Prvi skup ljubušaka u Norveškoj održan je u subotu 9. novembra, 2013 u vili “Solstua” u Oslu. Nadamo se da će ovaj datum ostati zabilježen kao kamen temeljac i zapamćen od budućih generacija koje će se sastajati godinama na idućim tradicionalnim sijelima. Na sijelu su bili prisutni ljubušaci iz mnogih gradova Norveške, od Tronheima do Kristiansanda koji su udaljeni jedan od drugog preko 800 km.
Već od petka je nekoliko familija doputovalo u Oslo da pripremi lokale za veliki dan. Vila je tipa hotela sa sedam soba koje su popunili ljubusaci i banket salonima. U subotu su polako pristizali i ostali gosti i naveče je sala bila ispunjena do posljednjeg mjesta, sa preko 70 odraslih gostiju i mnogo djece, lijep ugođaj, divan osjećaj.
U toku večeri naše sijelo je počastio svojim prisustvom i ambasador Bosne i Hercegovine u Norveškoj Nj. E. g. Emir Poljo. Zahvaljujemo se g. Emiru na ukazanom povjerenju i poštivanju nas građana BiH, kao i na lijepim riječima i porukama u pozdravnom govoru.
Ljubušaci su se odužili takođe lijepim riječima kroz nadahnute tekstove naših sugrađana i otpjevavši između ostalih pjesme o Višegradu: “Prođoh Bosnom kroz gradove” i “U lijepom starom Višegradu”, što je dodatno oduševilo g. ambasadora. Divno je bilo čuti hor ljubušaka i ljubušanki, čitavu salu u pjesmi, ekstra!
Prenosimo pozdravni tekst koji je napisala Sibila uz Mitine dodatke:
Dobroveče, Selam Alejkum! (prvi dio, pročitao Mithad Muminagić)
U toku večeri imamo čast da nas uživo zabavlja veliki talent, ljubušak Mirza Jakić sa tradicionalnom muzikom bosanskohercegovačkog podneblja.
Ibrahim Fazlić, zaljubljenik teatra i glume je otvorio svoje srce i podijelio sa nama tekst koji opisuje bogatsvo omladinca bosanskohercegovačke i norveške kulture.
I naravno, ne može ovaj 1. skup proći bez sjećanja i poezije opisanim perom Muniba Delalića, Esada Sadikovića, Veida Delalića.
U sali sa nama je i Munib Dizdarević koji će da podijeli svoju bol i radost za Ljubuškim.
Inače, scena je otvorena za sviju u slobodnom programu.
I na kraju, želimo da pozdravimo sve prisutne ovde, i ujedno sve ljubušake od Australije, Amerike i velikim dijelom Evrope- svi ste sa nama večeras.
Ovo je noć za sjećanje, na žalost mnogi su nas napustili – preselili, preminuli. Pozivam vas sviju da svako na svoj način oda počast ili prouči Fatihu za sjećanje na rahmetlije, preminule. Neka im je vječni rahmet i mir.
Sada ćemo poslušati himnu, i poslije toga bujrum na večeru.
Dobro nam došli, uživajte!
Drugi dio: (pročitala Sibila Bašić)
Ovo je godina koja nas prvenstveno spaja, 1. sijelo Ljubušaka u dijaspori Skandinavije. Ovo je godina koja stavlja kamen temeljac da se nastavimo sastajati i u narednim godinama.
Ujedno, ove godine je 20 godina od kada je većina ljubušaka protjerano i izbjeglo iz tada hladne Hercegovine. Postali smo punoljetni u dijaspori, i spasili smo život, tradiciju, ime. Hvala kutku zemaljske kugle, Kraljevini Norveškoj u kojoj nas je sunce dočekalo. Nije to hercegovačko sunce, ali je važno i neophodno bilo za nas.
Ljubuški- grade moj, nisi velik ali si jak. Imaš troimenu rijeku podmornicu, slapove Kravice i Koćuša, plodna polja, Stari grad i Butorovicu koja uvijek bdije nad tobom sa kulom Herceg- Stjepana. I sve te mahale koje najviše vrve ljetnim danima kada dijaspora ”sleti”.
Ovo sijelo je za nas sve koji smo ovde, i sve koji nisu mogli stići, i one koji više nisu medju nama. Ljubuški- grade moj, nisi velik ali si jak, i mi smo jaki sa tobom.
Danas je i godišnjica rušenja Starog mosta, simbolično…
Ova večer je simbolična, za nas, i za našu otadžbinu. Veliki nam je čast da je sa nama večeras i zvanični predstavnik, ambasador Bosne i Hercegovine u Kraljevini Norveškoj, Nj. E. gosp. Emir Poljo.
Govor Nj.E. gosp. Emir Poljo, ambasador Bosne i Hercegovine u Kraljevini Norveškoj.
