Novogodisnji poklon

DA ZIVE LJUBUSACI CIJELOGA SVIJETA I OVOG LJETA –

I MNOGO LJETA !…

 Zamislite – najljepsa zemlja na svijetu !

Sunce , bistro oko rijeke , more , planine , polja i ravni – sve ti se to smijesi

i pozdravlja te sa radoscu !

Pa , opet – svi te docekuju , daju ti poklone , maze te…

Niko ne smije da te ruzi , a da te tuce – ni govora !..Snijeg pokrije planine i ravni

pa samo djecju ciku cujes : Ijuuujuuu…ijuuu !

A kolaca – citavo brdo ! Sto baka…nena i sto djedova samo te nude . A tetkama ni

broja se ne zna !..

– Postoji takva zemlja , kazem ja svojoj djevojcici . Saamoo.. , treba biti dobar pa

da te u tu zemlju puste . Joooj , da samo znas kako se tamo Nova godina slavi !…

I jos k tome , svi ti dijele poklone – cokolade , lutke . A vec kad znas jezik te

zemlje – to je posebna prica !

Pakujem stvari u kofer i pogledam ispod oka moju djevojcicu : zamislila se ,

napucila usne .

Lomi prste i nesto smislja .

-…Aaaa –  kako seee moze nauciti jezik te zemlje ? – upita ona umiljato .

Stavljam kofere u prostor za stvari , sakupljam ostatke jela i vrtim zabrinuto

glavom , kobajagi kako je to tesko nauciti …

A mami neprimjetno namignem .

– Eto , kazem ja svojoj djevojcici – ti i sada malo govoris taj jezik . Ne bas sasvim

dobro , ali ces nauciti ako zelis da te puste u najljepsu zemlju na svijetu …

– A mogu li ja da dobro naucim jezik te zemlje , i kako se taj jezik zove ? – pita

ona .

– Mozes , kako da ne !..Kako da ne – kazem .

To je NAS JEZIK , bas se tako i zove : NAS JEZIK !..To je onaj jezik sto nije

francuski…

to je…to je..naprosto jezik zemlje u kojoj smo se rodili !

– Tata , ali – ja sam se rodila u Parizu gdje se govori francuski…tamo je moja PEI…

– Ne kaze se “pei”, sine , nego se kaze ” to je moja zemlja” . Zemlja se kaze !

Ali,…Francuska nije nasa zemlja . Nasa zemlja je ono tamo preko granice . Vidis li

onu zgradu tamo prijeko , onu zgradu sto svijetli ?

– A zasto mi odmah sada ne idemo u tu zemlju…u tu nasu zemlju , (ispravi se ona ) ,

nego ostajemo ovdje na parkingu da prespavamo noc u karavanu ?

– Tata hoce , sine , da ti vidis tu zemlju , tu najljepsu zemlju na svijetu , da ju

lijepo

vidis po danu . Sada ti je pet godina , vec si velika djevojcica – pa je mnogo bolje

da granicu najljepse zemlje na svijetu predjes po danu …Ti tu granicu prelazis

po prvi put – treba da vidis kako je radosna i okicena pred Novu godinu !

Natasa se zamisli . Nabora joj se celo . Noc je vec davno obgrlila zemlju . Ne mogu

da vidim da li joj je lice tuzno , ili radosno .

Na nekoliko stotina metara ispred nas nalazi se granicni prijelaz POTKOREN , i mi

ga vidimo sasvim dobro . Osnijezilo je . Snijeg je pokrio Alpe i Kravanke , tako da

moramo zagrijavati kola . I tisina pala po bijeloj visoravni , cujemo i ljude kako

govore

tamo na prelazu .

Odnekud dopire i muzika narodnog kola .

– Ko ono svira , tata ? – pita me djevojcica , koju po  prvi put vodim u zavicaj .

– Granicari navijaju ploce , sine . Sutra navece se docekuje Nova godina pa se ljudi

spremaju …Zabavljaju se uz muziku – tiho odgovorih !

– A ko su to granicari ? – priupita ona .

– Granicari , granicari – to su , sine , ljudi koji cuvaju granicu da ne bi neko presao

bez pasosa…Jer , svi bi htjeli da docekuju Novu godinu u najljepsoj zemlji na

svijetu –

pa zato svi i dolaze na granicu te zemlje . Evo , kao i mi …

– A sta je to granica , tata ? I zaaa..r se u tu zemlju ne smije uci bez pasosa ?

Granica je…granica je…to je granica , sine – spavaj sada . Sutra ce ti tata

objasniti .

