Seherzada u Ljubuskom Kraju

L I C A  koja se pojavljuju u prici : 
S E M KA : Djevojka , mlada BABICA , koju su cetnici , poslije popaljenog sela ,
zatocili u jednom mlinu kao prileznicu
komandantu . Ostala je trudna . Komandant gine , a dolazi drugi – skolski drug
SEMKIN , koji joj omogucava bijeg . Skriva se u jednoj planinskoj pecini , gdje se poradja sama . Spasava se sa djetetom
po snijegu i mecavi u
susjednom pravoslavnom selu . Medjunarodni vojni izvidjaci , kao mogucu svjedokinju
vremena i prilika , prerusavaju
je u CASNU SESTRU i pripreme je za susret u MEDJUGORJU , kako bi – sa falcifikovanim
potvrdama – dobila hrvatski
pasos i otputovala u Italiju , mladicu koji ju je volio  ! Pasos zaista dobiva , ali
ne uz pomoc ispovijedi , nego zato sto
je lijepo pjevala te , uz pomoc nasih ljudi iz FRANCUSKE LEGIJE STRANACA u sastavu
medjunarodnih vojnih snaga ,
nastupila  u odori casne sestre , na koncertu vojnicima u MEDJUGORJU !  I sve ih
opcinila  svojim nastupom .

S P I C I N : Pas iz copora PASA NAPADACA , koje su cetnici upotrijebili u napadu na
selo . SEMKA se “sprijateljila”
sa njim , jer je bio komandantov pas ( privezan ispred vrata mlina ) , koga je ona
hranila .
Kad je komandant poginuo i SEMKA nocu pobjegla niz mlinski potok , SPICIN  ju je
pratio uz obalu i ostao sa njom .  


A N I C A : Zena prvoborca S T E V E , kucnog kuma Semkone obitelji , koja ju je
skrivala , i po nagovoru vojnika iz
kontigenta medjunarodnih vojnih snaga , ucila – kako ce se ponasati u toku “
ispovijedi ” ! Anicu i Stevu ubio je
njihov rodjeni sin , jedan od komandanata paravojnih cetnickih jedinica , u
pijanstvu i nacionalisticko – cetnickom
zanosu !

F R A   S L A V K O  B A R B A R I C : Najpoznatiji medjugorski svecenik . ULAZI
danas u kolektivnu svijesti ljudi –
gotovo kao omiljeni svetac ! 

D J E C A K : Semkin sin , sa kojim , poslije tri godine , i na putu u Italiju , u T
R S T U susrece pisca price – kome ce ,  
pod zakletvom da ce cuvati tajnu njenog pravog identiteta – ISPRICATI  SVOJU ZIVOTNU
TRAGEDIJU , koja je – zapravo – 
sadrzaj price CRVENI FERARI , iz koga donosimo ovaj odlomak : 

————————————————–


– KAD SAM STIGLA U  MEDJUGOPRJE , prenocila sam samo jednu noc u kasarni – bolje
reci u KAMPU medjunarodnih snaga .
Tu su me primili zaista lijepo , doveli su cak i jednu medicinsku sestru da mi
pomogne oko djeteta , a onda su me premjestili
u jednu privatnu kucu pored crkve u MEDJUGORJU . SPICINA su privezali u kampu da
privremeno bude – cuvar kampa !

Moji domacini su bili ljubazni , jedva su docekali da mogu pomoci jednoj CASNOJ
SESTRI i njenom bratu ( kako je
slovio moj sin ) i nisu htjeli ni da cuju da im vojnici plate moj boravak !
Iz te kuce sam trebala poci  da potrazim fra SLAVKA ! To nije bilo nimalo tesko .
Domacini su mi rekli da oni fra SLAVKA dobro poznaju , da on tu cak cesto i navraca 
i da ce ga lako pronaci  ,
iako je jako zauzet poslovima .

Jedno lijepo djevojce otislo je da se raspita gdje bi se ON mogao pronaci   i
vratilo se odmah .

Djevojcuca je rekla da fra SLAVKO ispovjeda u jednoj od ispovijedaonica , pored
crkve . To me je obradovalo .
Zamolila sam domacine da me ne prate na ispovijed , iako su bili uporni da mi
pomognu . Osjecala sam nekako da ce
taj susret sa nepoznatim fratrom biti radosno vidjenje , a mozda cak i spasonosno
iznenadjenje , mada vise – cinilo
mi se – nije bilo problema oko moga pasosa .

