Mislim da necu pretjerati ako kažem da niko dosada nije rekao ni napisao ljepše misli o ljepoti bosanskog jezika nego što napisala prije 65 godina srbijanska književnica Isidora Sekulic.Žao mi je što sada ne mogu citirati više takvih njezinih misli,jer pri pisanju ovog clanka nisam imao pri ruci njezina djela,ali jednu takvu njezinu misao znam napamet pa cu makar nju navesti,a ona glasi:“Bosanski jezik i književnost to je jedna ogromna livada koja se ruši od rasta,cveca i mirisa.Livada ostaje blizu,zemlju krasi i preliva,u zemlju otresa seme.“
Eto,tako je mislila,govorila i pisala o bosanskom jeziku Isidora Sekulic prije 65 godina kad taj i takav jezik u BiH nije još imao ni svog zvanicnog imena.A kad je taj jezik prije 12.g.dobio i svoje zvanicno ime,brzo se pojavio Pravopis bosanskog jezika i svi smo se u BiH tome puno obradovali,nadajuci se da ce se sad bosanski jezik poceti još više usavršavati,bogatiti,a posebno cuvati.Ali,avaj,nije bilo tako!Njegovih cuvara nigdje nije bilo,a ni sada ih nema.U tome nisu ništa pomogle ni njegove gramatike,ni njegov Pravopis,ni njegov Rjecnik,pa ni njegove katedre na fakultetima i višim školama.Pa ne samo što se ništa nije usavršilo,ni obogatilo,nego se nije ni sacuvalo ono što bi bilo dobro.Sve je krenulo kako ne treba,i na radiju,i na televiziji,i u novinama i u našem svakodnevnom govoru,a ništa se ne poduzima da se stanje što prije popravi i poboljša.
A što je to krenulo kako ne treba?Evo što,bar u nekoliko najvažnijih primjera.Krenimo najprije od prevelikog i nepotrebnog preuzimanja tudih rijeci koje nisu nikada postojale u bosanskom jeziku i bez kojih bi bosanski jezik bio cistiji,ljepši i razumljiviji.
Otkad postoje BiH i bosanski jezik,hrana se uvijek jela,a pice se pilo.Danas je to našim novinarima i spikerima,pa i nekim drugim,nerazumljivo ili zastarjelo,te se i jedno i drugo konzumira.
U bosanskom jeziku uvijek je ono što se odnosi na gra bilo gradsko,a što se odnosi na selo,bilo je seosko.Danas je i to mnogima postalo nerazumljivo i zastarjelo pa se umjesto gradsko govori i piše urbano,a umjesto seosko kaže se ruralno.Ako se tako nastavi,ne treba se cuditi da ce se u bosanskom jeziku jednog dana grad zvati urbs,a selo rus,oboje prema latinskom urbs,urbis i rus,ruris.
Uz ove ružne primjere u današnjem bosanskom jeziku ide i rijec devastiran(a,-o),pa zar je to bolje,ljepše i razumljivije od pravih bosanskih rijeci:porušen(-a,-o),oštecen(-a,-o).Takva se rijec prije 20 godina nije mogla cuti ni u srpskom,ni u hrvatskom jeziku,a kamoli u bosanskom jeziku.
I latinska rijec koncenzus koja znaci saglasnost,sporazum,pristanak sve više nalazi mjesta i u novinama,i na radiju i na televiziji.Koliko je ona jasna i razumljiva,vidio sam iz dijaloga dvojice gradana kad jedan kaže:“O tome ce se morati postici ili sporazum,ili koncenzus“.
Postepeno nestaju i lijepe rijeci bosanskog jezika:njive i oranice pa se pretvaraju u agrarne površine,a nestaju i cesme i bunarevi pa umjesto njih cujemo i citamo da su to vodoopskrbni objekti.Ni kuce i zgrade nisu više mnogima drage pa su to stambeni objekti,a crkve i džamije su pocesto sakralni objekti.Za veliko cudo ni snijeg nam više ne pada vec se registruje kao i auto,pa u izvještajima o vremenu vrlo cesto cujemo da je:“U Bosni bilo vrlo hladno,a u Sarajevu je registrovan i snijeg“.
