POČASNI GRAĐANI LJUBUŠKOG

Priznanje počasnog građanina Ljubuškog do 1930. godine uručeno je dr Simonu Kuharskom , dr Ivi Tartalji i dr Simeonu Morozovu .

Poljak dr Simon Kuharski ( Kucharski ) bio je prvi ljekar u Ljubuškom u periodu austrougarske uprave . Rođen je 1858. godine u malom gradu Kielce-u na poljsko-ruskoj granici . Studije medicine završio je u Beču 1884. godine . Prema ličnom dosjeu , došao je u ljupki grad 1887. godine , po drugim izvorima malo kasnije , 1891. godine . Pored poljskog , govorio je dobro njemački i hrvatski . U Ljubuškom su mu rođena djeca Helena , Georg , Mihael , Karl i Sofija .( 1 )

Kao kotarski ljekar u Ljubuškom naslijedio je teške zdravstvene prilike . U brojnim dodirima s bolesnicima bio je vrlo susretljiv , savjestan i stručan . Sve odluke donosio je sam , a to je bio , a i danas je , vrhunski stručni zahtjev u praksi ljekara . Ne zna se kad je postao počasni građanin Ljubuškog  i da li je sačuvana kopija općinske povelje o priznanju . Poslije predanog rada od skoro 20 godina u toku 1904. godine prešao je u Mostar sa porodicom gdje je radio kao kotarski nadljekar do smrti u septembru 1914. godine . Prelazak u Mostar vjerovatno je bio vezan za školovanje djece .

Iz jednog novinskog napisa 1904. godine vidi se da je priznanje grada Ljubuškog došlo u prave ruke :

“ Dne 11. ovog mjeseca došao je Muhamedaga Fazlinović iz Ljubuškog u dućan tamošnjeg trgovca Alije Jakića da uzme jednu vreću brašna . Naredivši se za cijenu , htio je rečeni Muhamedaga da iz naslaganih vreća izvuče jednu , nu u isti tren se svali 5-6 vreća brašna na istog te ga pritisnu , pri čemu mu se slomi jedna noga i ruka , a možda je zadobio i unutarnjih ozljeda . U isti tren je tuda prolazio kotarski liječnik g. dr Kuharski , koji pozvat ozlijeđenom , odmah pruži prvu liječničku pomoć .

Ovom prilikom nam je spomenuti da je kotarski liječnik u Ljubuškom gosp. dr Kuharski jedan od onih liječnika koji nikad ne poznaje truda , niti žali materijalnih žrtava , samo da što bolje i uspješnije priskoči u pomoć onima koji od njega pomoć zatraže . Radi svog znanja , svoje marljivosti i ljubaznosti , spomenuti je gosp. liječnik stekao u cijelom ljubuškom kotaru velike simpatije i ljubav svih slojeva tamošnjeg naroda , bez razlike vjeroispovijesti .” ( 2 )

Vijest o njegovoj smrti zabilježio je “ Sarajevski list ” :

“ Mostar , 29. septembra . Nakon kratke ali teške bolesti preselio je juče u vječnost opće štovani kotarski nadliječnik g. Simon Kuharski . Pokojnik je već duže vremena službovao u našem gradu te je od građanstva smatran svojim dobrim sugrađaninom . Sirotinja je u njegovoj kući primana s najvećom ljubavlju , te zatražena liječnička pomoć s osobitom susretljivošću pružena . Njegovom smrću mnogo gubi i naš seoski svijet za koji je pokojnik radio svojim neiskazanim samoprijegorom .