Sutra , kad dodjemo na granicu najljepse zemlje na svijetu . Tamo ces vidjeti i sta

je to granica .

.

Moja se djevojcica sneveseli , ali samo za trenutak . Hitro se podize i stade da

pretura

po svojoj torbici , trazeci pasos . Pronadje ga i poce da ga pazljivo otvara ,

zatvara…

– Tata , molim te , povedi me odmah na tu granciu – na granicu najljepse zemlje na

svijetu .

Hocu da bolje cujem onu muziku . Bas mi se dopada ….Pogodi , tata ko ono svira ?

Kazem da ne znam .

– Orkestar svira , valjda …kazem .

– Nije , tata ! Ja znam  , ja poznajem orkestar…To je muzika koju svira grupa

ROLING STONS…

– Ne , nije sine ! Nije !.. To je nasa muzika , svira nas orkestar …Ta muzika se

zove KOLO .

KOLO se zove !

Iz pravca granice cuje se i pjesma . Noc je vec sasvim obgrlila i nebo i zemlju i mi se

spremamo na pocinak .O prozor naseg karavana loptaju krupne pahuljice snijega .

Natasi se spava .

– Tata , kaze ona , daj da sada odmah idemo na granicu najljepse zemlje na svijetu .

Da vidim da li cu se moci sporazumjeti sa ljuidima na granici …

Hm !

Mama sjede za volan , namignu mi – i mi se uputismo prema granici .

– Pasose , molim ! – kaze covjek na granici .

– Evo , izvolte SIL VU PLE ! – kaze djevojcica i prva pruza svoj pasos .

– Nije ” sil vu ple” – ljutim se ja i teglim je za rukav .

– Oooo…tvoj tata je je strog , suvise strog – kaze covjek sa granice , nastavljajuci

pregledati pasos .

– A ovdje , u ovoj zemlji niko ne smije biti strog prema djevojcicama . Posebno NE kad

tako lijepo govore nas jezik…

– A da li dijelite poklone , lutke…tata mi kazao da…

Covjek na granici se malo zbuni , nesto nerazumljivo smrsi sebi u bradu , spusti

granicnu rampu i rece da ga tu sacekamo .

– Ti si zlocasta djevojcica…zlocasta , ljutim se ja .

Covjek sa granice se vrati sa nekim paketicem u ruci .

– Evo tebi – NOVOGODISNJI POKLON , kad si tako dobra i kad tako lijepo govoris nas

jezik …A , gdje si naucila ?…Kod bake u zavicaju ?

– O , ne ! Ja prvi put dolazim u ovu zemlju – u najljepsu zemlju na svijetu (

ispravi se ona ).

– To je lijepo , to je sasvim lijepo !…Evo ti onda jos nesto – kaze covjek sa

granice i pruza

Natasi jednu knjigu .

– I moja djevojcica polazi u skolu . Dogodine . Kupio sam joj BUKVAR  ( sapnu mi covjek

sa granice ) – neka ga vasoj djevojcici , a ja cu svojoj vec kupiti drugi…

Natasa poljubi covjeka sa granice i poce da razvezuje paketic . Zauzeta svojim darom ,

nije ni primijetila kad nam je COVJEK SA GRANICE zazelio SRETNU NOVU GODINU .

Parkirali smo nas karavan pored staklenika sa ruzama . Cvjetaju , kao da su usred

ljeta !

– Tata , sto su lijepe ROZ !…Uberi mi buket !

– Ne kaze se ROZ , sine , nego RUZA ! RUZA se kaze ! Ruze nije lijepo trgati . Kad

bi ih svi

trgali , onda ovo i ne bi bila NAJLJEPSA ZEMLJA NA SVIJETU !

– Uuuubrat ce meni sutra covjek sa granice …sutra !…On me voli !..kaze ona sneno

i trlja

oci , braneci se od sna .

– Tata , da ja ostanem u ovoj zemlji , a Ti se vrati u PARIS !

Ja cu ovdje ostati i poslije vakansaaa…!

– Vidjecemo , sine !… Ne kaze se VAKANS , nego se kaaze GODISNJI ODMOR !

Tako se kaze !…Spavaj sada . Imamo jos dugo do LJUBUSKOG . A tamo svi ocekuju da te

konacno vide , da te poljube , da ti darove daju !…

Tamo cemo o svemu razgovarati .

A sada , spavaj sine !…LAKU NOC !

– Laki noooc , tata !…

( 1.971. )

1013 Posjeta 1 Posjeta danas