DA ZIVE LJUBUSACI CIJELOGA SVIJETA I OVOG LJETA –
I MNOGO LJETA !…
Zamislite – najljepsa zemlja na svijetu !
Sunce , bistro oko rijeke , more , planine , polja i ravni – sve ti se to smijesi
i pozdravlja te sa radoscu !
Pa , opet – svi te docekuju , daju ti poklone , maze te…
Niko ne smije da te ruzi , a da te tuce – ni govora !..Snijeg pokrije planine i ravni
pa samo djecju ciku cujes : Ijuuujuuu…ijuuu !
A kolaca – citavo brdo ! Sto baka…nena i sto djedova samo te nude . A tetkama ni
broja se ne zna !..
– Postoji takva zemlja , kazem ja svojoj djevojcici . Saamoo.. , treba biti dobar pa
da te u tu zemlju puste . Joooj , da samo znas kako se tamo Nova godina slavi !…
I jos k tome , svi ti dijele poklone – cokolade , lutke . A vec kad znas jezik te
zemlje – to je posebna prica !
Pakujem stvari u kofer i pogledam ispod oka moju djevojcicu : zamislila se ,
napucila usne .
Lomi prste i nesto smislja .
-…Aaaa – kako seee moze nauciti jezik te zemlje ? – upita ona umiljato .
Stavljam kofere u prostor za stvari , sakupljam ostatke jela i vrtim zabrinuto
glavom , kobajagi kako je to tesko nauciti …
A mami neprimjetno namignem .
– Eto , kazem ja svojoj djevojcici – ti i sada malo govoris taj jezik . Ne bas sasvim
dobro , ali ces nauciti ako zelis da te puste u najljepsu zemlju na svijetu …
– A mogu li ja da dobro naucim jezik te zemlje , i kako se taj jezik zove ? – pita
ona .
– Mozes , kako da ne !..Kako da ne – kazem .
To je NAS JEZIK , bas se tako i zove : NAS JEZIK !..To je onaj jezik sto nije
francuski…
to je…to je..naprosto jezik zemlje u kojoj smo se rodili !
– Tata , ali – ja sam se rodila u Parizu gdje se govori francuski…tamo je moja PEI…
– Ne kaze se “pei”, sine , nego se kaze ” to je moja zemlja” . Zemlja se kaze !
Ali,…Francuska nije nasa zemlja . Nasa zemlja je ono tamo preko granice . Vidis li
onu zgradu tamo prijeko , onu zgradu sto svijetli ?
– A zasto mi odmah sada ne idemo u tu zemlju…u tu nasu zemlju , (ispravi se ona ) ,
nego ostajemo ovdje na parkingu da prespavamo noc u karavanu ?
– Tata hoce , sine , da ti vidis tu zemlju , tu najljepsu zemlju na svijetu , da ju
lijepo
vidis po danu . Sada ti je pet godina , vec si velika djevojcica – pa je mnogo bolje
da granicu najljepse zemlje na svijetu predjes po danu …Ti tu granicu prelazis
po prvi put – treba da vidis kako je radosna i okicena pred Novu godinu !
Natasa se zamisli . Nabora joj se celo . Noc je vec davno obgrlila zemlju . Ne mogu
da vidim da li joj je lice tuzno , ili radosno .
Na nekoliko stotina metara ispred nas nalazi se granicni prijelaz POTKOREN , i mi
ga vidimo sasvim dobro . Osnijezilo je . Snijeg je pokrio Alpe i Kravanke , tako da
moramo zagrijavati kola . I tisina pala po bijeloj visoravni , cujemo i ljude kako
govore
tamo na prelazu .
Odnekud dopire i muzika narodnog kola .
– Ko ono svira , tata ? – pita me djevojcica , koju po prvi put vodim u zavicaj .
– Granicari navijaju ploce , sine . Sutra navece se docekuje Nova godina pa se ljudi
spremaju …Zabavljaju se uz muziku – tiho odgovorih !
– A ko su to granicari ? – priupita ona .
– Granicari , granicari – to su , sine , ljudi koji cuvaju granicu da ne bi neko presao
bez pasosa…Jer , svi bi htjeli da docekuju Novu godinu u najljepsoj zemlji na
svijetu –
pa zato svi i dolaze na granicu te zemlje . Evo , kao i mi …
– A sta je to granica , tata ? I zaaa..r se u tu zemlju ne smije uci bez pasosa ?
Granica je…granica je…to je granica , sine – spavaj sada . Sutra ce ti tata
objasniti .
