ja ću tebe u Gožulju , i tako ćemo obadvojica među narodom steći lijepo
ime « .Beg u radionici” Dvije zadnje godine bavi se Mehmed-beg sabiranjem i prevađanjem « Istočnog
blaga » . Vršeći dakle razne časti i stojeći pred dosta tegotnim
odgovornostima , danas Mehmed-beg probdije čitav dan i dobar dio noći radeći
sve na knjizi . Njegov konak danas ne sliči jednostavnu begovskom konaku ,
već više radionici , u kojoj se piše , prevađa , prepisuje , sastavlja i
opće skuplja književno blago » .Prijatelj fra Grge MartićaMehmed-beg i fra Grga bili su iskreni prijatelji od prije 1870. godine i tako
ostadoše sve dok Mehmed-beg ne sklopi oči 1902. godine . Svaki put kad bi dolazio u
Sarajevo fra Grga nije propuštao da ga ne posjeti . Kad je Mehmed-beg umro , napisao
je jedno toplo pismo njegovom sinu Riza-begu Prijatelj biskupa StrosmajeraUpoznali su se u Beču na srebrenom piru cara Franje Josipa I i otada ostadoše
prijatelji . Strosmajer je dva puta dolazio u Sarajevo , 1889. i 1896. godine i oba
puta posjetio Mehmed-bega , a Mehmed-beg je dva puta bio njegov gost u Đakovu .Mehmed-begova priča o vitinskom pamukuMehmed-beg je čuvao je do svoje smrti jednu punu kutiju pamuka koji se sadio u
Vitini . O tome Mehmed-beg priča :« Godine 1864. ili 1865. bane našoj kući u Vitini neki Ahmed derviš . On je iz
daleka , čak iz Hinda posegao u Budim da obiđe Đul-babino turbe . Kod nas ostane tri
četiri dana kao gost . Tada mi radismo ( bilo je proljeće ) oko bašte . Vidjevši on
, kako mi sijemo raznovrsno sjeme zerzevata , izvadi iz svoga torbaka desetak
okrupnijeh zrna nalik na ćurekot . To je sjeme od pamuka , reče on . Kad smo ga
zapitali odakle mu , odgovori nam , da ga je ubrao pred jednom tekijom negdje u
Hindu . Naraste , veli on , kao oleandar , može opstati gdje zima nije prežestoka ,
pokušajte-mogao bi vam koristiti…Moj rođak Bećir-beg posije to nekoliko zrna …»Tek treće godine dobili su nekoliko oka pamuka . Kako niko nije znao da ih uputi u
obradu pamuka , ostavili su se sađenja , pamuk sačuvali u jastucima i za uspomenu .TarihMuhamed Enveri Kadić je , povodom smrti Mehmed-bega , napisao tarih . U prevodu sa
turskog na bosanski jezik dr-a znanosti Adnana Kadrića , turkologa , tekst tariha se
prvi put objavljuje :Iz Ljubuškoga , po imenu Kapetanović , od plemenite porodiceMehmed-beg , sin Ali-bega u Vječnost odeTako već puno godina on na poslove državnePostavljen bijaše , i sa iskrenošću dvor vremena svoga pravio jeNa kraju samome u Sarajevu postade načelnik gradaMnogo truda za grad uložio je , njegova djela vidljiva ostadošeKad u konačnici život njegov šestdeset godina pređeZapovjed Božja-« Vrati se « pristiže , te on dušu predadeČim je čuo za smrt njegovu kronogram Enveri napisao jeZa dušu Mehmed-begu nek utočište u Dženetu bude.Mulabdić E. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak . Školski vjesnik IX , 1902 ; 7-9 :
593-599 .Truhelka Ć. Rimske iskopine u Vitini . Sarajevo : Zemaljska štamparija , 1893 .Jedna noć na istoku . Bošnjak 1896 ; 4 : 3 .Andrić I. Jelena , žena koje nema ( pripovetke ) . Zagreb , Sabrana djela , 1967 .Bošnjak 1893 ; 1 : 2 .Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak . Istočno blago . Svezak II. Sarajevo : Svjetlost ,
1987.Bajraktar . Muslimanski kalendar za godinu 1312 . Sarajevo 1984 : 105-107 .Kreševljaković H. Četiri pisma Mehmed-bega Kapetanovića Martiću . Franjevački
vjesnik 1932 .Kreševljaković H. Strossmayerovo pismo Mehmedbegu Kapetanoviću . Nastavni vjesnik
1926 ; 35 : 81-83.Anon. Hercegovački pamuk . Sarajevski list 1917 ; 68 : 2-3 .

HALID SADIKOVIĆ

1035 Posjeta 2 Posjeta danas