Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja ponedjeljak, 04 April 2011 06:55
Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 04 April 2011 06:55
Objavljeno ponedjeljak, 04 April 2011 06:55
Klikova: 971
Koliko bi Ljubuski bio bogatiji da selo Trebizat pripada ljubuskoj opcini?
Ta cijena se ne moze izracunati!O ovome bogatstvu mislim prvenstveno
na ljude koji zive u Trebizatu.Kakva sirina,otvorenost i dragost izlazi iz tih
ljudi.
Postojanje “Seljacke sloge” od 1922 godine je ono sto je dalo “filing”
ovome selu.Nastupi sirom Jugoslavije i Europe su formirali djedove,oceve i
nove generacije Trebizacana.Kako su rado docekivani diljem svijeta tako su
i oni morali uzvatiti svojim domacinima.Tako su eliminirali iz sebe egoizam i
podvojenost koju imamo u drugim sredinama.Te nakaradne osobine predstavljaju
sputavanje ljubavi i “oslobodjenja” covjeka i “koci” njihov prosperitet i napredak.
Takvi ostaju “ucahureni” u sebe,zatvoreni i dovoljni sami sebi.Osnova trebizatske
bliskosti je pjesma,ljubav,kolo,maskenbal,opce dobro…”Tko pjeva zlo ne misli”!
Naravno ovdje mislimo na vecinu zitelja ovog pitomog mjesta na putu Capljina
Ljubuski.
Koliko smo puta prosli kroz Trebizat za Capljinu,Mostar,Metkovic? I uvijek kao
da smo prolazili kroz Frankfurt ili Zurich.Autor ovih redova je “isao” na ples
u Trebizat 70-tih godina i nije se osjecao kao stranac.
Okan,Franjo Vrankic,Coni Rebac,Vlado Dodig “Ringo”,Kana Borovac,Rede,Pajdo
…su bili “europljani”,kada su kod nas “cvali” neki drugi vjetrovi…
U Ljubuski su nakon II svjetskog rata stigli mnogi iz Trebizata i postali
nasi “ljubuski” zetovi.Sa radoscu pominjem:
profesor Marko Primorac(1930-2003)
dipl.ing.Dodig Petar-Pero(1927-1982)
Susac Berislav-Bera(1927-1984)
profesor Vrankic Zvonko(1936)
Primorac Marko-Marka
Ko se ne sjeca”Marke”?Ko se ne sjeca njegove legendarne rijeci na golu
NK”Sloge”-“moja”.Marko je bio vaspitac u Domu ratne sirocadi,prije nego se tu
uselila “Gimnazija”.Hiljade ucenika je vaspitavao i obrazovao u svojoj dugogodisnjoj
karijeri nastavnika i profesora fizicke kulture.Na njega se uvijek moglo racunati,ako
je to bilo u skladu sa pozitivnim propisima.Brojne sportske aktivnosti u razlicitim granama
sporta svjedocili su o ogromnoj ljubavi prema sportu,prema mladima,prema pozivu.
Marko je bio uspravan,kada su se mnogi saginjali u svome “kolutu nazad”.
Koliko puta pomislim na Marka radeci sa srednjoskolcima u ovome obrazovnom “bezizlazu”?
Tada u sebi,poluglasno kazem:”Gdje si Marka”?Sa Markom je umrlo vaspitanje!Ostalo je samo
obrazovanje.Dosla je Bolonja,lazne diplome,nered i anarhija u skole.Spasavaj se ko moze!
Dodig Petar-Pero,dipl.ing agronomije je bio istinski gospodin i inzenjer.Proveo je zivotni
vijek u Duhanskoj stanici Ljubuski.Posto je vecina poljoprivrednog stanovnistva uzgajala
duihan,60-70 tih godina,prakticno nema kuce u ljubuskoj kotlini koja nije znala ing.Peru
Dodiga.Siroke kulture,dobrocudan,sa manirima gospodina u socijalistickom sistemu
plijenio je sadioce duhana i svoje sagovornike.
Osobno sam sa ing.Perom i legendarnim ing.Dragom Peharom obilazio sadioce duhana
u Lipnu 70-tih godina u okviru akcije u MZ Ljubuski,koju je vodio SSRN Ljubuski.Kako
su Lipnjaci docekali ovu dvojicu strucnjaka za duhan?Kao da daju kisu!Od tada Lipno ima uvijek
moje simpatije i naklonost.
80-tih godina Pero je tesko obolio.To je vremenski koindiciralo sa bolescu moga oca.Obojicasu isli na terapije u “Institut za tumore”-Zagreb.Putovali smo skupa iz Capljine vozom u Zagreb.Posto otac i ja nismo kupili karte za spavaca kola u Capljini,a Pero je to ucinio u Plocama,vec uMostaru je Pero predlozio da moj otac spava na njegovom krevetu a da on i ja budemo u kupeuza putnike.Kakvo milosrdje i humanizam!Dostojan za “blazenog”!I u teskim zdravstvenim okolnostima
Pero je ostao uspravan i dostojanstven.
Pero intelektualac,Pero altruista,Pero gradjanin,koji je zivot darovao ziteljima Ljubuskog.
Ako njegove kcerke Zeljka i Ljubica imaju “dram” Perine “gospostine”onda vrijedi zivjeti i
boriti se za “opce dobro”
Kemal Mahic