Prvi mejtef u Ljubuškom podignut je uz džamiju na Gradu prije 1564. godine . To ne
znači da i mnogo ranije nije postojao mejtef u krugu tvrđave ili u podgrađu , jer je
vakufnama Nesuh-age Vučjaka pisana skoro sto godina poslije pada Ljubuškog u
osmanske ruke .
Vakif je odredio da mualimu pripadaju svakog dana dva dirhema i
jedan dirhem za učenje Kur'äna . Od mejtefa lociranog neposredno uz džamiju danas
nema ni traga , kao da ga nikad nije ni bilo . Dužnost mualima vršio je imam džamije
. Poslije skoro 400 godina džamija je prestala da radi 1929. godine , a mejtef uz
nju vjerovatno mnogo ranije .
Džamija na Gradu u blizini moćne tvrđave , ostala je na uzgoru stoljećima , sve do
dolaska talijanskih varvara u drugom svjetskom ratu . To se , nažalost , ne može
reći za gožuljsku i žabljačku džamiju i mejtefe uz njih . One su stradale u
temeljitim rušenjima Ljubuškog koje su u više navrata izveli mletački osvajači u
ratovima i četovanjima u periodu od 1645. do 1699. godine . Zato se obe džamije prvi
put spominju mnogo kasnije , nego što su stvarno postojale ( žabljačka oko 1740.
godine , gožuljska tek 1843. , odnosno 1869. godine ) . U njihovoj povijesti mnogo
toga je još nejasno ; ne znaju im se pouzdano vakifi , a ni njihove vakufname nisu
sačuvane . To se odnosi i na mejtefe koji su uvijek dijelili sudbinu džamija .
Rad i stanje ljubuških mejtefa pri kraju osmanskog perioda odredili su :
-vrlo skromni prihodi vakufa ;
-nedovoljna novčana pomoć ljubuških begova i imućnijih aga i
-slabo materijalno stanje većine vjernika .
Od kako se zna za ljubuške mejtefe postojao je izraziti nesrazmjer između velikog
broja učenika i malog prostora za nastavu .
Podaci o broju mejtefa i učenika u Ljubuškom u osmanskom periodu su krajnje
nepouzdani , nepotpuni i neuporedivi . Jedini izvor je Salname-i Vilayet Bosna (
Godišnjak Bosanskog vilajeta ) na turskom jeziku od 1866. do 1878. godine .
Broj mejtefa , učenika i učenica u ljubuškom kadiluku
u periodu od 1867. do 1876. godine
Godina
Mejtefi
Učenici
Učenice
1867/68
6
160
53
1868/69
1
134
66
1869/70
1
134
66
1870/71
5
290
95
1871/72
5
290
95
1872/73
5
290
95
1873/74
13
285
122
1874/75
13
285
122
1875/76
13
285
140
U početku školske 1882/1883. godine u ljubuškom kotaru 10 mejtefa pohađalo je 430
učenika i učenica i učilo osnovne vjerske nauke pred 11 mualima .
Broj mejtefa i učenika-ca u ljubuškom kotaru na početku školske 1882/1883. godine
Kotar
Mejtefi
Učenici-ce
Mualimi
Ljubuški-grad
6
315
7
Čapljina
1
35
1
Dretelj
1
25
1
Struge
1
30
1
Vitina
1
25
1
Tih godina u privremeno ustrojenoj gradskoj općini Ljubuški bilo je nastanjeno u 656
kuća oko 2.500 muslimana , 726 katolika i 180 pravoslavnih . Muslimani su živjeli u
devet mahala : Bešir-mahali , Zir tj. Dojnoj mahali , Bala tj. Gornjoj mahali * ,
Podbrašću , Glavici , Vodici , Klisi tj. Crkvici , mahali Kala tj.Gradu i mahali
Veraj Kala tj Zagrađu .
Prema austrijskom popisu iz 1895. godine u gradskoj općini Ljubuški bilo je
nastanjeno u 681 kući oko 2.700 muslimana , 850 katolika i 400 pravoslavaca . U
popisu su navedeni ovi dijelovi gradske općine : Bešir , Crkvica , Glavica , Gožulj
, Grad , Gradska , Pobrišće , Pregrađe , Vodica , Zir i Žabljak .
Mejtefi ( ) su stoljećima radili bez stalne organizacije i
propisa koji su uređivali program nastave , starost polaznika , trajanje školske
godine i ferija , podjelu na razrede , školsku disciplinu itd. Mejtef su pohađala i
djeca od 5 godina kao i odrasli . Učenik je mogao stupiti u mejtef i istupiti iz
njega po svojoj volji . U mejtefima nisu učeni svjetovni predmeti i maternji jezik
.Školovanje je trajalo od pet do osam godina .
