Povijest grada zasniva se na činjenicama , a epske priče i pjesme o njemu su
književna poetika.Narodna epika nema granica kao ni ljudska mašta . Ona
protivuriječi pisanim izvorima , iako je ponekad s njima začuđujuće podudarna .
U srpskoj usmenoj deseteračkoj epici grad Ljubuški se spominje uz ime kapetana . Kad
su Turci poraženi od Rusa u boju pod Ozijom 1737. godine , dva gavrana , > krvavijeh
krila do ramena > doletjela su sa istoka u Bosnu , preko Drine do ravnog Zagorja i
pala na pašinu kulu . Pašinici su donijeli crne vijesti , sve jednu goru od druge ,
da su Rusi pogubili ili zarobili , pored velikog broja vojnika i njihove
najistaknutije vođe :< … Najprvoga Bećir bajraktara ,A od Stoca Šarić-kapetana ,Od Blagaja Hameta dizdara ,Od Ljuboške Gavran-kapetana . < ( 1 )U bošnjačkoj epici nema spomena ljupkog grada . Ni vitinski begovi , Mehmed-beg i
njegov sin , pjesnik Riza-beg nisu sačuvali nijednu < ljubušku > , iako je prvi bio
strastveni sakupljač narodnog blaga , a drugi jedan od glavnih saradnika Koste
Hermana . Jedinu epsku pjesmu o Ljubuškom i Ljubušacima < Beg Ljubović pod Kandijom
< zabilježio je njemački učenjak dr Friedrich S. Krauss 1885. godine i objavio u
zbirci < Tri riječi Hercegovca . > :< . Sva se silna izkupila vojska ,Ali nejma Džanum buljubaše ,Od Ljubuškog grada bijeloga . < ( 2 )U < Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga > Kačić na više mjesta spominje grad
Ljubuški ili bijeli grad Ljubuški :< . Kupi Marko vojsku po Primorjui otiđe gradu Ljubuškomu ,pod gradom je varoš opalio ,Ljubušane pod mač okrenuo .< … Vi ste čuli zmaja žestokoga ,od bijela grada Ljubuškoga. > ( 3, 4 )U Jukićevoj pjesmi o odbrani Klobuka kod Trebinja od Rusa i Crnogoraca i sjajnoj
pobjedi Hercegovaca 1807. godine , ljupki grad je i kršan :”…Tu otpremi , a drugu napisa ,Pak ju spremi k gradu Ljubuškome ,A na ruke Mahmut kapetana :O sokole , Mahmut kapetane !Diži vojsku s keršna Ljubuškoga. ” ( 5 )U hrvatskoj narodnoj pjesmi grad Ljubuški je posjetio narodni junak Marko Kraljević :< Rano rani Kraljeviću Marko ,Pak dozivlje staru majku svoju :Ustani se , stara majko moja !Kuvaj meni sitnu brašenicu ,Ja ću poći gradu Ljubuškomu < .Starica ga poslušala majka ,Kuvala mu sitnu brašenicu ,Hode Marko gradu Ljubuškome .Odmah Marko iđe u mehanuI nalazi trideset Turaka .Pak je njima Marko besidio :< Selamaleć , Turci Ljubuščani !Da si zdravo Kraljeviću Marko < !A veli im Kraljeviću Marko :Plat’ te vino Turci krajišnici < !A vele mu Turci krajišnici :< Krčmarice , dodaj Marku vina < !Pije vino Kraljeviću Marko ,Ne pije ga čašom i bukarom ,Već biguncem * od trideset oka ;Jedan popi , ni brka ne stopi ,Drugi popi , jedva brka stopi ,Treći popi , jedva se ponapi .Turci muče , ne govore ništa .Već pogleda jedan na drugoga ,Pak je njima Marko besidio :< Dajte , Turci , napun’ te mi lulu ! >Kad to vide Turci Ljubuščani ,Svi po redu kese povadiše ,Jedva Marku lulu napuniše .A kada je prstom pritisnuo ,Ne bijaše lule polovica .A veli im Kraljeviću Marko :< Rđašine , Turci Ljubuščani !Napun’ te mi tu lulu duhana . >
A veli mu mali buljumbaša * :< Ne bi li te đavli napunili ,Kamo li bi trideset Turaka !Što god ima u cara duhana ,Popušio bi za nedilju dana . >To je Marku malo žao bilo .Udari ga ženskom zaušnicom .Kako ga je lako udario ,Crnom ga je zemljom sastavio . ( 6 )Pavlinović Mihovio I . br. 14 .Iz Dalmacije .Pjesma je nastala u Dalmaciji , poslije razgraničenja 1717. godine , kada je
Ljubuški postao grad na krajini ( granici ) , a < Turci Ljubuščani > krajišnici .Ne začuđuje da je narodni pjevač doživio < nepozvanog ljubuškog gosta > kao
hrvatskog junaka . Najstariji zapis cjelovite pjesme o Marku Kraljeviću potječe od
hrvatskog pjesnika Petra Hektorovića ( 1487-1572 ) u < Ribanju i ribarskom
prigovaranju < ( 1556. godine ) .* bigunac-čabar , vedro .* buljukbaša-starješina nad buljukom ( četom ) vojnika , ( kao kapetan ).
HALID SADIKOVIĆ
