Grad Ljubuški može se ponositi da je imao ljekarnu davne 1886. godine .
Osnovao ju je Trogiranin Šime Madiraca . Kad se razbolio i već u
poodmakloj dobi , poslije skoro 35 godina napornog rada , obratio se
Zemaljskoj Vladi s molbom da se koncesija na ljekarnu prenese na
njegovog najstarijeg sina Franju .
Tekst molbe pisane u Ljubuškom 30. oktobra 1920. godine glasi :Od 19. augusta 1886. godine do današnjeg dana , dakle , pune 34 godine vodim javnu
ljekarnu u Ljubuškom , koja mi je podijeljena koncesijom Zemaljske Vlade od 5. maja
1886. godine , br. 19.405/ I .Sada sam u 58.godini života , te mi je zbog poodmakle dobi već teško samom voditi
ovu ljekarnu , pošto sam narušenog zdravlja , kako se to iz priložene liječničke
svjedodžbe razabire , to molim da se ova moja koncesija prenese na moga zakonitog
sina Franju , diplomiranog magistra farmacije , koji prema propisima par. 4.
Apotekarskog reda od godine 1907. ima sve uvjete za samostalno vođenje ljekarne , te
kome sam u tom slučaju pripravan ustupiti vas inventar .U potkrepu svojih navoda prilažem ovoj molbi :1.liječničku svjedodžbu iz koje se razabire da je moje zdravstveno stanje uslijed
dugog vršenja zvanja znatno oštećeno ;2.uporednu molbu moga sina Frane ,u kojoj isti javnim ispravama zasvjedočava da
imade sve zakonom predviđene uvjete za postignuće koncesije .Dalje u molbi uvaženi šjor Šime navodi svoje zasluge :Nadam se pouzdano da će Zemaljska Vlada mojoj molbi udovoljiti , jer sam za vrijeme
svoje cjelokupne apotekarske prakse najsavjesnije vršio svoje dužnosti , tako da sam
kroz 35 godina u pogledu mog stručnog rada uživao potpuno priznanje općinstva kao i
mjerodavnih nadzornih organa . Svojim zdušnim i samopregornim radom kroz dugi niz
godina trsio sam se svim silama , da među potpuno neupućenim narodom , kao prvi
ljekarnik u ovom kotaru , raširim shvaćanja za tekovine kulturnog napretka na
zdravstvenom polju , te sam sa skromnim zahtjevima ovoj svrsi posvetio čitav život ,
pa stoga s punim pravom smatram da je ova moja molba uvaženja vrijedna , a u svakom
drugom slučaju pridržajem sebi stečeno pravo na koncesiju .Molbu Vladi toplo je preporučio kotarski predsjednik dr Ante Politeo :Apotekar Madirazza je pred 35 godina ovdje osnovao prvu ljekarnu , te je svojim
mučnim radom kao krasan primjer nesebičnog samopregora za dobrobit naroda , tako da
za svoj zaslužni rad uživa povjerenje općinstva i vlasti . Isti je uvijek , a
poglavito u teškim ratnim vremenima bio bolesnom pučanstvu djelom i savjetom u
pomoći , te je svoju ljekarnu , ne žaleći truda sam samcat , bez ičije pomoći držao
uvijek u najboljem redu i dobro opskrbljenu .Dr Politeo je preporučio i uporednu molbu njegovog sina Franje . Nije nimalo
pogriješio . > Franeto > će kasnije postati jedna od najomiljenijih ličnosti u
ljupkom gradu :Pošto moliteljev sin Franjo takođe stavlja najbolje izglede da će udariti očevim
tragom , to ovo načelstvo smatra da su obe molbe osobito vrijedne da se uvaže .Šest godina kasnije iz Beograda je stiglo rješenje kojim se koncesija kao lično
pravo na apoteku prenosi sa imena Šime Madirace na ime Frano Madiraca , magistra
farmacije iz Ljubuškog . ( 1 )U to vrijeme lijekovi su se spravljali u privatnim ljekarnama , a njihovo
propagiranje i reklama bili su u rukama ljekarnika . Kako je u Ljubuškom tada harala
malarija , Madirace su se osjetile pobuđenim da za širu primjenu plasiraju svoj <
specijalni > lijek protiv malarije-< Malarsan > . Poslije pribavljene dozvole od
zvaničnog sanitetskog organa u Beogradu 5. novembra 1924. godine , krenuli su u
prodaju , tvrdeći da je < lijek isproban i da sigurno liječi svaku vrstu malarije ,
kao i posljedice malarije > . Cijena lijeka bila je 38 dinara .Preporuke za < Malarsan > dobili su u decembru 1924. godine od ljubuških ljekara ,
dr Hasana Mahića , kotarskog nadljekara i Simona Morozova , općinskog ljekara .Preporuka dr Mahića , pored priznanja ljekarniku , sadrži i vrlo povoljnu ocjenu
lijeka :Već duže vremena upotrebljavam u praksi Vaš malaria specificum < Malarsan > i mogu
Vam reći da sam s tim preparatom potpuno zadovoljan i da sam postigao najljepše
rezultate .< Malarsan > suzbija odmah akutni napad groznice , povraća brzo slezinu , otvara
veliki apetit , diže bljedoću , tako da se bolesnik nakon kratke uporabe toga lijeka
osjeća vrlo dobro .Najteže slučajeve malarije izliječio sam sa tri originalne bočice < Malarsana > .Protiv anemije postigao sam sa Vašim lijekom potpuni uspjeh .Dr Morozov u svojoj preporuci ističe da je lijek propisivao 7 mjeseci i da je imao
izvrsne rezultate , posebno kod zapuštenih slučajeva i anemije poslije malaričnih
napada .Oba ljekara su preporučila uzimanje lijeka sa slatkim mlijekom , vinom ili medenom
vodom .Ljubuški ljekarnici su u januaru 1925. godine uputili ponudu sanitetskim vlastima u
Sarajevu da se < Malarsan > poruči i isproba preko sreskih ljekara , u bolnicama i
vojnim ambulantama .Ponuda je odbijena s ovim obrazloženjem :Vaša ponuda glede nabavke Vašeg leka < Malarsan > za opštu upotrebu po bolnicama kao
lijek koji sigurno liječi svaku vrstu malarije ne mogu prihvatiti , jer to ,
nažalost , ne stoji , pošto ima još suviše slučajeva malarije koji se ne mogu
sigurno izlečiti , pa ni lekovima sastava kao što je Vaš .Za opštu epidemijsku skužbu se Vaš lek takođe ne može primeniti , jer je puno
skuplji nego obični kinin , a osim toga , stvorio bi zbrku u širokom narodu , jer bi
iz Vašeg leka odmah se pojavilo više ovakvih specijaliteta , koji , uglavnom ,
nemaju mnogo jače dejstvo , nego li redovno uzimanje običnog kinina po lekarskim
propisima . Uopće nije uzus da vlast preporučuje ovakve i slične preparate , nego je
to stvar privatne propagande i reklame .Vaša privatna propaganda za Vaš lek , naprotiv , od velike će koristi biti ne samo
za promet Vašeg preparata , nego i za sam narod , jer će se ovaj tako bolje upoznati
sa bolešću koja ga upropaštava i doći do uverenja da se može od nje lečiti . ( 2 )< Malarsan > je bio lijek izbora u liječenju malarije sve do otvaranja gradskog
vodovoda u Ljubuškom u novembru 1929. godine .
HALID SADIKOVIĆ