Za svoj dugogodišnji rad u ljubuškom kotaru stekao je neiskazanih simpatija onamošnjeg naroda , a da mu se doneklen za taj požrtvovani rad oduže , izabraše ga svojim počasnim građaninom . ” ( 3 )

Ivo Tartaglia ( Split 1880. , Lepoglava 1949. ) bio je odvjetnik , političar , publicist i slikar , gradonačelnik Splita , kasnije ban Primorske banovine . Zastupao je stav da su teški uvjeti života glavni izvor političke nestabilnosti i da se bez politizacije moraju rješavati osnovna životna pitanja . Za njegova mandata izvršena je elektrifikacija Splita , građeni su stanovi na Gripama , obnovljena je Riva i zasađene palme , proširena je i modernizirana luka , izgrađen niz gradskih institucija itd. ( 4 , 5 )

Kao ban Primorske banovine pokrenuo je i niz projekata van Splita , pored ostalih i izgradnju ljubuškog vodovoda . Do tada su se Ljubušaci u donjem dijelu grada snabdijevali vodom za piće iz čatrnji i bačvi na kolima sa konjskom zapregom u kojima su općinski vodari dovozili vodu sa Gožulja . Dovod zdrave vode bilo je jedino rješenje u iskorjenjivanju malarije koja je u gradu bila jedna od najraširenijih bolesti . ( 6 )

Ljubušaci su s velikom radošću dočekali svečano otvorenje vodovoda 24. novembra 1929. godine . Na otvorenju je bio prisutan i primorski ban dr Ivo Tartaglia :

“ U nedelju dne 24. o. mj. biće svečano otvorenje gradskog vodovoda u Ljubuškom koji je bio vrlo potreban za grad , a sagradili su ga zajednički Gradska općina , Dom narodnog zdravlja i Monopolska uprava . Ovoj će svečanosti prisustvovati i primorski ban dr Tartaglia , koji po prvi put putuje u hercegovačke krajeve kao ban . ” ( 7 )

“ Prilikom otvorenja vodovoda biće velika svečanost . Dom narodnog zdravlja i općina Ljubuški uputili su molbu banu Primorske banovine g.Tartagli-i da dođe na ovu svečanost , kada bi mu bilo zgodnije doći . Narod je , pored zadovoljstva što je dobio vodovod , zadovoljan još i stoga , jer se nada da će gosp. ban učiniti ovom prilikom posjetu ovim krajevima . ” ( 8 )

“ Juče je ovdje na svečan način obavljeno otvorenje novog vodovoda . Stigao je i ban Primorske banovine dr Ivo Tartaglia sa nekoliko tehničkih činovnika…Čitavo općinsko vijeće na čelu sa načelnikom Hasan ef. Sadikovićem došlo je banu u susret na hercegovačko-dalmatinskoj granici u Prolog . U Ljubuškom je banu dr Tartalji priređen svečani doček . Otvorenje vodovoda pret vorilo se u spontane manifestacije Kralju , Jugoslaviji i banu . Pri dočeku su govorili načelnik Sadiković , upravnik Doma narodnog zdravlja u Mostaru dr Šimunović , dr Hasan Mahić i ban dr Tartalja , koji je govorio u više navrata . Vodovod i rezervoar predao je banu dr Šimunović . Poslije toga bio je svečani banket , na kojem je ponovo govorio načelnik Sadiković . On je banu saopćio da ga je gradsko vijeće izabralo za počasnog građanina Ljubuškog . ” ( 9 )

Banu je uručena diploma počasnog građanina Ljubuškog u Splitu početkom 1930. godine :

“ Gradodonačelnik g. Sadiković bio je kod primorskog bana g.Tartaglie i predao mu diplomu počasnog građanina grada Ljubuškog . G.ban je primio vrlo lijepo g. Sadikovića , zahvalio na ovoj počasti , te istaknuo , da će se uvijek sa prijatnošću sjećati srdačnog i lijepog dočeka koji mu je priređen prilikom njegova dolaska na otvorenje novog vodovoda u Ljubuškom . ” ( 10 )

“ Gradonačelnik Hasan ef. Sadiković , Mujaga Daupović , vjećnik i Mustafa Dizdarević , bilježnik , povratili su se iz Splita . Oni su bili kod bana g. Tartaglle kojem su predali diplomu počasnog građanina grada Ljubuškog . G. ban je izrazio mnogo simpatija prema građanstvu grada Ljubuškog , zahvalivši se na počasnom izboru . ” ( 11 )

Poslije Oktobra 1917. godine Rusi su u velikom broju emigrirali u balkanske zemlje . Tako se u Ljubuškom našao 1921. godine ruski ljekar Simeon Morozov sa suprugom i djecom . Ljubušaci su ubrzo saznali da je bio “ carista ” .

