Od Sarajeva do Kaunasa je 1.799 kilometara, a odavde do Brazila samo 90 minuta, uvjereni su navijači fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji su još sinoć počeli stizati u grad u kojem će najbolja bh. selekcija, u slučaju sutrašnje pobjede nad Litvanijom, izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilz 2014.
Svi koji su se automobilom uputili iz BiH do Litvanije za dolazak iz Sarajeva u Kaunas trebalo im je 22 sata. Za to vrijeme putovali su kroz čak sedam država (BiH, Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Češka Republika, Poljska i Litvanija). Ono što je zajedničko za svih sedam država je da ljudi u njima respektiraju bh. državni tim, te o Emiru Spahiću, Vedadu Ibiševiću, Zvjezdanu Misimoviću, Miralemu Pjaniću, Edinu Džeki, Asmiru Begoviću i društvu pričaju u superlativima.
“Bosna i Hercegovina ide u Brazil. Sigurno! Odlični su momci, kapa dole. Ovi moji izgubiše od Belgije, pa ako u baražu dobijemo Portugalce ili Francuze nećemo otići na Svjetsko prvenstvo. A, i ako bude tako, onda ću navijati za Bosnu“, rekao je novinaru Anadolije prilikom proputovanja ka Kaunasu jedan od uposlenika na benzinskoj pumpi u blizini Osijeka.
I u Mađarskoj imaju samo riječi hvale za reprezentativce BiH. Na graničnom prijelazu sa Hrvatskom još u ranim jutarnjim satima sa petka na subotu bili su spremni za kako su rekli “veliki broj navijača koji će ući u Mađarsku prilikom putovanja ka Litvaniji“.
“Džeko, odličan fudbaler. Sretno i navijamo za Bosnu. Zaslužila je da ide u Brazil“, istakao je za AA mađarski graničar ne skrivajući simpatije spram izabranika selektora Safeta Sušića.
U Slovačkoj, koja je u grupi sa BiH u kvalifikacija za predstojeći šampionat svijeta razočarani su nastupom svoje reprezentacije.
“Ne, sve je gotovo u našoj grupi. Bosna i Hercegovina je najbolja. Bez problema će pobijediti Litvaniju u Kaunasu i Grci se trebaju odmah pripremati za baraž. Naši igrači od reprezentativaca BiH trebali bi naučiti kako se bori za svoju državu. BiH ima i nevjerovatne navijače. Nisam mogao vjerovati da ih došlo 10.000 na gostovanje u Žilinu, kada nas je BiH pobijedila sa 2:1“, kazao je Roman, jedan od uposlenika hipermarketa u Bratislavi.
U Češkoj fascinirani Džekom
Nešto sjevernije, u Brnu, na otprilike pola puta između Sarajeva i Kaunasa, na spomen Džeke, doslovce fascinirani su napadačem BiH, koji je igrajući za Teplice ostavio neizbrisiv trag i u češkom fudbalu.
“Pravi tip. On je najbolji napadač u Engleskoj i Bosna će sa njima biti značajan faktor na Mudnijalu u Brazilu“, smatra student Peter, koji kaže da voli fudbal i da pomno prati kvalifikacija za SP u kojima se nada da će njegova zemlja, ipak, izboriti plasman u dodatnom doigravanju za SP.
Ogromna i predivna Poljska, ovih dana prošarana jesenjim bojama, gotovo sigurno, idućeg ljeta neće u Brazil. U prijestolnici Varšavi, kako javlja novinar Anadolu Agency, itekako dobro znaju ko i kako igra za reprezentaciju BiH.
“Bosna je odlična. Pratim fudbal i znam mnogo igrače BiH. Fenomenalan je Pjanić u Romi, Ibišević u Njemačkoj… Znam da je Bosna prva u grupi. To je jedna od najboljih evropskih reprezentacija, a ako ste među najboljima u Evropi onda i na prvenstvu svijeta možete biti među najboljima“, smatra Eduard varšavski taksista, koji za sebe kaže da je vatreni navijač Legije.
Dosadašnji uspjesi reprezentacije BiH (zemlje iz koje zahvaljujući dnevnoj politici dolaze većinom loše i pesimistične vijesti u ostatak Evrope) u tekućim kvalifikacijama, očito, zadivili su i Hrvate, Mađare, Slovake, Čehe, Poljake i Litvance. Od Sarajeva do Kaunasa svi su „ludi“ za popularnim „zmajevima“, na osnovu razgovora sa ljudima svih starosnih doba i zanimanja iz pet zemalja zaključio je novinar Anadolu Agency.
Autoputevi i prodavači gljiva
U zemljama nekadašnjeg istočnog bloka (danas članicama Evropske unije) do prije nešto više od dvije decenije mnogo zaostalijih od BiH, posljednjih godina izgrađene su moderne saobraćajnice. Kroz skoro cijelu Mađarsku ka Litvaniji vozi se autoputom, a isti je slučaju i sa Slovačkom i Češkom Republikom.
U Poljskoj su autoputevi novi i moderni, a uz to i besplatni. Tek na posljednjih nešto više do 100 kilometara pred granicu sa Litvanijom vozi se magistralnim putem pored kojeg se mogu vidjeti lokalni stanovnici, prodavači gljiva. Kažu, žive teže nego u ostatku zemlje, pa su primorani snalaziti se na razne načine. Oni su ujedno i jedini koji su istakli da “fudbal nemaju vremena gledati“.
(Anadolija)