Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja ponedjeljak, 06 Decembar 2010 07:59
Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 06 Decembar 2010 07:59
Objavljeno ponedjeljak, 06 Decembar 2010 07:59
Klikova: 904
Prije nekoliko godina,kada je umro Salko Mahic(Hira) nije bilo web stranice ljubusaci.com,pa nismo ni bili u mogucnosti osvjetliti lik naseg sugradjanina,koji nam je ostao svima u dragom sjecanju za vrijeme njegovog zivota provedenog sa nama koji smo ga poznavali.Zato to cinimo sada u uvjerenju da nam je Salko pruzio niz toplih trenutaka protkanih druzenjem,osmjesima I svojstvenim humorom.
Salku smo svi zvali Hira.Tada su rijetki znali da se Muhammed a.s. povlacio tokom Ramazana u pecinu Dzebel en-Nur(planina svjetlosti) poznatu pod imenom Gar Hira(spilja pronalazenja).Salkina generacija je ona rodjena 1946 godine.Sa svojim roditeljima i sestrama,Salko je stanovao u Basanovica mahali pa mu je svejedno bilo poci “nizastranu”,u Glavicu,pa “prid sud”ili “uzastranu” na Vodicu ili Gozulj.U gradu je imao svoju “raju”-Socu(Sacira Gujica),Bracu(Ante Sose},Dragu zvanog “Bulje”,Alu “Gegu” Dizdarevic iz Vitine,Cesko Mustafu-Mucka I Nijaza Delalica iz Glavice.Ako bi krenuo prema Vodici I Gozulju cekali su ga Omer Gujic(Topalo),Meho Gujic(Misko),Emir Kadragic(Huriga),Meho Alendar(Fofa)…Svejedno gdje bi “okrenuo”,docekivan je sa paznjom I radoscu.Znali su kako ce Hira reagovati u odredjenim situacijama pa su inscenirali situacije kako bi ga zadovoljili.
Kakvo je to vrijeme bilo?60-tih godina nije bilo automobile,niti televizora,ni ostalih tehnickih pomagala koje bi olaksale zivot covjeku.Ali je bilo smijeha,”kenciluka” I radosti.Ljudi su bili zadovoljni “malim stvarima”.Razlijegala se pjesma,sala,osmijeh.U tome je Hira bio nenadmasan.Kada bi u kinu “Radnik” igrao film sa “Stanliom I Oliom” I Carlom Caplinom,stariji su “dovlacili” u kino,placajuci im ulaznice,Hiru I Salema Mahica(Grgu).Oni su imali zarazni smijeh,pa bi se citava kino sala “tresla” smijuci se njima dvojici,a najmanje Stanliu,Oliju,Carli Caplinu.Svi su gledali prema njima,a ne prema ekranu,jer su njihovi usklici,grimase I gegovi zaokupljali prisutne.
Kao pandan Hirinom smijehu slicno smo vidjali kada su crtane filmove gledali “Prcola” i Sreco Misetic-pekar.U 19,15 zavladala bi “anticka tisina” pred TV-ekranom i onda su gosti restorana samo gledali “Prcolu” i Srecka i njihov zdravi smijeh koji se sirio kao epidemija.
Hira je bio “partizanovac”.To ne cudi.Gozuljani su navijali za klubove “velike cetvorke”.Hira,Emir,Senad su bili “partizanovci”,Fofa,Fudo,Ferid su bili “hajdukovci”,Hasan I Mujo “dinamovci,a ostali su navijali za “Velez”.Hira je 1966 uporno ponavljao sastav “Partizana” I Reala u finalu Kupa sampiona.Podsjetimo se na Hirina ljubimce I njihove protivnike:
Partizan:Soskic,Jusufi,Lj.Mihailovic,Becejac,Rasovic,Vasovic,Bajic,Kovacevic,Hasanagic,Miladinovic(Galic),Pirmajer.
Real:Arakvistan,Sanciz,Pacin,Piri,De Filipe,Zoko,Serena,Amancio,Groso,Velaskez,Hento.
Real je pobjedio 2:1 u Briselu.Hirina tuga!
Hira je 70-tih godina pokusao da se zaposli u Njemackoj.Tada je u Njemacku preko Biroa za zaposljavanje otislo oko 1000 ljubusaka na “privremeni rad” u Njemacku.Nekolicina ljubusaka se brzo vratila u Ljubuski jer nisu mogli bez Ljubuskog niti da se snadju sa radnom disciplinom u Njemackoj.Na primjedbe:”Zasto se Hira vratio”,njegov otac Mujo je rekao:”Moj Hira je dosao u dzemperu,za razliku od drugih koji su dosli “mahajuci saka” i u majicama.Nije dosao u “kasunu” fala Bogu kao neki drugi”.
Hira je bio veliki gurman i ljubitelj dobre ishrane.Nije birao.Po polasku u Bascinu kupio bi obavezno “Vajata Erpa”,jednu “strucu” i konzervu mesnog dorucka.To bi pojeo do Bascine a onda bi “nastradali” bostani,vruce kavade,sljive,paprike,ribe…”Pjene” su bile njegov paradiso i o tome je odusevljeno pricao kao da su to Ibiza ili Miami.
U Fejzinoj kafani volio je igrati “skambila” sa drustvom iz Glavice i sa Gozulja.To su bili “obracuni”!Fajso,Fofa i Aka su bili majstori.Onaj ko bi izgubio u “Cetvero” ili “Sestero” pjeske bi morao otici na kulu hercega Stjepana!Pa poslije igre ono “podbadanje”-to se ne ponavlja!Toga nema vise!
Kada su ga sprovodili 1993 na heliodrom u kamionu sa ceradom,Hira se lagano osmjehivao,videci da od onoga njegovog zdravog smijeha nema vise nista i da se sve pretvorilo u burlesku.Hira se posjetio “pokretnih slika” Carli Caplina,kako firer zemaljski globus prebacuje iz ruke u ruku.Svi gledatelji ovog filma su se smijali Caplinovim gegovima,dok globus{balón} nije “pukao”…!
Hira je ukopan u Norveskoj!Steta!Posjetioci Zorbinovca bi se barem osmjehnuli kada bi procitali nadgrobni natpis-MAHIC SALKO-HIRA.
Mahic Kemal