Ulema je insistirala da se dijete može upisati u osnovnu školu tek kada završi
vjeronauku u mejtefu . Time su muslimanska djeca kasnila i u znatno manjem broju
pohađala nastavu u osnovnoj i srednjim školama u odnosu na djecu drugih vjera .
U prvim godinama austrijske uprave vidjelo se da mejtefi znatno zaostaju za osnovnim
školama drugih konfesija . Nastava stara nekoliko stoljeća morala se radikalno
mijenjati i prilagoditi zahtjevima novog vremena .
Zemaljska uprava je 1892. godine osnovala Dar-ul-mualimin u Sarajevu-školu za
mualime , učitelje u novim mejtefima , pratila je tok i razvoj reforme starih
mejtefa i svake godine davala subvencije za gradnju i namještaj novih mejtefa ( <
mektebi-iptidaija < ) .
U novi , reformirani mejtef stupali su učenici obično u dobi od 5 do 7 godina .
Školovanje je trajalo tri godine , a nastavno gradivo , skoro isto kao u starim
mejtefima , predavalo se po unaprijed razrađenom rasporedu i posebno propisanim
metodama . Školska godina trajala je od 1. oktobra do 1. augusta , nastava od 7 do
11 sati i od 12 do 2 sata poslije podne . Na kraju svake školske godine učenici su
polagali zaključne ispite , od kojih je zavisilo da li će preći u viši razred ili
ponavljati .
Prije formiranja mekteba-ibtidaija u Ljubuškom su postojala tri sibjan mekteba uz
džamije na Gradu , Gožulju i Žabljaku . U toku 1892. godine počela je aktivnost na
poboljšanju materijalnih uvjeta školovanja djece i pripremi za uvođenje novih metoda
nastave iz arapskog jezika . U tome je nesebičnu moralnu pomoć pružio mostarski
muftija Ali Fehmi Džabić * svojom posjetom Ljubuškom u februaru 1892 . godine .
Proces reformiranja mejtefa u ljupkom gradu trajao je oko pet godina , od 1892. do
1897. kada su održani prvi ispiti . Značajan datum u tom periodu je otvaranje
mektebi-iptidaije u novoj zgradi 1. oktobra 1896. godine .
Iz tog vremena ostalo je sačuvano nekoliko dokumenata u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci .
Dokument 1. Zapisnik od 26. januara 1892 .
Sastavljen kod vakufskog povjerenstva u Ljubuškom pod predsjedanjem muftije Ali ef.
Džabića iz Mostara .
Prisutni podpisani .
Od strane kotarske oblasti vladin tajnik blagorodni gosp. Dr Sladović .
Vakufsko povjerenstvo : kadija Numan ef. Alajbegović , predsjednik , imam Ibrahim
ef. Sadiković , član , imam Mustafa ef. Mušić , član , Halid ef. Sadiković , član .
Od strane građana : Šaćiraga Dalipagić , Mahmutaga Mahić , Hasanaga Gujić , Hasanaga
Lalić , Muhamed ef. Sadiković , Mula Ahmet Dizdarević , Mujaga Osmić , Zaimaga
Selimić , Arifaga Omerhodžić i Osmanaga Mesihović .
Na predlog Muftije Ali ef. Džabića da bi se otvorio jedan mektebi ibtidai u
Ljubuškom po novom usulu * kao što se je otvorio u Stolcu i Nevesinju itd .
Vakufsko povjerenstvo u sporazumu sa ehalijom * srdačno prihvaća ovih predlog te
zaključuje obzirom na položaj i sadašnje stanje okolnosti grada Ljubuškog te uviđa
da jedan mektebi ibtidaija neće moći ljubuškom građanstvu udovoljiti , zaključuje
dva mektebi ibtidaije otvoriti i to jedan u Gožulj džematu i jedan u Žabljak džematu
.
Za mekteb u Gožulj džematu imenuje se za mualimi evela * Mehmed ef. Ibrulj s
godišnjom plaćom od 180 for. za mualimi sanita * H. Šućri ef. Kadragić , s godišnjom
plaćom od 120 for. , za bevaba hafiz Mustafa Fazlinović s godišnjom plaćom od 50
for. , za godišnji paušal 30 for .
Za mekteb u Žabljak džematu imenuje se za mualimi evela Abdulah ef. Sadiković s
godišnjom plaćom od 180 for. , za mualimi sanita Hasan ef. Sadiković sa godišnjom
plaćom od 120 for. , za bevaba * Abdulaha Mušića s godišnjom plaćom od 50 for. , za
godišnji paušal 30 for. za kućnu kiriju 70 for. , ukupno 830 for.
