Sudbina se gorko poigrala sa Ljubuškim , Vrgorcem i Imotskim kada su 1690. odnosno 1717. godine postali granični gradovi . Iako je Ljubuški ostao pod osmanskom , a Vrgorac i Imotski pod mletačkom , francuskom , odnosno austrijskom upravom , bitnih razlika među njima nije bilo . Tavorili su na granici velikih država , prepušteni sami sebi , relativno daleko od značajnijih komunikacija i privrednih središta . Nekada se u ljupkom gradu govorilo , ne bez gorčine : > Ljubuški u kutu , nikome na putu > .Ljubušaci su jedini spas vidjeli u željeznici * . Nade su porasle kada je 1901. godine sagrađena željeznička pruga Mostar-Trebinje-Dubrovnik . Pruga se kod Gabele vezala sa prugom Mostar-Metkovići , a od Gabele je išla na jug preko Hrasna i Popova Polja na Trebinje i u dva ogranka izlazila na more , na Sutorini i dubrovačkoj luki Gruž**.
Na svečanosti povodom prolaska prvog voza u stanici Čapljina ( selo Čapljina je tada pripadalo ljubuškom kotaru ) 15. jula , govorio je i ljubuški gradonačelnik Mahmut-aga Mahić . O tome dopisnik < Behara < piše :.U ponedeljak dne 15. jula bio je polazak iz Mostara -i od Mostara pa dalje sve do mora počimlje pravo slavlje . Sve stanice su okićene mnoštvom svijeta , koji se je bio sgrnuo i sbliza i sdaleka , da pozdravi viđene goste i pohodnike , te da pokaže svoju radost nad novom kulturnom tečevinom . Vrlo su lijepi bili dočeci u Čapljini i Gabeli,gdje su se svečanoj vožnji priključili neki odličnici iz Ljubuškoga i gdje je ljubuški načelnik Mahmut aga Mahić lijepom besjedom pozdravio gosp. Ministra Kallay-a .Tada , prije sto i više godina vladalo je mišljenje da je realno moguća izgradnja željezničke pruge od Čapljine do Ljubuškog . U tome su Ljubušaci ostali uporni , posebno načelnik grada , trgovci i politički izaslanici za svo vrijeme trajanja austrijske vlasti .U toku 1911. godine Ljubušaci su podnijeli Saboru i Zemaljskoj vladi Rezoluciju Narodne skupštine kotara u kojoj su tražili da se izgradi željeznica od Čapljine do Ljubuškoga . Nisu je uputili poštom , nego su je odabrani ljubuški prvaci odnijeli u Sarajevo :Jučer 14. ovog mjeseca sastala se narodna skupština cijelog kotara Ljubuškoga u sali ovdašnjeg hrvatskog pjevačkog i tamburaškog društva ” Trebižat ” . Glavni pokretači ove skupštine su : Memišaga Mesihović , gradonačelnik , Ante Gavran , Mehmed Mahić , trgovci i dr. . Gradonačelnik Mesihović je ujedno i sazivač skupštine . Na skupštini je prisutno cjelokupno kotarsko vijeće , općinsko poglavarstvo , skoro sve građanstvo i mnogobrojno seljaštvo . Kao pol. izaslanik fungira Ivanišević . Tačno u 3 sata otvori skupštinu Memišaga Mesihović , predstavivši istoj političkog izaslanika , predloži da se izabere predsjednik skupštine . Skupština izabire jednoglasno za predsjednika gradonačelnika gosp. Mesihovića . Zatim se izabire za izvjestitelja Ante Gavran , a za perovođu Ahmed Bukovac . Konačno je Ante Gavran pročitao peticiju na Zem. vladu i Sabor , koja je jednoglasno od skupštine usvojena . Zatim je skupština stvorila rezoluciju koju će predati Saboru i Zem. vladi izabrati odbor . U toj se rezoluciji traži da se Ljubuški spoji željeznicom sa Čapljinom . Rezoluciju će odnijeti na Sabor i Vladu Memišaga Mesihović , gradonačelnik , Mehmed H.M.Mahić , trgovac , Ante Gavran , trgovac i Vidak Planinić . Osim gore navedene gospode i drugi se mnogi istakoše razložitim govorima u skupštini .O gradnji željeznice Čapljina-Ljubuški sačuvana su dva izvorna dokumenta u državnom arhivu , izvod iz zapisnika i odluka kotarskog vijeća u Ljubuškom 1912. godine. Izvadak sjedničkog zapisnika sastavljen dne 16. februara 1912. godine kod kotarskog vijeća u Ljubuškom . Prisutni sa strane kotarskog ureda gosp. Tomo Šandrk , politički pristav I razreda te 22 člana kotarskog vijeća . Predmet : Prispjela saopćenja kotarskog ureda željeznice Čapljina-Ljubuški . Prima se na znanje odgovor Visoke zemaljske vlade od 27. januara 1912. godine , Broj 10116 , IV-A/ 4 . Na ovo nazočni članovi Kotarskog