Kao općinski ljekar u Ljubuškom radio je 17 godina savjesno i predano . Svi ga pamte kao doktora “ Rusa ” . Priznanje počasnog građanina Ljubuškog dobio je odlukom općinskog vijeća u oktobru 1930. godine :

« Dr Simeon Morozov , općinski liječnik sreza i općine Ljubuški , svakom prilikom i u svako vrijeme na poziv seljaka i građana priskače u pomoć i pruža svakom bolesniku besplatno prvu liječnički pomoć .

Dr Morozov je majka čitave sirotinje općine i sreza Ljubuškog koja bi mnogo trpila da nije ovog savjesnog i altruističkog ljekara . Zbog toga je općinsko vijeće na prijedlog g. Ibrahima Gujića , općinskog načelnika , izabralo dr Morozova počasnim građaninom , odavši time dostojno priznanje čovjeku koji je sve svoje sile upravio na dobro siromašnog naroda…»( 12 )

Dr Morozov je kupio jedan veći vinograd u blizini grada,neposredno ispod žabljačkog harema “Vrbica” * . Prihvatio je običaje sugrađana i volio je ljupki grad kao i svoje rodno mjesto .Za ljubušku djecu je do smrti ostao tajanstveni doktor sa bijelom bradom.

Preminuo je u februaru 1938. godini u 70. godini života . Sahranjen je na pravoslavnom groblju u Ljubuškom . ( 13 ) . Samo dva mjeseca kasnije umrla je u dubokoj starosti , nakon kratke bolesti , i njegova supruga Nadežda . Iza njih je ostalo dvoje djece koja su rijetko dolazila u Ljubuški . ( 14 )

* Prema kazivanju Ahmeta Muminagića , o vinogradu se godinama brinuo Salihaga Omerhodžić , brat Mujage i Hamid ef. , imama žabljačke džamije .

.

( 1 ) Arhiv Bosne i Hercegovine. Dr Simon ( Adalberta ) Kuharski . Zbirka službeničkih dosijea .

( 2 ) Nesretni događaj . Bošnjak 1904 ; 7. , od 18. februara .

( 3 ) Sarajevski List 1914 ; 236 : 3. , od 29. septembra .

( 4 ) Kečkemet D. Prošlost Splita . Split : Marjan knjiga , 2002 .

( 5 ) Norka Machiedo-Mladinić. Životni put Ive Tartaglie . Split : Književni krug , 2001 .

( 6 ) Iz naše kotline. Narodna Sloboda 1928 ; 18 : 3. , od 5. maja .

( 7 ) Otvorenje novog vodovoda u Ljubuškom. Narodna Sloboda 1929 ; 47 : 3. , od 23. studenoga .

( 8 ) Vodovod u Ljubuškom gotov. Jugoslavenski List 1929 ; 270 : 14 .

( 9 ) Ban dr Tartalja u Ljubuškom. Jugoslavenski List 1929 : 277 : 2 .

( 10 ) Gradonačelnik kod primorskog bana. Jugoslavenski list 1930 ; 51 : 2 .

( 11 ) Povratak gradonačelnika iz Splita. Jugoslavenska Pošta 1930 ; 235 : 4 .

( 12 ) Gujić HK. Dr Morozov počasni građanin grada Ljubuški . Jugoslavenska pošta 1930 ; 436 : 5. , od 30. oktobra .

( 13 ) Umro je fenomenalni starac dr Morozov Simeon. Jugoslavenska Pošta 1938 ; 2564 : 2. , od 21. februara .

( 14 ) Jugoslavenska Pošta 1938 ; 2699 : 3. , od 14. aprila .

Primorski ban dr Ivo Tartaglia na otvorenju vodovoda u Ljubuškom 24. novembra 1929.
godine . Od Ljubušaka u prvom planu Hasan ef. Sadiković , Vasilije Vitković ,
dr Hasan Mahić i Hasanaga Gujić .

HALID SADIKOVIĆ

1267 Posjeta 1 Posjeta danas