BRACA 2.MUSICI

Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno utorak, 10 Novembar 2009 11:26
    Klikova: 1329

Kemo naslovna

Netom iza ducana Aiše Mahic/Drinkinice/ nalazila su se drvena vrata i ulaz/izlaz iz cporodicne kuce.Vrata su uvijek bila poluotvorena,a nakon ulaska u tamnom hodniku nailazilo se na šljunak,pržinu,cigle,crijepove,ovisno o godišnjem dobu.Još kao ucenik osnovne škole,koja se nalazila preko puta,primjetio sam da ovaj ulaz koristi veliki broj ljudi,koji kada bi ušli u ovaj ulaz za duže vrijeme ne bi se vracali na ulicu.

Takoder sam primjetio u doba Ramazana ili Bajrama da na ovaj ulaz ulazi veliki broj “žena” u dimijama,sa fenjerom u ruci,osvjetljavajuci sebi put iduci da sa nekim podjele radost Ramazana,da cestitaju Bajram ili radosne trenutke porodice koja je živjela iza ovog za mene zagonetnog ulaza.Iza hodnika nalazila se tradicionalna avlija kojom se mogao kontrolisati ulazak “prijatelja” a bogami i “neprijatelja” familije.S vremenom sam saznao da se radi o familiji Ahme Mušica(1905-1986) i njegove supruge Šerife(1905-1978).

Koliko je clanova porodice imala ova mnogobrojna familija?Imala je na desetine clanova i kao takva mogla je poslužiti kao uzor drugim malobrojnim familijama,koje se danas bore sa natalitetom i nalaze se pred izumiranjem. Ma,samo pogledajte,ovu širinu,ovaj spektar licnosti,karaktera,identiteta. Ahmo Mušic je imao tri brata:Šucriju,Atifa,Smaju i dvije sestre Camila i Hanifa(Nifa).Pogledajmo koliko su oni imali djece:Šucrija jedno(Mustafa),Atif jedno(Sakib),Smajo petero(Alma,Sulejman,Ena,Ajša,Sadik)Njegove sestre su se udale:Camila za Hamu Fazlinovica(Maku) rodivši:Džehviju,Bisu,Enisu,Almu,Abasu,Vesnu i Ahmeda;te Hanifa/Nifa( koja se udala za Dervu Mahica-Carlu i donijela na svijet:Dulu,Hazima,Mustafu,Camila,Kasima,Bebu,Nevdu,Atu Mahic.

Ovo je samo rodbina sa “Ahmine strane! A sada pogledajmo rodbinu sa strane njegove supruge Šerife/Sade/Sadikovica.Ona je imala tri brata:Aliju,Šerifa i dr.Šefika Sadikovica. i sestre Suma/dvije sestre se udale za dva brata Smaju i Ahmu Mušica)Hatidža udata Ceric i Paša udata Hodžic.Šerifova djeca:Ajša,Sadik i Nefisa;dr.Šefika djeca:Ferica,Seka,Sadik,Nihad:Hatidžina djeca:Hasan ,Šacir,Hasija;Pašina djeca:Supha,Fata,Samija,Nusret Hodžic.Zamislite,kada bi sva rodbins sa obje strane Mušic i Sadikovic stigla da cestita Bajram u kucu Ahme Mušica i kada bi se tome prikljucila njihova djeca,koliko bi to mnoštvo ljudi i rodbine bilo.

Ahmo i Šerifa Mušic su porodili: Mušic Camil(1930-1976);Mušic prof.Cazim(1932-1983);Mušic dr.Meho(1934-1991);Mušic Emir(poginuo 1946);Mušic(Bahtanovic)Enisa,professor francuskog jezika;Mušic(Kapic)Elbisa,professor bosanskog jezika. Pošto je naslov ovog teksta “Braca” u fokus moga interesovanja su došli braca Camil,Cazim i Meho. Mušic Camil je završio Višu ekonomsku školu.Ostao je upamcen kao direktor “Autotransporta” Ljubuški i nakon toga Privredne banke Sarajevo-filijala Ljubuški.U njegovo doba ova banka je bila najjaca po deviznim rezervama u Bi H jer je priliv deviza iz Zapadne Europe pristizao na racun banke u Ljubuškom od radnika zaposlenih u inostranstvu.Radnici su vjerovali u ovu banku i slali su svoj novac,nadajuci se da ce time inicirati razvoj ljubuške privrede.Medutim centralizacija je i ovoga puta puste devize “opustošila” iz našeg grada u druge centre BiH i Yu.