Sutra , kad dodjemo na granicu najljepse zemlje na svijetu . Tamo ces vidjeti i sta
je to granica .
.
Moja se djevojcica sneveseli , ali samo za trenutak . Hitro se podize i stade da
pretura
po svojoj torbici , trazeci pasos . Pronadje ga i poce da ga pazljivo otvara ,
zatvara…
– Tata , molim te , povedi me odmah na tu granciu – na granicu najljepse zemlje na
svijetu .
Hocu da bolje cujem onu muziku . Bas mi se dopada ….Pogodi , tata ko ono svira ?
Kazem da ne znam .
– Orkestar svira , valjda …kazem .
– Nije , tata ! Ja znam , ja poznajem orkestar…To je muzika koju svira grupa
ROLING STONS…
– Ne , nije sine ! Nije !.. To je nasa muzika , svira nas orkestar …Ta muzika se
zove KOLO .
KOLO se zove !
Iz pravca granice cuje se i pjesma . Noc je vec sasvim obgrlila i nebo i zemlju i mi se
spremamo na pocinak .O prozor naseg karavana loptaju krupne pahuljice snijega .
Natasi se spava .
– Tata , kaze ona , daj da sada odmah idemo na granicu najljepse zemlje na svijetu .
Da vidim da li cu se moci sporazumjeti sa ljuidima na granici …
Hm !
Mama sjede za volan , namignu mi – i mi se uputismo prema granici .
– Pasose , molim ! – kaze covjek na granici .
– Evo , izvolte SIL VU PLE ! – kaze djevojcica i prva pruza svoj pasos .
– Nije ” sil vu ple” – ljutim se ja i teglim je za rukav .
– Oooo…tvoj tata je je strog , suvise strog – kaze covjek sa granice , nastavljajuci
pregledati pasos .
– A ovdje , u ovoj zemlji niko ne smije biti strog prema djevojcicama . Posebno NE kad
tako lijepo govore nas jezik…
– A da li dijelite poklone , lutke…tata mi kazao da…
Covjek na granici se malo zbuni , nesto nerazumljivo smrsi sebi u bradu , spusti
granicnu rampu i rece da ga tu sacekamo .
– Ti si zlocasta djevojcica…zlocasta , ljutim se ja .
Covjek sa granice se vrati sa nekim paketicem u ruci .
– Evo tebi – NOVOGODISNJI POKLON , kad si tako dobra i kad tako lijepo govoris nas
jezik …A , gdje si naucila ?…Kod bake u zavicaju ?
– O , ne ! Ja prvi put dolazim u ovu zemlju – u najljepsu zemlju na svijetu (
ispravi se ona ).
– To je lijepo , to je sasvim lijepo !…Evo ti onda jos nesto – kaze covjek sa
granice i pruza
Natasi jednu knjigu .
– I moja djevojcica polazi u skolu . Dogodine . Kupio sam joj BUKVAR ( sapnu mi covjek
sa granice ) – neka ga vasoj djevojcici , a ja cu svojoj vec kupiti drugi…
Natasa poljubi covjeka sa granice i poce da razvezuje paketic . Zauzeta svojim darom ,
nije ni primijetila kad nam je COVJEK SA GRANICE zazelio SRETNU NOVU GODINU .
Parkirali smo nas karavan pored staklenika sa ruzama . Cvjetaju , kao da su usred
ljeta !
– Tata , sto su lijepe ROZ !…Uberi mi buket !
– Ne kaze se ROZ , sine , nego RUZA ! RUZA se kaze ! Ruze nije lijepo trgati . Kad
bi ih svi
trgali , onda ovo i ne bi bila NAJLJEPSA ZEMLJA NA SVIJETU !
– Uuuubrat ce meni sutra covjek sa granice …sutra !…On me voli !..kaze ona sneno
i trlja
oci , braneci se od sna .
– Tata , da ja ostanem u ovoj zemlji , a Ti se vrati u PARIS !
Ja cu ovdje ostati i poslije vakansaaa…!
– Vidjecemo , sine !… Ne kaze se VAKANS , nego se kaaze GODISNJI ODMOR !
Tako se kaze !…Spavaj sada . Imamo jos dugo do LJUBUSKOG . A tamo svi ocekuju da te
konacno vide , da te poljube , da ti darove daju !…
Tamo cemo o svemu razgovarati .
A sada , spavaj sine !…LAKU NOC !
– Laki noooc , tata !…
( 1.971. )