U uvodnom programu, poslije pozdravnih govora pročitano je više tekstova sa blokovima sevdalinki:
“Bosanski hercegovac u Norveškoj, norvežanin u BiH”, Ibrahim Fazlić, (čitala Amela Ćeško)
“Što s narodom se mojim dogodi”, Munib Delalić, (čitala Irma Kadragić Toskić)
”Moja majka je drhtaj svile”, Esad Sadiković, (čitala Mediha Konjhodžić)
Pjesma o Ljubuškom, Munib Dizdarević (čitala Daliha Ašćerić)
“Sikteruša iz hajra”, Amela Ćeško
”Uz Bilo brdo”, Munib Delalić, ( čitao Nedžad Konjhodžić)
”Ispod zaborava”, Veid Delalić, članak – sjećanje na Hamleta Ibrulja, (čitala Daliha Ašćerić)
”Fikin Salon”, Esad Sadiković, (čitao Mithad Muminagić).
Mirza Jakić je oduševio sviju svojim talentom i svirkom na harmonici i na klavijaturama. Zahvaljujemo Mirzi i roditeljima koji to omogućili. Pred Mirzom je svijetla budućnost u muzičkom svijetu.
U toku večeri odlučeno je da se obnovi rukovodstvo Udruženja ljubušaka u Norveškoj. U novu-obnovljenu upravu izabrani su: Sibila Bašić, Mustafa Mujanović, Muhidin Grljević, Mithad Muminagić i Admir Fazlić. Sibila Bašić je izabrana za novu predsjednicu Udruženja ljubušaka. Poželimo Sibili hajirli i sretan rad, mnogo novih ugodnih druženja – sijela uz podršku nas sviju.
Na sijelu u Oslu je dogovoreno da iduće sijelo, dogodine, bude održano u Trondheim-u krajem septembra ili početkom oktobra. Većina prisutnih na ovogodišnjem sijelu obećali su da dolaze i iduće godine. Po reakcijama onih koji nisu mogli doći ove godine, žao im je da nisu bili sudionici, i najavljuju dolazak dogodine, inšalah.
Edhija Mahić se javila da pomogne oko organizovanja idućeg sijela. Uz Edhiju će organizatori biti i Senad i Mira Maksić, Amela i Sead Ćeško, Admir i Jasmina Fazlić, svi iz Trondheim-a, a i svi mi ostali.
Zahvaljujemo svima koji su prisustvovali prvom sijelu, bez vas ne bi sve bilo uspješno, svi ste divni i bez belaja, super. Zahvaljujemo svima koji su pomagali oko priprema za skup i oko raspremanja. Nejveći teret su podnijele familije koje su bile na spavanju u vili, posebna zahvala za njih. Jedna hanuma je bila tako brza da smo je nazvali zvrka, ko je to, ona to najbolje zna. Prva reakcija vlasnika vile je pozitivna i dobrodošli smo opet na isto mjesto, po njihovim riječima.
Naše hanume, a i džuvegije su nas pogostile sa raznovrsnim bosansko hercegovačkim jelima i kolačima, predivna domaća sofra, aferim. Hrane je bilo dovoljno za sviju, i viška, zahvaljujemo svima.
Jedno prelijepo veče koje će nam ostati dugo u sjećanju. Divan osjećaj pripadnosti svom narodu, raji, mahali. Atmosfera ljubavi i sjete za voljenim gradom, dabogda se ponovilo!
Ponosni smo bosanci i hercegovci, ponosni smo ljubušaci.
Fotografije sa sijela postavićemo u galeriju kasnije, trenutno su dostupne na Facebook u grupi ”Sijelo ljubusaka u Norveskoj”. Fotografije posuđene od Fahre Konjhodžića, Alema i Sibile Bašić i ostalih autora.
Ispred , i u ime organizatora Sibile, Jasmine, Amele, Mito
Oslo 09.11.2013
Što s narodom se mojim dogodi.
Što s narodom se mojim dogodi.
Kamo će, tužni, i lijepi, diljem
čega dobro svoje srce rasut. Kakva ga to zla kob odjednom pogodi…
U zametku, na prsima, tek prohodali, jablani viti, i sjajni, pregoreni, narod moj jedini…
Na kojoj ću ga, sutra, stranici naći, u kom svijetu, zavazda ini.
Ko će sada koga Zorbinovcem gledit,
i Žabljakom, i Pobrišćem, i Glavicom,
ko će koga uz Bilo brdo, na Gožulj i Vodicu, na Crkvicu u stopu slijedit…
Zar tek tako se, dragi Bože, dogodi.Tek tako;
kao kad bura zavije, i odnese,i ono što je vazda bilo, odjednom ga nema više;
ko da nikad ni bilo nije… Zar pitat ću se, Svevišnji, od sad samo:
Što s narodom se mojim dogodi?
Kakva ga to zla kob odjednom pogodi? I s kim ću, sada? Kamo? – pitati se stalno, i ovdje, i tamo, tamo…
Munib Delalić, Zagreb 1993
.
.
.
.
.
