Bravo, hodža, majstore

hodza

Biti imam u Glamoču

 Naša je historija prepuna nezapisanih događaja, prešućenih ljudi. Brojni su naši imami ostali anonimni, a dali su veliki obol u očuvanju opće humanističke svijesti u Bosni i Hercegovini. Oni nisu očekivali da se o njima piše, govori. Nisu činili dobro zbog ljudskih hvala. Činili su to u ime Boga i od Njega očekivali  nagradu.  A bilo je imama i još uvijek ih ima koji su odigrali presudne uloge u historiji naših gradova, sela, čitavih regija. Jedan od onih imama koji je daleko od očiju naše javnosti i  je i Muhamed ef. Dragolovčanin, glavni imam u Glamoču.

Eksplozivom na imamsku kuću

Rođen je u selu Tuzinju kod Sjenice 3.3. 1976.g. Nakon dva razreda Gazi Isa-begove medrese u Novom Pazaru prelazi u medresu u Izmiru. Po povratku kući, zbog prijetnje mobilizacijom bio je prisiljen pobjeći iz Srbije. Glamoč je, u to doba, šest mjeseci čekao da se neko prijavi na raspisani konkurs za imama.  Sebebom mostarskog muftije Smajkića Muhamed ef. je u Glamoč došao u maju 1998.g. Glamoč je imao 8000 Hrvata i svega 250 logorima i ponižavanjima izmučenih Bošnjaka. Svi objekti IZ bili su porušeni. Na mjestu gradske džamije parkirani šumski kamioni. Prvih dana Muhamed ef. su stalno provocirali, gađali kamenjem. „To me i zadržalo u Glamoču. Da je bilo dosadno, možda bih brzo otišao. Imao sam izazov. Podstrek. Stanovao sam u dijelu grada u kojem nije bilo Bošnjaka,“, prisjeća se Muhamed. Bošnjaci su ga dočekali s velikom nadom. Njegov dolazak značio je početak nečeg novog. Prvi zadak mu je bio vratiti vakufsku imovinu. Zbog zakona HZ-HB obnovili su kompletnu proceduru za dobijanje građevinske dozvole u obnovi džamije, kao da nikada tu nije ni postojala.  Odviknuti da u Glamoču živi hodža, stalno su ga provocirali. Muhamed se prisjeća da je prvi od Bošnjaka ušao u klub za bilijar i nemalo se iznenadio reakcijama gostiju. Kao, zar je moguće da se jedan Bošnjak usudi ući u taj klub. Tada je prvi i posljednji put fizički napadnut. S naglašenim sandžačkim temperamentom ali i odmjerenošću ef. Dragolovčanin je krajem avgusta 1998.g. otišao u školu “fra Franjo Glavinić”  i tražio od direktora da se uvede vjeronauka za 15-tero bošnjačke djece.  Njegovi razgovori s direktorom potrajali su određeno vrijeme. Najprije su dobili dozvolu, ali ne i prostorije škole. Rečeno im je da rade u svojim prostorijama te da informacije dostavljaju u školu svakog mjeseca. U to vrijeme zgrada IZ-e bila je sjedište svi bošnjačkih institucija. U predizbornoj atmosferi 8.4. 2000.g. u 3 sata ujutro ubačen je eksploziv u zgradu u kojoj je Muhamed ef. i stanovao. Pričinjena je veća materijalna šteta. Prvi sprat u potpunosti je uništen. Muhamed ef. se nije obeshrabrio. Nastavio je nositi svoj emanet.

     Muhamed ef. Dragolovčanin je učestvovao u svakom projektu važnom za Bošnjake u Glamoču: školovanja djece, pomaganja starim i nemoćnim, bolesnim, rad u Upravnom odboru  „Javne kuhinje“. Dio njegovih muallimskih obaveza u mektebu obavlja njegova supruga bez ikakve novčane nadoknade.

