TAJNE MU'MINSKE SRECE

02-Dzamija-Kralj-Fahd.jpg 750

Braco i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Tajne mu’minske srece. Govorim na zadatu temu u vrijeme u kojem je sve manje sretnih pojedinaca, porodica i grupa, vremenu u kojem ljudi jedni drugima postaju opasniji od najkrvolocnijih zvijeri, vremenu u kojem ljudi srljaju u zabludi, bez želje da se presaberu i iz temelja mijenjaju, vremenu u kojem imamo sve više teoreticara islama sa visokim zvanjima, a sve manje prakticara vjere, vremenu smutnji i navodne brige o drugima, a zaspostavljanju sebe i onih za koje cemo biti pitani na Sudnjem danu, vremenu podizanja velikih kuca, bez harmonije u njima, vremenu plazmi i laptopa kroz koje su šejtanske družine bez ogranicenja nastanile sobe naših sinova i kceri, vremenu u kojem se bez imalo stida prica o intimi, vremenu gradnje prelijepih džamija, ali razgradnje džemata i vremenu komfornih mekteba sa sve manje polaznika i sa sve slabijim znanjem…  
Allah, dželle še'nuhu, obecava mu'minima koji cine dobra djela da ce proživiti lijep život na dunjaluku i da ce biti nagradeni više od njihove zasluge, kao što stoji u 97. ajetu Sure En-Nahl:
 
Onome ko cini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi cemo dati da proživi lijep život i doista cemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili!
Najveci stupanj blagodati prema nama je iskreno vjerovanje u Allaha, dželle še’nuhu, i necinjenje širka (pripisivanja druga), a nakon toga jedan od najboljih poklona koje nam Allah, subhanehu ve te'ala, može podariti je zadovoljstvo i sreca u našim srcima i životima. Neizmjerno smo braco i sestre bogati ukoliko smo zdravi, ako imamo harmoniju u našim porodicama, sigurnost u poslu i ako živimo u uredenoj državi i džematu.    
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:  

Prenosi Ubejdullah ibn Mihsan El-Hatmi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas osvane siguran u svojoj kuci, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov citav dunjaluk.” (Buharija)
Covjek koji je slobodan i siguran u svojoj kuci, koji je dobrog zdravlja i ko ima da šta pojede i popije od halala, ne za cijeli život, godinu ili mjesec, vec samo za taj dan, on je najbogatiji covjek. Koliko ima ljudi koji su u zatvorima i žive u strahu, koliko ih je bolesnih, tako da od bolova ne razmišljaju ni o cemu, pa makar imali sefove dragulja i novca i prepune zamrzivace i frižidere i koliko ima ljudi a da nemaju cime utoliti svoju glad i željni su tvrde korice hljeba?! Koliko je bogataša nesretno u svome bogatstvu, koliko je proždrljivaca nesretno u svojoj pohlepi i koliko je opcenito danas nesretnih ljudi?
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:

Prenosi Nafi’ ibn Abdu-l-Haris, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Od covjekove srece su: dobar komšija, udobna jahalica (prijevozno sredstvo) i prostrana kuca.“ (Ahmed)
Draga moja braco i poštovane sestre, tajna naše srece je u jacini našega imana i zadovoljstvu sa onim što imamo, pa ko shvati ove dvije stvari, on je od onih koji ce biti sretni na obadva svijeta.
Kao mu’mini koji žude za Allahovim, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvom i Njegovom nagradom dužni smo da se trudimo da sve poslove koje radimo uradimo precizno i najbolje što znamo i možemo, a sve u skladu sa hadisom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ????? ??????? ???????? ??????? ????? ?????? ?????????? ??????? ???? ?????????? „Uzvišeni Allah voli kada neko od vas radi neki posao da ga uradi temeljito!“ (Bejhekija) Trebamo se braco i sestre truditi da budemo u svemu prvi, ne da nas ljudi hvale, vec zbog toga što mu’mini moraju da se trude da budu prvaci: da paze na svoje radno vrijeme i u njemu predano izvršavaju svoje obaveze, da uljepšavaju svoje namaze skrušenocu, da cuvaju svoje mjesto u džamiji kroz klanjanje namaza u džematu, da budu pokorni svojim roditeljima, da odgajaju svoju djecu u islamu, da budu najbolji ucenici i studenti, radnici i zemljoradnici, direktori i ministri, da stalno produbljuju svoje znanje, posebno ono iz svoje struke, da im kuce i avlije budu ciste i uredene, da nikome ne cine nepravdu, osim da u samoodbrani zaštite svoja prava i prava drugih, da ne zakidaju Državu kroz izbjegavanje svojih zakonskih obaveza, da sebi ne uzimaju za pravo više nego im pripada, da kada vide da nisu u stanju da izvršavaju odredene obaveze, da ih prepuste drugima, koji su od njih sposobniji i samim time preci, da se bore za prava drugih muslimana i opcenito ljudi, da su sretni kada su sretni drugi muslimani i da su tužni kada su oni tužni, da ih boli svaka rana drugog muslimana, da ne dozvole da u njihovom džematu i komšiluku ima gladnih, neodjevenih i promrzlih ljudi, jednom rijecju da budu prakticni muslimani.  
Naši roditelji i naši preci su od dunjaluka imali mnogo manje od nas i bili su bez mnogo toga bez cega mi ne možemo zamisliti naš današnji život, ali su bili mnogo rahatniji od nas, imali su iskreniju medusobnu ljubav, poštovanje, poslušnost prema roditeljima, poštovali su starije i od njih samo slušali i upijali, sklapali su brakove i radali djecu bez bojazni za nafakom, vrijedno su radili, školovali nas bez toga da od bilo koga traže pomoc ili stipendiju i ucili nas moralu, radu i redu… Valja nam se u njih ugledati u imanu, takvaluku (bogobojaznosti), tevekkulu (oslanjanju na Allaha), saburu, mudrosti njihova govora, ali i šutnje i brizi da sve što rade bude halal i sa Allahovim imenom u srcu i usnama!!!
Mudra hikaja nas poducava da se neki vladar teško razbolio i niko od ljekara nije znao dijagnozu, a samim time nije mogao odrediti ni terapiju. Nakon nekog vremena na vladarev dvorac dolazi mudrac, koji kaže vladaru da ce ozdraviti kada obuce košulju sretnog covjeka. Vladar odmah posla svoje ljude da što prije pronadu sretnog covjeka i od njega donesu košulju. Vladarevi ljudi su išli gradom od covjeka do covjeka, tražeci sretnog medu njima. Prvo su zapoceli sa bogatijim dijelom grada, u nadi da su tamo sretni ljudi. Medutim, medu bogatim koji su naizgled imali sve što im srce poželi, nisu našli niti jednog sretnog covjeka, jer koliko god da su imali, htjeli su više. Potragu su nastavili u ostatku grada, a potom i okolnim selima, ali bez uspjeha. Gdje god da su došli i koga god su pitali, nisu našli nikoga ko je potpuno sretan. Nakon duge potrage vladarevi ljudi se vracaju na Dvorac, noseci žalosne vijesti. Medutim, vladar se nije htio predati tako lahko, pa svoje ljude posla u susjednu zemlju. Obišli su gradove i sela, planine i doline, ali bez uspjeha. Umorni i iscrpljeni, na izmaku snage, odluce obustaviti potragu. Sjeli su na proplanak kako bi prikupili snagu za povratak kuci. A onda su vidjeli cobana koji pred sobom tjera stado i pjevuši. Ustade jedan od njih i upita cobana: „Jesi li ti sretan covjek?“ Coban mu radosno odgovori: „Jesam.“ prisutni ga u cudu pogledaše i povikaše: „Da li bi nam prodao svoju košulju?“ Coban odgovori: „Bih, ali ja nemam košulju.”
    Braco i sestre, tragajmo za srecom na obadva svijeta, kroz bogobojaznost, cvrsto oslanjanje na Allaha i iskrenu mu'minsku ljubav i natjecimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas ucvrsti na putu islama, da pomogne našoj braci u Palestini, Iraku, Siriji, Egiptu i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas ucini sretnima na obadva svijeta, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu ucini radostima naših ociju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu pocasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

1163 Posjeta 1 Posjeta danas