U današnjem i u usmenom i u pismenom govoru mnogo je veci broj rijeci koje su se uvukle u bosanski jezik iz ruskog i crkvenoslavenskog jezika.Navodim samo nekoliko primjera:cas(umjesto sat),ubijeden(umjesto uvjeren),obezbijediti(umjesto osigurati),vaspitanje(umjesto odgoj),pasulj(umjesto grah),vazduh(umjesto zrak),inostranstvo(umjesto inozemstvo) i još dr.Tu bi išle i rijeci:opšti(umjesto opci),opština(umjesto opcina),uopšte(umjesto uopce) i sveštenik(umjesto svecenik) u kojima je glasovna skupina-št iz crkvenoslavenskog,a ne iz bosanskog jezika.U ovu kategoriju nepotrebnih rijeci u bosanskom jeziku mogu ici i rijeci:jagnje(umjesto janje),jagnjetina(umjesto janjetina)i koleginica(umjesto kolegica).Rijeci janje i janjetina nisu nikada u bosanskom jeziku imale glas-g;a nemaju ga ni danas.To potvrduju i bosanski toponimi:Janja,Janjari,Janjici i dr.,kao i žensko vlastito ime Janja i prezimena Janjic i Janjetovic.A koleginica nije kolega ženskog spola vec kolegina žena,jer format –in najprije odreduje ženski rod,kao npr.hasanaginica(=Hasanagina žena),Salkinica(=salkina žena),Stevinica(=Stevina žena) i sl.
Ali nije jedino zlo što se u današnjem jeziku naše štampe,našeg radija i naše televizije,pa i u našem svakodnevnom razgovornom jeziku nalazi dosta nepotrebnih rijeci iz drugih jezika koje ne spadaju u pravi bosanski jezik.Možda je vece zlo što današnji jezik u BiH sam sebe kvari,kvari svoje vlastite rijeci i izraze,kvari svoju vlastitu gramaticku strukturu i tako uništava doskorašnju ljepotu.O tome bi se moglo opširnije pisati,i treba o tome pisati,ali za ovu priliku ja cu navesti samo nekoliko najvažnijih primjera.
U cijelom svijetu,pa i u BiH,uvijek su se djevojke i žene udavale,a muškarci ženili.Medutim,danas u bosanskom jeziku,bolje receno u jeziku bosanske štampe,bosanskog radija i bosanske televizije,pa sve cešce u svakodnevnom govoru,djevojke se žene(?!),pa citam u „Dnevnom avazu“ 3.1.2008.g. na naslovnoj stranici:“Tarik oženio Lejlu“ ili cujemo ovakve primjere:2On se s njom zabavljao tri godine i opet je nije htio oženiti“,ili „Iako je oženio bogatu djevojku,nije nikad bio s njom sretan u braku“.Ovakvih i slicnih primjera nije nika bilo u bosanskom jeziku otkako bosanski jezik postoji,a danas ih,nažalost,ima sve više.
Ali nije samo ovo jedina besmislica i jedino ruglo u današnjem bosanskom jeziku.Evo još primjera:U cijelom svijetu i kod svakoga naroda djeca su mlada,a u jeziku današnje BiH djeca su stara(?!) pa svakodnevno u našim novinama nalazimo ovakve i slicne primjere:“Jucer je na asfaltnom putu nadena beba stara dva mjeseca“(Tek joj je 2 mjeseca,a opet je stara!?).Ili:“Dijete staro 4 g.naucilo citati i pisati“.Djeca su „stara“ i kad o njima pišu i govore njihovi ucitelji i nastavnici,pa gotovo uvijek citamo oglase da ce se „u prvi razred osnovne škole moci upisati djeca sa 7 g. Starosti.Ovakve jezicne besmislice nalaze se u tekstovima kad se govori o mladicima i djevojkama u srednjim školama i na fakultetima.Sve je „staro“ mada ta omladina nema ni 20.g.Ovoga nije nikada bilo ni u književnom,ni u narodnom bosanskom jeziku.
Do kakve besmislice u kvarenju lijepog bosanskog jezika dolazi u novije vrijeme pokazuje i slijedeci primjer:U BiH i u bosnaskom jeziku stotinama godina dobro je poznato da je cevap varivo s govedim mesom,krompirom,lukom,paradajzom i vrlo ukusnim saftom.Danas je takav cevap u bosanskom jeziku gotovo nestao jer se pretvorio u cevapcic,pa se sve cešce govori:“Narucio sam porciju sa deset cevapa?!).Kako je to besmisleno,nelogicno i smiješno u odnosu na cisti i lijepi bosanski jezik!Pa ako je cevapcic cevap,onda bi se radnja u kojoj se prave,peku i prodaju cevapcici zvala cevapnica,ali ona se zove cevabdžinica prema imenici cevapcic,a ne prema imenici cevap.