Ranije , kad je ova isplanirana i pripremljena ispovijed bila JEDINA IDEJA kojom bi
mogla da se spasim , ja sam se dugo i
uporno , cak i u nocima bez sna , spremala za tu ulogu . Zamisljala sam fratra kao
blagog covjeka  koji ce me razumjeti !
Kad sam klanjala i molila se Bogu ( nasto me je KUM STEVO , u izbjeglistvu kod njega
, stalno potsticao i molio me da se ne
ustrucavam ) , molila sam ALAHA da mi pomogne i da mi da hrabrost da izidjem pred
svecenika i da mu priznam da nisam
ni katolkinja ni casna sestra – nego da me je MUKA MOJA do njega dovela !

Tako sam se spremila i posla prema crkvi , gdje su mi rekli da se nalaze
ISPOVIJEDAONICE  , o kojima ja nisam nista znala  ,
niti sam mogla da pretpostavim kako izgledaju .
Vjerovala sam u svoju intuiciju da cu uspjesno rijesiti i taj problem ! 

I dosla sam do same crkve , mimoilazeci mnostvo vijernika koji su se vracali sa
molitvi  u crkvi . 
Svi su oni bili nasmijeseni , svi su se klanjali jedni drugima , iako se po prvi put
vide !
Bio je to za mene , neki drugi – BOLJI SVIJET !..
Meni su se klanjali , pozdravljali me , a neka djeca su mi prilazila i ljubila me u
ruku ! Tako sam stigla do crkve .
Odmah sam primjetila masu ljudi koji su cekali u redovima ispred malih kucica sa
zatvorenim vratima . Bile su to 
ispovijedaonice  – zakljucila sam . I nisam se prevarila .
Odmah sam potrazila nacin kako da i ja stanem u red za ispovijed !

Bilo je vedro i suncano poslijepodne , sa hladnim vjetrom koji je dopirao iz pravca
KRIZEVCA . A Krizevac je veliko brdo 
na cijem vrhu se bijelio visoki kriz , vidljiv iz daljine . Ljudi ispred
ispovijedaonica su strpljivo cekali na red , a ja sam isla od
jednih do drugih vrata i citala sta je na njma napisano . Naime , skromno i sitno ,
na svim vratima je pisalo ime svecenika
koji ispovijeda i spisak jezika na kojima se moze ispovijediti . Najcesce je pisalo
ime jednog svecenika , stranca ili naseg , i
jedan jezik . Ponegdje je bilo ime svecenika i upisana dva jezika – tu je cekalo
mnogo vise svijeta .

Konacno , negdje pri kraju ovog niza malih , drvenih celija – pronadjoh ono sto
stazim .
Na jednim vratima je pisalo : fra SLAVKO  BARBARIC – hrvatski , francuski ,
talijanski…
I tu sam stala u red .
Ali , nisam dugo stajala . Odmah su me primijetili i dali mjesto naprijed  – vidim ,
iz postovanja prema casnoj sestri !
Kad je u malu kucicu usao covjek ispred mene , moje uzbudjenje je pocelo dramaticno
da raste ! I ruke su mi se pocele tresti 
od straha  i uzbudjenja ! .. “

Tu SEMKA opet , kao i kod drugih dramaticnih dogadjaja , prestaje sa pricom i gleda
na sat .
– Dobri gospodine , jos imamo malo vremena  –  rece mi SEMKA .

iz Trscanske luke odlazio je neki brod i culo se zavijanje brodske sirene .SEMKIN
djecak se toliko sprijateljio sa konobarom da na 
NAS vise nije ni obracao paznju . Igrao se u posebnom kutku za djecu , i
sporazumijevao se sa djecom  , koja su u medjuvremenu
pristizala , i to onim nerazumljivim djecjim jezikom – u kojima rijeci ne znace
mnogo , ali je taj jezik bio razumljiv njima , kao da su
odrastali zajedno !

