Izvještaj kotarskog predstojnika Pavlića od 18.maja 1906.o toku događaja u Ljubuškom

duhanska foto

Pridržavajući se tamošnjeg telegrafskog naloga od 18.maja,broj 85.480,koji se odnosi na štrajk duhanskih radnika,čast mi je najponiznije izvjestiti sljedeće:
Direktor Duhanske stanice,Reumann,koji je ovdje došao na 15.o.mj.sa trojicom egipatskih trgovaca radi pregledanja uzoraka duhana,već 16.maja primio je u Duhanskoj otkupnoj stanici jednu deputaciju duhanskih radnika,i iz vlastite pobude povisio nadnice,i to:stalnim radnicima za oko 20 helera,a privremenim nadničarima za oko 10 helera.
Uprkos tome,na 17.o.mj. zjutra radnici Duhanske otkupne stanice obustavili su rad.(u koliko sati?).
Na prijeteći poziv radnika zatvorene su sve radnje,gostione,kafane i hotel.(kada?).
Radnici su se tada u kompaktnim masama povukli u gornji grad(turska četvrt),gdje im se priključila čaršijska svjetina.
Na povratku iz gornjeg grada radnici dođoše pred hotel(kada?),porazbijaše sva prozorska okna,izvališe željezna vrata,u šanku polupaše čae i flaše,uništiše jelo i sve što im pod ruku dođe.
Na daljem nastupanju masa je stigla pred glavnu kapiju Duhanske otkupne stanice,bacala kamenje u dvorišni prostor,silom i uz veliku galamu probila željeznu kapiju,provalila u otkupnu stanicu(kada-?),razjurila četvoricu kapijskih čuvara koji se nisu priključili štrajku,i razbila nekoliko kancelarijskih prozora na Otkupnoj stanici.
Tom prilikom je neki Marko Kordić iz „Mostarskih vrata“(Ljubuški) išamarao direktora Trestika.
Jedan egipatski trgovac,koji je bio došao sa režijskim direktorom,napadnut je na ulici,ali mu nije nanesena nikakva ozljeda.
Jedno izaslanstvo štrajkača došlo je finansijskom savjetniku Mikoliu,koji se ovdje nalazi u inspekciji,u cilju da izdejstvuje puštanje na slobodu nekog Dedića iz Humca,koji je u toku noći zatečen u krijumčarenju rakije.Ovom zahtjevu izišlo se u susret,jer su kazna i zakinuta taksa bile podmirene zaplijenjenom rakijom.
Pošto su gradska policija i žandarmerijske patrole bile suviše slabe da bi mogle uspostaviti poremećeni red i mir,četa,stavljena u pripravnost u logoru,zaposjela je sa po jednim vodom Duhansku otkupnu stanicu i Kotarski ured(kada-?),dok je jedan vod ostao u rezervi u logoru.
Poslije ovih izgreda došla je masa  pred Konak i zahtijevala povećanje zarade,ustupanje šumskih zabrana,ukidanje kuluka,nakon čega je najponiznije potpisani uzrujanu masu upozorio na red i mir i pozvao je da putem jedne deputacije podnese svoje želje.Istodobno ljudima je odobreno održavanje zbora bez prisustva zastupnika vlasti.(!!!)
Na zboru održanom u gradu,na prostoru crkvenog dvorišta(?!),raspravljalo se o mostarskim parolama,kao što su:sloboda štampe,slobodan izbor opštinskog vijeća,30% povišenje zarade,ukidanje kuluka,ustupanje zabrana.
Svrha sastanka-da jedno izaslanstvo podnese Kotarskom uredu utvrđene želje-nije bila postignuta,jer skup među sobom nije bio jedinstven,pa je završio bez formulisanja određenih zahtjeva.Štrakjkači su onda poslali u okolna naselja izaslanstva da seosko stanovništvo pokrenu na priključivanje,kako bi se time dobila pripomoć.
Zbog toga je od prepostavljene Okružne oblasti zatraženo da se pojača garnizon koji se sastoji od samo  jedne slabe čete.
Na traženje finansijskog savjetnika Mikolia stigla su fijakerom u 4,30 časova poslije podne dva finansijska stražara iz Čapljine.
Finansijska straža htjela je da fijaker neometano vrati natrag,dok su štrajkači to sprječavali,kojom prilikom je zidar Nikola Zovko zadobio ranu ubodom u desnu butinu,koja,izgleda,nije smrtonosna.
Narod je zahtijevao da se navodni krivac,nadglednik Krasović iz Čapljine,uhapsi,što je nakon dogovora sa direktorom Reumannom i gospodinom inspektorom Mikoliem,a u interesu imenovanog,i učinjeno,kako bi se izbjeglo da ga razjarena gomila linčuje,i kako bi se mir i red uspostavili,pošto vojna asistencija u jačini od 10 ljudi u Konaku nije bila dovoljna,(Nalazila se 1 četa i žandari)+
Noć je protekla potpuno mirno.Ona tri egipatska trgovca otputovala su sa komorom u 4 časa izjutra,pod vojnom pratnjom,u Čapljinu,odakle su zatim neometano otputovali za Mostar.
U 11 časova noću stiglo je iz Mostara zatraženo pojačanje garnizona u jačini od 185 vojnika pod komandom gospodina potpukovnika Rubeša.
Svi putevi koji vode prema Ljubuškom bili su jutros rano zatvoreni,tako da su se štrajkači i seosko stanovništvo koje je priticalo kao pripomoć,mogli samo zaobilaznim putevima izvan grada okupljati.
Kiša,koja je jutros rano padala,omela je velika okupljanja.
Tek jutros oko 9 časova sakupila se masa od oko dvije hiljade ljudi,koja se sastojala od štrajkača,građana i seoskog stanovništva iz okoline,izvan grada,na pašnjaku humačkog manastira.
Vojna asistencija uspostavila je u gradu primjeran mir i red i ni u kom slučaju nije bilo povoda za upotrebu oružja.
Po nalogu naponiznije potpisanog krivac Kordić danas prije podne pušten je iz hapsa.
Dalji izvještaj slijedi sutra.
LRS-Nr.865/RES.1906.
Izvor:Arhiv NR BiH u Sarajevu(1963).

1160 Posjeta 1 Posjeta danas