(Sin piše ocu)
Dragi babo!
Prije svega mogu Ti javiti,da sam dobro i zdravo,koje i Tebi i miloj majci od dragoga Boga želim.
Baš evo danas stigosmo sa velikih carskih manevra u Beč.Znam,da bi Ti milo bilo,da Ti sve potanko o manevrama ispričam,ali vjeruj mi,da to nije moguće perom opisati. Samo Ti mogu reći:ko nije vidio carske manevre,taj ne može imati pojma o množini svijeta,sili oružja i o bojnoj snazi.U ostalom sve ću Ti ispripovjedati,kada tamo dogjem.Ne mogu Ti odmah reći,da su se naši vojnici iz Bosne i Hercegovine vrlo valjano pokazali.
Do nekoliko dana vratićemo se svi stari vojnici svojim kućama,jer smo svoje odslužili.Meni govori gospodin kapetan,da odtanem kod vojske,te da ću u brzo napredovati.Ja mu ne mogu obećati,dok Tebe ne upitam.Molim Te odmah mi piši,šta ću reći!
Primi mahsus selam Ti i mila majka!Tvoj sin
Omer Rizvić,vodnik
U Beču,21.augusta 1907.
(Odgovor)
Mili moj sine!
Vrlo me je obradovalo Tvoje pismo,koje danas od Tebe dobih,u kojem sam razumio,da si se sretno u zdravlju povratio sa carskih manevra u Beč.A kada sam Ti materi knjigu pročitao,od dragosti joj suze udariše.
Puno sam se s njome razgovarao o tome,da li bi Te i dalje ostavili kod vojske,ili da dogješ doma.Mati Ti nikako ne može o tome da čuje,te budući da je i onako slabušna zdravlja,to sam se pobojao,da joj tim ne bi još zdravlje pogoršao,te smo i ja i ona zaključili,da odmah ideš kući,a da se gospodinu kapetanu na očinskom savjetu zahvališ.
Jedva očekujemo,da Te uz naše koljeno vidimo,te dovu Ti činimo ja i mati da nam sretno dogješ.
Tvoj otac
Hamid Rizvić.
U Ljubuškom,26.augusta 1907.
Dubrave,kućne starješine
mole za otvaranje škole U Dubravama,21.aprila 1907.
Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu
Pošto osjećamo veliku potrebu za naukom i budući,da u našem selu niti u njegovoj blizini nema nikakve škole,molimo dolje potpisani visoku zemaljsku vladu,da nam blagoizvoli podići školsku zgradu u kojoj bi se naša djeca obrazovati mogla.
Uvjereni,da će zemaljska vlada našoj molbi udovoljiti,obričemo,da ćemo i mi pri gradnji te zgrade svim našim silama pomoći,bilo novcem,krečom,kamenom ili radnom silom,te da smo voljni u svakoj godini neku svotu megju nama za školske potrebštine prikupiti.
Bilježimo se u najvećoj pokornosti:
Mula Hasan eff.Turčinović,imam i mektebdžija.Arifaga Cvilić,džematbaša.Ivan Vratilović,trgovac.Zejnil Pašević,kundurdžija.Risto Krtica,ekmečija.Selim Šišić,berber.Davut Bijedić,kahvedžija.Nuhan Udovičić,Čeho Žerić,Fazlija Čehajić,Esmin Gašević,Jakov Lukšić,Ljubo Orlović,Njegoslav Stanić,Džafer Gjerić,Osman Elezović,težaci.
Izvor:Mustafa Konjhodžić:UPUTA U ČITANJU I PISANJU LATINICE(1908)
Pripremio:Kemal Mahić