Glede pokrića ovog troška obavezuje se gožuljska ehalija * godišnje dragovoljno
davati 180 for. , a žabljačka ehalija godišnje 250 forinti , ukupno 430 for. Odbivši
ovu svotu iz gornjeg troška ostaje manjak od 400 for. Od Mearifskog sanduka okružja
hercegovačkog 108 for. , odbivši i ovu svotu ostaje manjak od 292 for.
Polog ( vakfije ) Nesuhagina vakufa u Mostaru u kojoj označen je za ljubuški mekteb
svake godine po 2 dirhema koja uz najnižu cijenu danas iznašaju 92. for. za koju se
svotu imati vrhovno vakufsko povjerenstvo u Sarajevu da blagoizvoli odobriti i
narediti muteveliji pomenutog vakufa u Mostaru da gori pomenutu svotu od 92 for.
svake godine imade slati ovom povjerenstvu za izdržavanje mekteba . Odbivši i ovu
svotu ostaje manjak od 200 for. za koju se dolje popisani usuđuju najponiznije
zamoliti visoku zemaljsku vladu da bi blagomilostivo odobrila pitanu svotu kao
godišnju podporu za mektebe . Uvjereni smo da visoka vlada želi svaki napredak
muhamedanskih žitelja te joj u naprijed ovo povjerenstvo ostaje zahfalno .
Što se tiče mektebskog namještaja kao klupe , itd. to se ehalija od oba džemata
obavezuju cijeloj potrebi udovoljiti . Ujedno se zaključuje da mualimi obaju mekteba
imaju otići u Mostar i ondje novi usulitalim (?) naučiti i potrebite zakone odnoseće
se na mektebe primiti i to najdalje do 15 februara 1892 .
Zaključuje se da se ovi mektebi imadu otvoriti na 1. marta t. god .
Za stalne nadzornike imenuju se Halid ef. Sadiković , Mustafa ef. Mušić , Zaimaga
Selimić , Šaćiraga Dalipagić , Mahmutaga Mahić kojih se imadu pobrinuti oko napredka
i svakog valjanog reda odnoseći se na mektebe .
Ujedno se zaključuje da se ovi zapisnik prepiše u tri primjerka , te da se jedan
primjerak pošalje visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevo putem kotarskog ureda , jedan
vrhovnoj vakufskoj komisiji u Sarajevo , a jedan Mearifskom povjerenstvu u Mostaru
na odobrenje .
Zaključeno i podpisano .
Turski podpisi : muftija Ali ef. Džabić , Numan ef. Alajbegović , Ibrahim ef.
Sadiković , Mustafa ef. Mušić , Halid ef. Sadiković , Mahmutaga Mahić , Mustafa
Osmić , Zaimaga Selimić , Hasanaga Lalić , Hasanaga Gujić , Osmanaga Mesihović ,
Šaćiraga Dalipagić , Arifaga Omerhodžić , Mehmed ef. Sadiković , Mula Ahmet
Dizdarević .
Za točan prepis jamči Kotarska vakufska komisija .
Ljubuški , 29. januara 1892 .
Predsjednik Alajbegović .
Dokument 2. 1892. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu , broj 294
.prim. 7/2. 1892 . Predmet : Vakufska kom. Ljubuški . Broj 2 od 2 / 2 1892 .
predlaže zapisnik o ustrojstvu mektebi iptidaija .
Predležeće rješenje usvojeno je na sjednici od 13. februara 1892. na kojoj su bili
prisutni : predsjednik Mustafa , tri člana ( potpisi nečitki ) , mufetiš Bašagić ,
muhasebedžija , izvjestitelj i vladin povjerenik ( potpisi nečitki ) . Sprovedeno
13.2. Otpravljeno 13.2.
Dokument 3. Broj 294 . Vakufskoj komisiji u Mostar .
Na ispitanje i saopćenje mnijenja glede predloga da se od Vučjakovića vakufa za
mualima doznači god. 92 f. , kod ovoga predloga imade se naročiti obzir uzeti na
ustanove vakfije , u kojoj je određeno za imama i hatiba u Ljubuškom dnevno 5
dirhema , prema kojim se danas isplaćuje samo 50 f. god. , doćim je za mualima samo
2 dirhema dnevno , a traži se 92 f .
Komunikat * ima se povratiti . Sarajevo , dne 19. februara 1892 .
Predsjednik Mustafa Fadil Pašić
Dokument 4. Prim 22. / 2. 1892 . Broj 66 .
Zemaljskoj vakufskoj komisiji u Sarajevu
