TREBIŽAĆANI 2.dio

Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno nedjelja, 10 April 2011 19:24
    Klikova: 792

Kemo naslovna

Ko ne pamti trio:”Pera,Dera,Bera”?Naravno rijec je o prof.Delicu,Salemu Dericu(Deranu)
i Susac Brislavu-Beri.Njihova druzenja duz lijeve strane “od starog hotela do Hepokove
mesare” su vec postala legendarna.

Pera bi razvio filmove u svojoj laboratoriji,obukao radni mantil i dok se filmovi “razvijaju”
on bi krenuo prema “gvozdjariji”,gdje je radio kao prodavac Salem Deric.U tome bi stigao
i Susac Berislav-Bera i u “gvozdjariji” je pocinjao svakodnevni ritual druzenja.Nakon jutarnjeg
“ispitivanja” noci i dana,ova bi trojka krenula kod “Hatidje” ili u Stari hotel i uz obavezno pice
poceli bi gegovi,sale,afektacije lica onako sa “nogu” za sankom.Posto Peru nije “drzalo mjesto”
on bi prvi napustio arenu,”jer moram filmove zavrsiti”.To su bila jutarnja druzenja i teme svakodnevnice.

Susac Berislav-Bera je bio istinski gradjanin Ljubuskog.U mladosti je bio igrac NK”Sloge”,a nakon
prestanka aktivnog igranja dugo vremena je bio sudac malonogometne lige u Ljubuskom.U igri
je bio eksplozivan,srcan i borac kakve publika voli.Bera je poticao iz antiasisticke porodice.Njegov brat
Ivan Susac je poginuo u NOR-u pa je jedna ulica u Capljini bila naslovljena njegovim imenom.
I Berislav je kao mladic bio ucesnik NOR-a.
Berislava pamtim kao ugladjenog gospodina.Uvijek je bio kulturan u ophodjenju i ponasanju.
Uredan,izbrijan,zacesljan,cist prepoznavao se izdaleka.Obavezna je bila kravata(pretezno crvena)
u odjevanju, sto ga je uvijek isticalo u mnostvu gdje se kretao.Njegova  Mila,casna i radina
supruga,”opremala” je cetvericu muskaraca u svojoj kuci:muza Berislava i sinove Smiljana,Badzu,
i Zdenku.I svi su bili uredni ko menekeni.Zasluge pripadaju “majci-hrabrost”gdji Mili koja je
zivjela za svoje “decke”.Svi su bili sportski tipovi po uzoru na oca Berislava.Slaven je igrao
uspjesno u NK”Slogi”,Badza mali i veliki nogomet,a Zdenko(Zdena) rukomet,nogomet,kosarku.
Kakav talenat u  sportu koji je svojom igrom pokazivao vrhuski kvalitet koji se nazalost nije u
potpunosti realizirao.
Popodnevni ritual Bere bi zavrsavao ljeti na “Mostu” kod Jure,a zimi kod “Brice”.Bera je pratio sve
sportske prijenose na TV kanalima i omah nakon prijenosa pocinjale su “vjecne diskusije” kod
“Brice” o nogometu.
Berislav je bio iskreni i veliki navijac “Ajduka”Sticao se dojam da mu je “Ajduk” sve.U diskusijama je
uvijek spominjao “bilu”boju i uspjehe “bilih” u prvenstvima i Kupu Jugoslavije.Nabrajao je sastave “bilih”
i spominjao Zanetica,Ankovica,Kozlinu,Begu,Vukasa,Bearu,F.Matosica od starijih igraca pa onda Muzinica,
Z.Vujovica,Zungula,Surjaka,Nadovezu…Uz “Ajduka” volio je i “Jugoplastiku” i njene vedete Kukoca i Radju.
Nije dozvoljavao nikome da zatamni ove likove i veoma lako bi “planuo” u odbrani njihovih vrijednosti.Bera nije
bio iskljuciv kao navijac,pa kao pravi sportas,priznavao bi ako  su drugi bili bolji od njegovih ljubimaca.
Bio je omiljen u drustvu i svi su ga pozivali  da bude sa njima.Bio je clan “ekspedicije” koju je vodio Ljubo
Zovak-Crni po Italiji 1965 godine kada su mnogi samo sanjali da posjete Italiju.
Bera je dobrodosli ljubuski zet.Postao je gradjanin Ljubuskog i nasem gradu podario sebe i svoju djecu