I SEMKA , poslije kratkog cutanja , nastavlja :

…Rekoh , dobri gospodine , konacno je dosao i taj trenutak !
Izisao je covjek ispred mene i ispovijednica je ostala prazna .
Zadrhtala sam od uzbudjenja , ali ipak koraknula i usla u mali , uski prostor i
zatvorila vrata za sobom . Tek tada sam
vidjela da to nije jedna prostorijica , nego dvije . Mene i svecenika dijelila je
samo kratka , rijetka drvena resetka  i ja sam
ugledala samo njegovo blijedo lice , blijedo lice i blijelu  kosu , ispod koje su
stajala dva poluzatvorena oka , puna neke
neobjasnjive blagosti . Bio je to taj fra SLAVKO !

Kleknula sam pored one resetke , kako me je kuma ANICA i naucila . Cim sam kleknula
, svecenik mi nesto rece sto ja nisam
razumjela . Nisam odgovorila nista , a usta su mi se zgrcila od nekog dodatnog
uzbudjenja .

Kroz drvenu resetkicu jedva sam nazirala njegovo lice  , uokvireno u kvadratnu
resetku kroz koju sam ga gledala.
Bila sam zbunjena i nisam znala sta cu od ruku , u usima mi je zujalo – kao da sam
dobila napad krvnog pritiska !
Covjek iza resetke je to , ocigledno , primjetio . Vidjela sam kako se malo pokrenu
i nage se prema resetki .
Obrati mi se zatim :
– Sestro , odakle dolazite ?
Ja se ponovo zbunih , rijec mi je zastala u grlu …Pribrah se zacas i jedva izustih :
– Oce fra SLAVKO , ja nisam CASNA SESTRA !

Covjek iza resetaka se malo strese , uozbilji se jos vise , celo mu se odjednom
nabra i on stavi glavu medju svoje obje sake ,
nage se prema meni do same resetke i razvedri lice , kao da nista nije cuo – i opet
priupita :
– Dobro , niste casna sestra , ali ste sestra…sestra krscanka …Neku muku
zasigurno imate dok ste dosli u odori casne sestre , 
a niste casna sestra ?
Blagost njegovog glasa me porazi i ja se , i nesvjesno nageh prema njemu , tako da
su nam se glave gotovo dodirivale .
Dijelila nas je samo resetka , i ja sam vidjela samo njegove oci – sjajne kao u
lakom pijanstvu .Ohrabrila sam ponovo i rekla :
– Oce fra SLAVKO – ja nisam ni katolkinja !..

Fra Slavko otvori prozorcic i uze me za ruku .
– OH , BOZE – STA SVE COVJEK NECE DOZIVJETI U OVOM MEDJUGORJU ?!…
To rece , zatvori onu resetkicu i izidje napolje .
Ostala sam sama klececi u ispovjedaonici , ali nakratko . Cula sam kako fra SLAVKO
moli ljude da mu oproste sto je zauzet ,
da je ovo posljednja ispovijed kod njega za danas i da se premjeste kod drugog
svecenika .
Ova njegova obavijest nije prosla bez gundjanja …Mnogi su dosli , vjerovatno , da
se ispovjede upravo pred njim !

Fratar se ponovo vrati na svoje mjesto i predlozi mi da , ukratko , ispricam svoju
muku , ali ne kao ispovjednica – nego kao
covjek covjeku .Kad sam mu rekla da sam MUSLIMANKA , on se dize sa stolice  pa opet
sjede !..
Eto , dobri gospodine – sve sam to zapamtila , kao da se to sada i ovdje dogadja …
! Bas tako – rekla je SEMKA i nastavila :
– Pricala sam fratru svoju muku i svoju bol , onako na brzinu i na preskok !

– Nemoj da places !…Nemoj da places – tjesio me je fratar !…Ti si muslimanka ,
pa sta ?… I u BIBLIJI pise DA BOG NIJJE
PRISTRASAN ! Njemu je mio svaki narod koji ga priznaje i cini sto je pravedno !..A i
u KURANU pise , sestro , ( zbuni se ON ) da
nas je BOG stvorio da se TAKMICIMO U DOBRU …
U DOBRU , a ne u zlu !..Ne , ne …ne – nemoj ni misliti na promjenu svoje vjere
zbog nekakvog pasosa – BOG ne voli nista sto se
desava pod prisilom…Doci ce MIR !…Doci ce MIR !…A pasos cemo dobiti i na drugi
nacin !..Molit cu zato !..Jer..jer..
– DOCI CE MIR – govorio je fratar isprekidano , a glas mu je podrhtavao , kao da je
u groznici !