Camil je tragicno završio svoj život kao direktor PBS-Ljubuški.Njegovom smrcu završio je ekonomski i politicki uticaj koji su ljubuški muslimani imali u caršiji koji je dominirao od 1945-1976 godine.Camil je ostao zapamcen kao humanista.Pomagao je i razumjevao “malog” covjeka pomažuci ljubušku sirotinju i “srednji sloj”.Dijaspora ga je voljela i radi njega ulagala svoja sredstva u PBS.Volio je život svom puninom toga “Božijeg dara ” i zato je mnogima nerazumljiv bio njegov definitivni kraj.

Ono što sam ja volio,to je bio lik profesora Cazima Mušica.Imao sam srecu da mi bude direktor u Osmogodišnjoj školi i ponekad profesor.Ostavljao je utisak velikog znalca svoga predmeta/geografija/.I sada pamtim njegovo predavanje o Švicarskoj.U popodnevnoj smjeni,u zimsko predvecerje,kada je kiša zasipala prozore škole a bura zavijala svojim “arijama”,Cazim je okupio naš razred i predocio nam Švicarsku kao da smo taj cas bili u njoj/proizvodnja satova,mlijeka,cokolade itd/Svi smo “upijali” Švicarsku da smo poželjeli da cas traje 100 minuta.Nismo ni osjetili da je školski cas završio,jer se niko nije ni pomakao sa svoga mjesta!I sada ga vidim blagog lica,kao odgovornog i samopouzdanog profesora kojeg djeca vole,što se smatra najvecim dometom u obrazovanju.

Zbog svoga znanja i ljudskih osobina,Cazim je ubrzo nagraden mjestom prosvjetnog savjetnika u Prosvjetno-pedagoškom zavodu Mostar.Time je Ljubuški izgubio,ali je dobila Hercegovina.Ukupno znaci obrazovanje je bilo na dobitku. Cazim je umro iznenad 1983 godine.Prerani gubitak za njegovu porodicu i društvo je tragika vremena i života.Medutim generacije njegovih ucenika kada govore o obrazovanju i poželjnom liku profesora kažu:”Neka bude kao Cazim”Vredjelo je živjeti sa ucenicima kako je to radio “biser” medu prosvjetnim radnicima-Cazim Mušic,profesor.

Treceg brata,dr.Mehu Mušica,najslabije poznajem.Uvijek sam se divio pojavi trojice brace u vocnjaku kod “Parka”.Svi su bili u radnim odijelima,uz oca sa alatkama u rukama.Zajednicki,složno su privredivali iako su te radove mogli platiti drugima da ih “odrade”.Ali onda ne bi bilo poruke ili “naravoucenija”.Vocnjak je “otet” 1983 godine i prestale su “radne akcije” brace Mušic.

Dr.Meho je bio ginekolog u Capljini.Mnoge naše majke,sestre i supruge su posjecivale njegovu ordinaciju,jer su bile ubjedene da je rijec o strucnoj osobi sa ljudskim vrlinama.Neposredno pred rat dr.Meho je opljackan u Capljini što je pripomoglo njegovoj brzoj smrti.Vjerovatno je taj cin uradio onaj koga je dr.Meho porodio.Jedna poslovica kaže:”ne ucini dobro da te cudo ne snade”Interesantno tu poslovicu su doživjeli u najgrubljem obliku dr.Rizo Kapetanovic,dr.Asim Sadikovic,dr.Meho Mušic…Kakva zahvalnost!

Pored brace Mušic želim pomenuti njihove sestre:Mušic/Bahtanovic Enisu_Sarajevo i Mušic/Kapic/Elbisu/Mostar/.Unuci Ahme i Šerife Mušic su :Emir i Džanina/Camil/Lejla i Elma/Cazim/,Emira i Erna/Meho/,Emir,Adnan,Azra/Elbisa/ i Elvira/Enisa/.Medu njima ima doktora,profesora inženjera i neka ostanu zapisani za buduce istraživace. Danas,pomenuta vrata sa pocetka teksta su zatvorena.U avliji i kuci Ahme Mušica nema nikoga.Pored ovakvih imena,ovakvih strucnjaka i licnosti nema više života na “topraku”.Ponekad sanjam da to nije istina?!Ali ima raznih vrsta sanja i snova!Snovi ostaju samo snovi!

Kemal Mahic,profesor

1096 Posjeta 1 Posjeta danas