da kao sportasi i kao ljudi zastupaju srcem i znanjem boje naseg grada.Zbog ovoga i ljudskih kvaliteta zasluzuje
moje sjecanje i divne uspomene kao da se radi o “rodjenome”.
Vrankic Zvonko,”Concilo”-profesor,direktor,kolega,drug,prijatelj.Pojeli smo barem “kilo soli” skupa,sto krupne
sto sitne,pa onda mogu uvazenog profesora titulirati kao “druga i prijatelja”.
Kao profesor,Zvonko,spada u bisere ljubuske Gimnazije.Oni koji su ga slusali na predavanjima imali su sta i nauciti.
I sada  mi “zvuce” amebe,paramecijumi,golosjemenjace,razmnozavanje paprati kao pjesme koje je recitirala
prof.Grozdana ili prof.Nevenke “bitak”.Pa njegovo seciranje zabe,pa mikroskopi,pa najcuveniji eksponati
zivotinja i preparati u bioloskom kabinetu koje nisam mogao vidjeti u drugim skolama!Zvonko je predstavljao
biologiju kao nauku i u tome je bio nenadmasan.Pa “nauku o covjeku” nam je predstavljao bolje od anatoma,
lijecnika,secijalista!Kada ljudi “zadju” u godine,pa pocnu “osluskivati” svoje tijelo,sjete se, ali dockan,Zvonkinih
predavanja.Svi mi,kojima je Zvonko predavao biologiju od 1958 godine,nismo ni znali u tim godinama,kakvog
strucnjaka imamo pred svojim ocima.Ali posto sve “dodje na svoje” vremenom,ako smo posteni i iskreni,
moramo priznati da smo imali privilegiju da nam prof.Zvonko bude nastavnik i ucitelj.Isticem njegovo znanje
i nacin predstavljanja svoje nauke-biologije.
Kao direktor Zvonko je bio dva mandata voditelj Gimnazije.Tada je pocinjao i moj radni vijek.Iz toga perioda
nosim mladalacke dane u srcu,uljepsavane svakodnevno sa ucenicima i clanovima Nastavnickog vijeca od
Klobuka do Capljine.Zvonko, kao direktor je trazio disciplinu,izvrsenje zadataka,drustvenu ulogu Gimnazije.
S obzirom na sistem,u kojem je bilo pritisaka,trebala je velika energija da se zadovolje razne “silnice” koje su uticale
na svakodnevni rad.
Zvonko je veliki kozer,sarmantan,zgodan,sklon humoru i ove njegove osobine su ga krasile.S njima je uspostavljao
kontakt sa nama i ucenicima i mi smo voljeli njegov sarm,njegov geg,njegovu iskricavost.Neki ga nisu voljeli kao
rukovodioca,ali kada su oni to postali,vidjeli su kako je “ravnati” ljudskim dusama i identitetima.
Kao kolega Zvonko je, neovisno od funkcije,bio obljubljen.Ono sto je donio iz Trebizata pruzio je ljubusacima:otvorenost,
pjesmu,igru,pomalo hedonizam.Zvonko,a i Pero Dodig,znali su divno zapjevati.To su bil “klapske” pjesme.Zvonko bi znao
zasvirati na violini.Sa ovim osobinama(pjesma,svirka,sala,vicevi,aforizmi) sta covjek drugo da trazi u drustvu.Imao
je neiscrpnu energiju i inspiraciju za lijepo.Zvonko je veliki esteta sto se dalo vidjeti “u njemu i na njemu”.
Zavolio je Ljubuski a Bogami i ljubuski puk njega.Cuvao je svoju funkciju,svoje zvanje i bio tipicni predstavnik
onog dobrog i lijepog sto smo dobili u Ljubuskom iz Trebizata.
Marka,Pero,Bera,Zvonko su dio nasih zivota.Oni su dio moje mladosti.U mome vrtu,gdje cvjeta “hiljadu cvjetova” ova
“cetvorka” ima mirise koji su ugodni i leprsavi i traju dok traju moje uspomene.
Kada bih imao priliku u “drugom zivotu” da biram sa kim bi rado zivio,opet bi izabrao Marku,Peru,Beru i Zvonku.
Nadam se da bi taj izbor bio obostran!
Kemal Mahic

1080 Posjeta 1 Posjeta danas