O RODNOM MJESTU MEHMED – BEGA LJUBUŠAKA


Iako su o burnom i vrlo sadržajnom životu Mehmed-bega Ljubušaka pisali mnogi , ipak i dalje ostaje niz nepoznanica u njegovoj biografiji , od vojevanja u mladim danima , desetogodišnjeg kajmekovanja u  četiri hercegovačka grada ( Stolac , Ljubuški , Foča i Trebinje ) , do ” sarajevskog perioda ” vladina savjetnika , općinskog vijećnika i gradonačelnika i teške bolesti koja ga je osudila na četverogodišnje mirovanje i povučeni porodični život .

Prema podacima iz zvanične kvalifikacione liste , koja nije sačuvana , rođen je 19. decembra 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog na imanju uglednih i moćnih begova . Djed mu je bio Sulejman beg , posljednji ljubuški kapetan , otac Ali beg , mudir ljubuški , mati iz poznate i u narodnoj pjesmi opjevane livanjske begovske porodice Atlagića . ( 1 )

Svi njegovi biografi navode da mu je rodno mjesto Vitina . Pri tome se uopće ne osvrću na porijeklo pridodatog etnika ” Ljubušak “, prema kojem bi njegovo rodno mjesto moglo biti Ljubuški .

Dalko ( Mehmedalija Mahić , 1906. ) prenio je priču svojih predaka da je Mehmed-beg rođen u Konaku u ljubuškoj mahali Gožulj . Dalkina kuća je u neposrednoj blizini Konaka , a Dalkini preci bili su prvi susjedi Ali begovi . Po toj predaji , Mehmed beg je Ljubušak , što je uvijek i pisalo uz njegovo ime i prezime . Ako se uvaži ova usmena predaja , begovi Kapetanovići su 1839. godine , kada je rođen Mehmed beg , živjeli u Ljubuškom , a ne u Vitini .

Toj tvrdnji išli bi u prilog neki pisani izvori .

Astrijski uhoda Božić na proputovanju kroz Ljubuški ( « Ljubushka « ) 23. juna 1785. godine piše da je na sjevernom dijelu ljubuške tvrđave kapija , do koje vodi vrlo strm puteljak prolazeći pored stanova kapetana i nekoliko uglednih Turaka . (2 )

Sulejman kapetan bio je stalno nastanjen u Ljubuškom 1832. godine . To se vidi iz stihova kaside koju je u njegovu slavu i slavu ljubuške tvrđave spjevao sarajevski muftija Muhamed Šakir Muidović 1932. godine kada je kao službeno lice bio u inspekciji u Ljubuškom :

U čuvanju tvrđave je postojan Sulejman kapetan

Zapovjednik prijatan , zaštitnik njen i kad je noći i kad je dan . ( 3 )

Rihard Erko , pravnik i tumač orijentalnih jezika , po naređenju dalmatinskog namjesnika u Zadru , putovao je 1846. godine našom zemljom , od Travnika do Mostara u posebnoj diplomatskoj misiji . Uputio se 29. augusta iz Splita preko Livna do Travnika i Sarajeva , zatim preko Ivana do Konjica i Mostara . Iz Mostara je putovao dolinom Neretve do Bune , na Brotnjo , Ljubuški i Vitinu do Imotskog gdje je stigao sredinom novembra . U to vrijeme ljubuški kapetan bio je Sulejman beg Kapetanović , djed Mehmed-bega Ljubušaka .

Erko piše :

” Ljubuški se ne nalazi , kako je na karti ucrtano , u sredini doline , nego visoko na zapadnom obronku planine , koja prema istoku graniči sa dolinom na čijem vrhu stoji tvrđava sa visokim zidinama . Nekada prije tu je stanovao kapetan Ljubuškog , ali već dvije godine živi na svom imanju koje se nalazi na istoj strani prema sjeveru , odnosno sjeveroistoku udaljeno jedan i po sat hoda od Ljubuškog . I ja tu noćivam . Tamošnja dolina je veoma lijepa , velika i plodna , u istoj su polja riže hercegovačkog vezira ” . ( 4 )

Iz navedenog fragmenta Erkovog izvješća vidi se da je ljubuški kapetan Sulejman beg preselio iz Ljubuškog na svoje imanje u Vitinu 1844. godine . Na osnovu tog podatka i podataka iz porodičnog stabla vitinskih begova Kapetanovića može se pretpostaviti da su , prije preseljenja u Vitinu , u Ljubuškom rođeni njegovi sinovi Ali-beg ( 1814 ) i Derviš-beg ( 1819 ) , Ali-begovi sinovi Mehmed-beg ( 1839 ) i Ibrahim-beg ( 1843 ) i Derviš-begovi sinovi Rešid-beg (1840 ) i Bećir-beg ( 1843 ) . Najmlađi Ali-begov sin Osman-beg i kći Dževahira rođeni su u Vitini .

Sulejman-beg je , po svoj prilici , prilikom preseljenja u Vitin u , ” povukao ” za sobom  osim rodbine i neke Ljubušake u sastavu svoje oružane pratnje . Zna se da je s njim na hadž išao jedan od Maksića , a oni su po starini sa Vagna , sjevernog dijela ljubuške mahale Žabljak .

Mehmed-beg je nosio uz ime i prezime i etnik « Ljubušak » . Moguće je da je tim etnikom želio da istakne da je rođen u Ljubuškom . Lijepu i veliku kuću u Fejića ulici u Mostaru u kojoj je stanovao Ibrahim-beg , brat Mehmed-begov , gradonačelnik Mostara , Mostarci su zvali « Ljubušakov ćošak » . Srušena je kad se gradila zgrada « Jugobanke » . Atribut  « Ljubušak » u užem smislu obično se veže za imena Mehmed-bega i Ibrahim-bega , ali ne i za njihovog najmlađeg brata Osman-bega i Mehmed-begovog sina , pjesnika Riza-bega , kako se to ponegdje navodi .

Iza boravka porodice Kapetanovića u Ljubuškom nisu ostali vidni tragovi . Jedino se iz jedine sačuvane vitinske vakufname iz 1897. godine saznaje da su amidžići Mehmed-begovi , Bećir-beg i Sulejman-beg , sinovi Derviš-bega ( 1819-1869 ) u ljubuškoj mahali Bešir uvakufili jednu kuću na kat sa dvije magaze i bašću . ( 5 )

HALID SADIKOVIĆ

1420 Posjeta 1 Posjeta danas