PRIJATELJI

Fra Grga Martić ( 1822-1905 ) i Mehmed beg Kapetanović ( 1839-1902 ) ,

dva hercegovačka velikana , bili su iskreni prijatelji preko 30 godina .

Svaki put kad bi dolazio u Sarajevo fra Grga nije propuštao priliku da

posjeti svog ” dosta ” Mehmed bega . Nije poznato da li je Mehmed beg

posjećivao fra Grgu u Kreševu .

Sačuvana su četiri pisma koje je Mehmed beg pisao fra Grgi Martiću . Bila su u

ostavštini fra Mirka Šestića , a objavio ih je učeni Hamdija Kreševljaković

zahvaljujući ljubaznosti i dobroti fra Gavre Gavranića .

U prvom pismu 1870. godine Mehmed beg , sa položaja ljubuškog kajmekama ( kotarskog

predstojnika ) , preporučuje ljubuškog predstavnika Nikolu Arapovića u Općem

zemaljskom vijeću u Sarajevu i ujedno moli svoga prijatelja da ga zaštiti od “

istočkih orlova ” .

Mehmed beg visoko cijeni i zahvalan je na što mu je fra Grga ” domorodni prijatelj “

i osjeća se sigurnim , bez bojazni da će mu se nešto loše dogoditi dok je , kako

piše , dostova ( prijatelja ) , misleći na fra Grgu . Kako su oba hercegovačke gore

list , iz ljubuškog kotara , Mehmed beg se fra Grgi uobraća kao zemljaku :

Dragi zemljače !

Primio sam selam koji ste mi spremili po mom bratu neki dan . Drago mi

je čuti za Vaše zdravlje i pofalan sam u svako doba s Vašim domorodskim

prijateljstvom . Pa eto ka poge sada tamo u veliki meglis s naše gore

list Nikola Arapović reko sam mu da Vas visoko pozdravi i što ga upitate

za naše krajeve da Vam istinito kaže.pak te u drugo ništa već Vas molim

, da me ne zaboravite i koliko je moguće pričuvate od istočki orlova.jer

su neki naskočili na me.ali ji ne bojim s pomoću boga dok je.dostova.

da ste mi zdravo i veselo , Kapetanović .

9. haziran 87 ( 20. juna 1870. )

Drugo pismo fra Grgi Martiću od 14. februara 1878. godine Mehmed beg je

pisao dok je bio narodni poslanik u tuskom parlamentu u Carigradu .

Zahvaljuje se fra Grgi , kao < svom dostu i prijatelju > na knjigama

koje mu je poslao i naglašava njihovo < serčano preteljstvo digoč budemo

da nećemo jedan drugoga zaboraviti.> . Pismo završava riječima : I da

ste mi zdravo i mirno , moj dragi prijatelju . ( 1 )

Mehmed beg nije bio posebno radostan kad je čuo da su austrijske trupe ušle u Bosnu

, ali je mislio da bi to mogao biti spas od prijetećeg haosa . Za razliku od mnogih

domaćih zvaničnika i prvaka , kao trezven i racionalan političar , smatrao je da se

naoružani Bosanci i Hercegovci ne mogu uspješno oduprijeti austrijskim vojnicima .

Po svojoj prirodi nije podnosio sukobe i oštra sučeljavanja , nemire i nered .

Imponirao je austrofilijom , ali je to više bio izraz lojalnosti i ličnih nadanja za

bolju budućnost svoje zemlje , nego osnova za napredovanje u karijeri . U to burno i

opasno vrijeme morao je da napusti šeher i da potraži utočište u rodnoj Vitini i

susjednim gradovima u Dalmaciji .

Fra Grga , prirodno snalažljiv , poliglota , široke kulture ,znao je , kao i ranije

za turske uprave , kako da održi veze i dobre odnose sa novom vlašću . Uživao je

povjerenje njenih zvaničnika , a i u narodu , bez obzira na konfesionalnu pripadnost

.

U < Zapamćenjima < fra Grga spominje jedno pismo Mehmed bega iz Carigrada

koje nije sačuvano . Pomoću tog pisma fra Grga je spasio svog prijatelja

od mnogih neprilika u privatnom i javnom životu pod novim režimom .

U prijedlogu za izbor nove gradske uprave Sarajeva Fra Grga je , sasvim

opravdano , uvrstio i Mehmed bega . Računao je na njegove potvrđene

sposobnosti načelnika grada Sarajeva u turskom periodu , austrofiliju i

politički talent . Iako se izložio riziku da i sam bude žrtva neposrednog

postratnog haosa , smogao je hrabrosti da to učini za svog prijatelja .