vijeća jednoglasno izjavljuju da ovu stvar nikako ne mogu iz vida ispustiti i stavljaju predloge da se lakše dojde do provođenja ove stvari da je : 1.zemljište kuda bi željeznica prošla većinom erarno , te na to zemljište ne bi bilo vele troška ; 2.rečeno zemljište da nije brdovito i nezgodno da se sprovede željeznička pruga , te na izgradnju te pruge ne bi se vele potrošilo ; 3.ovomjesna gradska općina bila bi pripravna iz svojih sredstava po mogućnosti neki doprinos za izgradnju rečene željeznice doprinijeti ; 4.da uvoz robe dolazi u Ljubuški iz same Čapljine to jest od čapljinskih trgovaca koliko je izračunato do sad preko željeznice . Dakle , izračunati uvoz robe bio bi dvostruko koliko je do sada izračunat , te bi iznosio 189.970 kvintala . Usljed toga uvoz bi bio veći a šnjime i suficit po čemu bi po svoj prilici sasma nestalo deficita . 5.U Imotski dovozi robu jedan automobil iz Spljeta , drugi iz Makarske . Kada bi se sagradila željeznička pruga od Čapljine do u Ljubuški , onda bi sva ova roba išla ovom željeznicom . Usljed toga također povećao bi se promet ovom željeznicom . 6.Grad Imotski dovozi drva i ugljen iz Mostara preko Posušja . Kada bi bila željeznica od Čapljine pa do u Ljubuški , ova bi drva i ugljen išli rečenom željeznicom , kod ove tačke mora se dodati još i to da bi se i za sam grad Ljubuški povećao dovoz drva i ćumura . Isto bi tako i sam Vrgorac koji je međaš sa našim kotarom dogonio drva i ćumur i ostalu robu što se promeće u trgovačkom svijetu , a valjda i isti vrgorski duhan .Obzirom na sve ovo što se do sada reklo , trošak za željeznicu bi se mnogo smanjio , a prihod bi bio četeri puta veći od onog šta je proračunato . Usljed toga nestalo bi prividnog deficita , a svake godine bilo bi to većeg suficita . Obzirom na sve do sada rečeno zaključuje kotarsko vijeće jednoglasno da se sve do sada navedene tačke ponovno sa prijašnjim radom uzmu u pretres , te da jim se tako uvaživši ove njihove navode molbi za izgradnju željeznice od Čapljine i do u Ljubuški dadne mjesta .Zaključeno-podpisanoPredsjednik T.Šandrk, PerovođaAnte Babić pol.pristav I razr. Ljubomir Luburić Samo mjesec dana kasnije gradsko zastupstvo donosi zaključak da se podrži ideja o gradnji željeznice uz značajno učešće grada Ljubuškog :Izvadak iz zapisnika sjednice gradskog zastupstva obdržavane dne 16. marta 1912 .Kotarski predsjednik Karlo Albrecht .Gradski bilježnik Ahmed Bukovac .Gradonačelnik Memišaga Mesihović .Podnačelnik Ivan Lučić .Zastupnici : Hasanaga Dizdarević , Faik ef. Sadiković , Idrizaga Lalić , Marko Dževlan , Selimaga Beširević , Ljubomir Gnjato , Jusuf ef. Tančica , Zaimaga Mahić i Abdulah Muminagić . Općinsko vijeće jednoglasno zaključuje da je pripravno doprinašati gradnji željeznice iz Čapljine u Ljubuški godišnju svotu od 3.000 kruna na vrijeme od pedeset godina , dakle svotu od 150.000 kruna . Ovaj godišnji izdatak od 3.000 kruna imaće se pokriti u prvome redu iz suvišaka općinskog prihoda , koji će se bezdvojbeno usljed gradnje željeznice znatno povećati .A ukoliko ovi suvišci ne bi dostatni bili za pokrivanje dotičnog prinosa , da se manjak ima naplatiti od stanovništva grada Ljubuškog u obliku nameta na porez .Ljubuški , 16. marta 1912 . Za točan izvadak Bukovac , općinski bilježnik .* Pruga od Mostara do Metkovića građena je od augusta 1884. do aprila 1885. godine uz desnu obalu Neretve . Za redovni promet otvorena je 13. juna 1885. godine .** Godine 1889. pokrenuto je pitanje izgradnje nastavka pruge Mostar-Metković do Dubrovnika i Boke Kotorske kao jake baze austrijske ratne mornarice . Pruga je išla od Gabele ( odvojak od pruge Mostar-Metković ) do Zelenike , uz odvojke od Uskoplja do Gruža ( dubrovačka luka ) i od Huma do Trebinja . Za redovni promet otvorena je 17. jula 1901. godine .Behar 1901 ; 7 : 106-108 .Željeznički spoj Ljubuškoga sa Čapljinom . Sarajevski list 1911 ; 276 : 2 .Koncesija za gradnju pruge Ljubuški-Čapljina . Arhiv Bosne i Hercegovine . ZVS 1912 791-280/3 .HALID SADIKOVIĆ