– LJudi ljudima prave zla i zato treba moliti za MIR – nastavio je !…Nije ovo kod
nas u BH , a ni sire , vjerski rat …Ovo je
protuvjerski rat – i on je grijeh protiv BOGA i protiv covjeka !..Zato – budi hrabra
! JAKA !..Paaa – Ti si BOSANKA ! –
pokusao se samnom nasaliti fratar !

Ostala sam tako sa fra SLAVKOM pola sata u razgovoru . Ne mogu da opisem taj
razgovor i pored najbolje volje…NE MOGU !
Ali , mogu da kazem ovo : To je bio najljepsi susret u mom zivotu !…To je bio ,
osim mog OCA  , najbolji covjek koga 
sam mogla zamisliti !…Umrijet cu , ali ga necu moci zaboraviti !

Na kraju naseg razgovora , predlozio mi je da se zajednicki pomolimo za mir i ljubav
medju ljudima – posebno za mir u
BOSNI i HERCEGOVINI , u kojoj je jos bjesnio rat !

– JA CU MOLITI “OCE NAS ” , a ti moli FATIHU…ako znas !…Znas li ?
– Oce fra SLAVKOA – moj je rahmetli otac bio IMAM !
– BOG MU DAO POKOJ DUSI !…Pa da se pomolimo i za njegovu dusu , rekao mi je fratar
i upitao : KADA JE UMRO ?
– Nije umro , oce fra SLAVKO – NIJE UMRO….ubili su ga CETNICI u ovom ratu !

Fratar je samo pokrio lice i oci otvorenim sakama , a onda ustao . Stajali smo jedno
ispred drugoga i molili –
dijelila nas je samo drvena resetka !…
Zapamtila sam samo jednu recenicu iz njegove molitve : OCE NAS KOJI JESI NA NEBESIMA


PROUCILA SAM fatihu KOJA JE TRAJALA MALO DUZE OD NJEGOVE  molitve ! 

Sacekao me strpljivo dok zavrsim molitvu , pozdravio se samnom i zajedno smo izisli
napolje . Tek tada sam ga vidjela
kako treba : Imao je bijelu kosu , blago i blijedo lice , bio je izduzen , mrsav ,
malo povijen u vratu . Pomilovao me je po
mojoj desnoj ruci  koju sam mu pruzila , zazelio je da se ponovo vidimo u mirnijem
vremenu – i tako smo se rastali ,
posto sam smogla snage da ga poljubim u ruku !…
– Ne , ne treba to – ne treba to !…To su bile njegove posljednje rijeci , koje mi
i sada odzvanjaju u usima !…

Eto , tako se zavrsila moja “ispovijed”. Bila sam olaksana , vedrija i sigurnija u
sebe . Gledajuci za njim  kako odmice
prema crkvi , osjecala sam se postidjenom : KAKO SAM MOGLA i POMISLITI da bi mi
fratri pomogli da napustim svoju
vjeru , a da primim njihovu ?!

Tek kasnije , kad sam ovu svoju “ispovijed” pricala nekim svojim prijateljima ,
katolicima u MOSTARU , rekli su mi da sam 
imala srecu da svoju muku kazujem jednom od vecine fratara , ali…rekli su mi da  i
medju njima ima onih koji bi postupili
drugacije !…
I na tome je ostalo .

Nego , moram priznati , dobri gospodine – nisam mogla ni zamisliti FRANJEVCA koji bi
postupio drugacije – pa sam tu  
opasku mojih mostarskih prijatelja primila sa nevjericom !…Sa nevjericom !
Ali , nevjericom u koju sam morala vjerovati – da bi mogla da podnosim sve ono sto
me ceka , i da istrpim sve ono – sve ono 
NEVJEROVATNO sto mi se desavalo…U tom nesretnom ratu !

Djecak je dotrcao do nas :
– Mama , vidi kako lijepo zalazi sunce !…
IDEMO LI , MAMA ?
– Idemo , sine ! 
IDEMO !… 

Ante GRANIC
:Odlomak iz filmske price
“CRVENIFERARI”

 
1449 Posjeta 1 Posjeta danas