F.K. „Šator“

Veliki je zaljubljenik u fudbal. Šetajući gradom jednog predvečerja pridružio se grupici mladića. Bez upoznavanja ušao je u igru.  Naredni put svi su ga htjeli u svom timu. Na jednom turniru, u poluvremenu utakmice između ekipa Elektro Glamoč- i Policijske uprave Livno, zamoli su ga da uđe u ekipu Elektra. U drugom ili trećem minutu  sa velike udaljenosti postigao je pogodak. S tribina je odjeknulo skandiranje“ Hodža, majstore“. Pola publike je ostalo zaprepašteno. Gledali su ga i mjerkali. Na koncu počeli mu se diviti. Nakon toga bilo mi je mnogo lakše raditi i kretati se po gradu. Sljedećih godina Muhamed ef. je predvodio fudbalsku ekipu na svim turnirima. I nekako, uvijek bi u finalu izgubio. Ta njegova ljubav prema fudbalu rezultirala je reaktiviranjem F.K. „Šator“ koji je danas multietnički klub, a Muhamed ef. vrši dužnost potpredsjednika. Prije rata Glamoč je imao samo dvije džamije. Sada imaju  otvorene četiri i petu u selu Jakir u izgradnji. Zgradu Medžlisa potpuno su obnovili  2010.g.  Prema procjenama u Glamoču danas, s naglašenom srpskom većinom, ima oko 27% Hrvata, 33% Bošnjaka . S povratkom Srba HDZ-ovu vlast smijenili su SDS-ovci, potom i SNSD-ovci.  Ni Muhamed ef. Dragolovčanin, niti Bošnjaci nisu ni mogli računati na toplu saradnju s općinskim vlastima. Strpljivo su se nosili s iskušenjima i uporno nastavljali boriti se za dostojanstvo . Od 2002.g. izborili su se za bosanski jezik u školama. Trenutno 40 % djece koja pohađaju tamošnje škole su bošnjačka.

ragolovčanin: Struktura džemata u Glamoču je značajno podmlađena jer se upravo toj populaciji posvetili najviše pažnje.

ragolovčanin: Struktura džemata u Glamoču je značajno podmlađena jer se upravo toj populaciji posvetili najviše pažnje.

Simbol nacionalnog jedinstva

Ef. Dragolovčanin je i prvi Bošnjak koji je radio u školi, čime su i drugim Bošnjacima otvorena vrata. Član je IO „Preporoda“ Glamoč od osnivanja do danas. Glamočki „Preporod“ u posljednje vrijeme se fokusirao na rad sekcija dopunske i dodatne nastave za bošnjačku djecu iz matematike, fizike, njemačkog, engleskog i bosanskog jezika. Muhamed ef. je s predsjednikom Medžlisa, koji je i politički aktivan, uspio promijeniti percepciju i službenog Sarajeva prema Glamoču. Od 2007.g. su od vrata do vrata po Sarajevu objašnjavali kako tamo živi oko 35 % Bošnjaka. Rezultat tih aktivnosti je asfaltiranje bošnjačkih naselja, po selima i prigradskim naseljima. Uspjeli su dovesti i neke projekte TIKE, namijenjene razvoju stočarstva. Bez zadrške se može zaključiti kako je Muhamed ef. Dragolovčanin učestvovao u svakom projektu važnom za Bošnjake u Glamoču. Puno je takvih, od školovanja djece, pomaganja starim i nemoćnim, bolesnim. Član je i UO „Javne kuhinje“. Struktura džemata u Glamoču je značajno podmlađena jer se upravo toj populaciji posvetili najviše pažnje. S obzirom da je preokupiran općim problemima dio njegovih poslova u mektebu obavlja njegova supruga, bez ikakve novčane nadoknade.  Muhamed ef. se potpuno saživio sa Glamočanima, ne razmišlja da ih ostavi. Moglo bi se reći da je i on na neki način Glamočanin, jer  u ovom gradu proveo je najviše vremena u svom život.   On je, kako nam je rekao predsjednik Medžlisa Arif  Kovačević, od samog dolaska u Glamoču bio simbol nacionalnog jedinstva i svih njihovih dosadašnjih uspjeha. Dovoljno je reći da su mladići u Glamoču, dok je efendija bio momak, mjesecima izlazili u grad zahvaljujući njegovoj plaći. Uloga i značaj Muhamed ef. Dragolovčanina ostaće trajno zabilježena u historiji ovoga, zaboravljenog grada. Bravo, hodža, majstore!

1849 Posjeta 2 Posjeta danas