Ljubuske terzije 1755 godine

U jedinom do sada poznatom defteru ( popisu ) terzija ( krojača ) , ćurčija
(krznara ) i ćebedžija nalaze se nazivi porodica skoro 1500 kalfi ( u popisu
su i esnafski funkcioneri ) iz cijele Hercegovine koji su u Mostaru
promovirani u majstore tih zanata 1755. godine .  Defter je sačuvan u staroj
i vrlo uglednoj mostarskoj porodici Bišćevića , u naknadnom uvezu , sa
ispravno poredanim stranicama .

Nepovratno je izgubljen popis čurćija koji su bili u sastavu terzijskog esnafa 

Popisane ćebedžije bile su skoro isključivo hrišćani .

Početni dio deftera u prevodu glasi :



On

O ti koji otvaraš sva vrata , nama otvori najbolja !

U ponedeljak , 25. džumada II , ove 1168.godine ( 8. aprila 1755. godine , o. a. )
dogodilo se dobrotom Moćnog i Uzvišenog i uz sreću i blagodat sretnoga cara , u
gradu Mostaru opasivanje peštemelja ( majstorske pregače ) i svečanosti kalfi
sretnih majstora terzija ( hajjata ) , čurćija i ćebedžija . Njihova imena će se u
nastavku navesti pojedinačno . Neka gospodar blagoslovi sve robove . Uslišaj
gospodaru svjetova . Godina 1168 .



Veliki broj majstora potvrđuje da su ova tri zanata bila veoma razvijena u Mostaru .
Kalfe su bile većinom iz Mostara , ali i iz Ljubuškog ( Lubuškali ) , Studenaca ,
Broćna , Imotskog , Ljubinja ( Lubinli ) , Tasovčića , Dubrava , Bileće , Duvna (
Dumnevi ) , Konjica ( Koničali ) , Čapljine , Nevesinja ( Nevesinli ) , Gacka ,
Blagaja , Stoca , Počitelja , Tučepa , Gabele i Trebinja ( Trebinli ) .

Uz imena onih koji nisu iz Mostara navodi se mjesto odakle su . Čini se , ipak , da
to pravilo nije striktno poštovano . Tako se u popisu nalaze neka imena za koje je
vjerovatnije da ne potiču iz Mostara , nego iz nekog drugog hercegovačkog mjesta .

Ovdje su izdvojene terzije za koje se u popisu izričito navodi da su iz Ljubuškog (
Lubuškali ) , kao i oni za koje postoji velika vjerovatnoća da su iz ljupkog grada .



Terzije iz Ljubuškog ( Lubuškali ) :



Mehmed baša Karahodžić ,

Bekir , sin Ahmeda Tule ( Dolo ) ,

Alija , sin Hasan-age Dizdara ,

Mustafa , sin Mahmuda Fazlinovića ,

Alija , sin Mehmeda Jakirovića ,

Bećir , sin Omera , brata Husejin efendije , imama Cernice ,

Salih , sin Mustafe Ripića ,

Husejin , sin Alije alamdara , Fazlinovića ,

Salih , sin Mustafe Terzića ,

Alija , sin Ishaka Hadžića ,

Mahmud , sin Mehmeda , alemdara ,

Mustafa , sin Huseina Bilića ,

Alija , sin Mehmeda Svičića ,

Bajram , sin Alije Šurke ,

Salih , sin Husejina Gilića ,

Ibrahim , sin Abdulkerima Begovića ,

Ibrahim , sin Mustafe Mesihovića ,

Alija , sin Saliha ,

Ahmed , sin Zulfikara ,

Mustafa , sin Hasan-age , dizdara ljubuškog ,

Mahmud , Osman i Mehmed , sinovi Fazlinovića ,

Ahmed , sin Saliha Hadžića ,

Mehmed , sin Ahmeda Prole ,

Hasan , sin Ramazana Bećirevića ,

Omer , sin Hasana Fazlinovića ,

Alija , Mustafa i Ahmed , sinovi Mehmeda čauša Paradžika ,

Mustafa , sin Mehmeda Fazlinovića ,

Mustafa , sin Alije Begovića i

Ibrahim , sin Mustafe Behlića .



Može se opravdano pretpostaviti da su iz Ljubuškog i ove terzije čije se porijeklo u
defteru ne navodi :



Ibrahim , buljubaša Lalić ,

Selim , sin Hasana Jakića ,

Behlul , sin Hasana Zukanovića ,

Ahmed i Mehmed , sinovi Alije Lalića ,

Omer , sin Ibrahima , buljubaše Lalića ,

Mahmud , sin Hadži Ibrahima Bilića ,

Mehmed i Ahmed , sinovi Husejina Jakića ,

Zulfikar , sin Mustafe Šukalića ,

Salih , sin Mehmeda Jakića ,

Hašim , sin Husejina Mahića ,

Mehmed , sin Hasana Mahića i

Ahmed , sin Spahe Jakirovića .



Za porodice u ovom defteru pisanom prije preko 250 godina vlada uvjerenje da su vrlo
stare . Neke su izumrle ili davno odselile ,o nekima su ostala samo sjećanja ali
mnoge od njih imaju i danas svoje domove u ljupkom gradu .

Pored dobro poznatih ljubuških porodica ( Fazlinovići , Terzići , Bilići , 
Mesihovići , Prole , Bećirovići , Mahići , Lalići , Jakići , Šukalići ) navode se i
do sada skoro nepoznate ( Karahodžići , Dole , Jakirovići , Ripići , Svičići , Šurke
, Gilići , Begovići , Paradžici i Behlići ) . Brojnost terzija Fazlinovića svjedoči
da su oni tada bili velika porodica i da su pokazivali poseban interes prema
terzijskom zanatu .

Zanimljivo je da u ovom popisu nema nijednog terzije iz brojnih porodica Kadragića ,
Sadikovića , Delalića , Dizdarevića i Konjhodžića .

Među terzijama su i dva sina ljubuškog dizdara Hasan-age,Alija i Mustafa i sinovi
ljubuških alemdara ( zastavnika ) Huseina i Mehmeda .

       U defteru se navodi i terzija Alija , sin Mehmeda Jakirovića . Zna se da su
Jakirovići imali posjede u selu Šurmanci ( toponim Jakirovac ) i da su bili
vrlo bogati.Vjerovatno potiču od ljubuškog bega Jakira , za koga hrvatski
folklorista i pisac Ivan Zovko piše : < Malnijeg ( zgodnijeg ) bega nada nj
nije bilo , nit će biti.Zvao se Jakir , a po njemu je i Jakir ili Jakirovac
prozvan . Kako ko hoće ‘ nako i veli : Nekom običnije reći Jakir , a nekom
Jakirovac .>

 Brojnost ljubuških terzija 1755. godine pobija uobičajenu tvrdnju da je
Ljubuški bio samo tvrđava od velikog strateškog značenja , a ne i urbana
sredina sa razvijenom trgovinom i zanatima .Defter ukazuje na značajne
demografske promjene u ljupkom gradu u posljednja tri stoljeća i značajno
povećava broj ljubuških bošnjačkih porodica novim ,do sada nepoznatim
prezimenima.



Aličić AS , Hasandedić H . Popis terzija , ćurčija i ćebedžija u Mostaru 1755.
godine . POF XVIII-XIX . Sarajevo , 1973 :315-371 .

Zovko I. O raznijem mjestima i njihovim imenima . Sarajevski list 1896 ; 125 : 1-2 .


HALID SADIKOVIĆ

1168 Posjeta 1 Posjeta danas