To pokazuju ovi redovi u < Zapamćenju > :

< Oni dan , kad sam listu za magistrat pripravljao , srećom dođu i oni što sam ih u

listu pomećao svikoliki , osim Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka . Kažem ja njima u

skupštini što je učinjeno , pa mi visoko zahvališe i došli u tu skupštinu . Do dan

do dva , dođe meni oni organizator magistrata Josip Sertić , pa mi rekne : > Šta ste

vi uradili ? Poslao me Filipović , da vas upitam , kako ste vi smjeli Mehmed bega

Kapetanovića uvrstiti u članove magistrata , pošto je taj predvodio vojsku kod

Busovače i u Klokotima protiv njega < . > Ako ste vi gospodine , ili ja predvodio

onu vojsku , onda je i Mehmed beg . Ta on je prije otpora iz Sarajeva na više dana

pobjegao preko Travnika , gdje su ga na putu ustaše napale i umalo da nije poginuo ;

a pobjegao je u Dalmaciju u Makarsku , gdje je četrdeset dana stajao , dok nije

Hercegovinu Jovanović umirio . Sad se nalazi u Mostaru . Imate telegraf , brzo

javite po njega < . I zbilja došao je on . Tom sam prilikom još nadodao , kakav je

privrženik austrijski bio još prije ustanka , kad je s drugima u Carigrad poslat

radi bosanske sudbine . Piše odande meni pismo i izvadim pismo ; evo što piše : >

Dragi fra Grga ! Evo smo na svakakvo vijeće udarili , ali odavde ne nadam se nikakvu

spašenju , ako nam ne bude od komšije spasa , to jedino < . I uvjeri se Sertić ,

prikaže stvar Filipoviću , pa tako dođe i Ljubušak u vijeće. A to ga je nekakov

rival potvorio , samo da on ne bude u tom medžlisu ” .( 2 )

Preostala dva sačuvana pisma , prvo u januaru , drugo u aprilu 1883.

godine vezana za pripremu građe za knjigu Mehmed bega < Narodno blago > .

U prvom pismu Mehmed beg se obratio svom prijatelju da mu pomogne u

skupljanju poslovica . U pismu se izražava nada da će fra Grga i ostali

svećenici kreševskog samostana biti značajni saradnici u tako plemenitom

poslu . Na kraju pisma Mehmed beg naglašava da očekuje pomoć od svog

dosta-prijatelja : Elhasul himmet itmeli benum dostum ridja iderum ( Moj

prijatelju , molim te da me u nastojanju pomogneš ) .

U drugom pismu Mehmed beg se zahvaljuje fra Grgi na poslatoj građi i nada

se da će uskoro sabrati i izdati < jednu kitu domaćeg cvijeća > i da će

joj ime dati fra Grga kad dođe u Sarajevo .

Fra Grga i Mehmed beg su bili iskreni prijatelji od prije 1870. godine

sve do 1902. godine kada je Mehmed beg preselio na ahiret .

Samo nekoliko dana poslije gubitka ” vjernog druga i doživotnog

prijatelja ” , fra Grga je izrazio saučešće njegovom sinu Riza begu :

Plemenitom Gospodinu Riza begu Kapetanoviću u Sarajevu .

Dragi Beg !

Od srca sažaljujem udes tužni i žalosni Vašoj plemenitoj Kući i rodbini preminućem

nanešeni a tako isto štetu koja se više Vam nadoknaditi nemože , pak nije samo Vašu

skupinu u crno zavio , nego valja da cieli naš narod osobito u Hercegovini požali na

tu sudbinu što mu ujagmi toga slavnoga Muža koi je odličnim službovanjem kao

činovnik cieloga svog vieka zemlji i otačbini mnogo dobra učinio , a pak osim toga u

smislu pravog rodoljubja sljedbenicim Islamskog vjeroštovlja Književnim djelovanjem

put pokazao i izgledom utvrdio svima onim koji uzbudu nastojati Knjigu ljubiti i

svome rodu koristovati , da trebuje svom rodu svojim rodjenim jezikom pisati , a taj

znameniti amanet omladinstvu ostavio za naslijedjenje , čim će se njegovu trudu i

zadaći dugotrajna korist i njegovu imenu uspomena ostaviti .

Allah Rahmet ejle ! Mojemu vjernomu drugu i doživotnomu prijatelju . A Vama zdravlje

i pozdravlje !

U Kreševu 3. kolovoza 1902 .

Od Vašeg prijatelja F Grge Martića . ( 3 )

HALID SADIKOVIĆ

  

1152 Posjeta 1 Posjeta danas