Neshvatljivo je da se danas u jeziku naše štampe,radija i televizije gotovo posve izgubila razlika izmedu rijeci izvor i izvorište,a u bosanskom jeziku razlika izmedu tih rijeci odavno postoji.Mjesto gdje se nešto radi,ili gdje se nešto nalazi,oznacavaju imenice izvedene od glagolske ili imenske osnove nastavkom-ište,npr:sajmišta,smetljište,kukurizište,krompirište,kupusište,kucište i sl.Nastavkom –ište od radnog glagolskog pridjeva takoder se tvore imenice istog znacenja,npr:radilište,igralište,kupalište,šetalište,odmaralište i sl.Prema tome rijec izvorište ne oznacava sami izvor,odnosno vrelo odakle nešto izvire,vec oznacava citav prostor,odnosno zemljište gdje se izvor nalazi.Na jednom izvorištu može biti više izvora,a mnogima to nije jasno,ali je jasno onima koji dobro poznaju i cuvaju pravilnost i ljepotu bosanskoga jezika.
Isto tako neshvatljivo je kako se ne pravi razlika izmedu glagola odmarati i odmarati se pa se cesto cujemo i citamo ovakve primjere:“Što sad radiš“ „Ništa,evo malo odmaram“.Ili:“Puno sam se umorio,hocu sada da malo odmaram.Uz ovakve besmislice treba odmah postaviti pitanje:“A što odmaraš“,ili:“Koga to odmaraš“.Odmarati je prijelazan glagol pa možemo odmarati nekoga ili nešto.npr:konja,motor,noge i dr..a odmarati se je povratan glagol jer oznacava radnju koja se povraca na njezina izvršioca.Onaj ko je umoran,želi da odmara cijeloga sebe,pa je tada samo pravilno reci:“Evo se malo odmaram“,ili:“Hocu sada da se malo odmaram.“Ovo je odavno bilo jasno dobrim poznavaocima bosanskog jezika,a danas mnogima nije jasno.
Cudno je što se danas na podrucju BiH,i u jeziku javnog obavještavanja i u svakodnevnom govoru,jako proširila rijec udes s pogrješnim znacenjem saobracajna nesreca,pa citamo i slušamo ovakve primjere:“Na putu Sarajevo-Zenica u jednom danu deset udesa“,ili“Najviše udesa dogodi se zbog magle i prebrze vožnje.“Neki cak povezuju tu rijec s glagolom udesiti(nekoga),pa joj u vezi s tim i daju pogrješno znacenje,a rijec udes u svim rjecnicima nije „saobracajna nesreca“vec:sudba,sudbina,kob,usud.Slicno tome je i s glagolom bitisati.U bosanskom jeziku taj je glagol uvijek znacio nestati(prema turskom bitmek=nestati,umrijeti),a i danas znaci nestati pa se govori:“Bilo pa bitisalo“,ili:“Imal sam jednu lijepu idebelu kokoš pa mi iznenada bitisala.“Medutim,oni koji dobro poznaaju bosanski jezik,taj glagol izjednacavaju s glagolom biti,postojati pa govore i pišu:“Naše bitisanje na Balkanu traje 14.stoljeca“,ili:“Necemo se iseljavati,nego cemo i dalje ovdje bitisati“.
Pod utjecajem govora iz Srbije u bosanskom jeziku je u posljednje vrijeme poremecena rekcija glagola lagati i slagati,pa se sve cešce govori i piše,npr:“Nemoj me lagati“ ili:“Nemoj da me lažeš“ili:On me je slagao“,ili :“Necu da te lažem“ i sl.Glagoli lagati i slagati u bosanskom jeziku su uvijek imali,a i danas imaju,rekciju prema dativu,a ne prema akuzativu,kao što stoji u navedenim primjerima.Zato navedeni primjeri treba da u bosanskom jeziku i danas glase:“Nemoj da mi lažeš!““Nemoj mi lagati““On mi je slagao““Necu da ti lažem“.
Nerazumljivo je takoder zašto se u današnjem bosanskom jeziku govori i piše dokumenta umjesto dokumenti.Ako sve strane rijeci sa svršetkom na –ent imaju u nominativu množine nastavak –i,kao npr:student-studenti,asistent-asistenti,agent-agenti,pacijent-pacijenti,kompliment-komplimenti i sl.,zašto bi samo imenica dokument imala u nominativu množine nastavak –a(dokumenta)?.Bosanski jezik takav oblik ne poznaje.
Koliko se današnjem bosanskom jeziku ne posvecuje dovoljna pažnja i koliko se naši jezicki strucnjaci i lektori(ako ih ima) ne brinu da u našem današnjem jeziku u BiH bude sve kako treba,pokazuje i cinjenica da i svoj sitni novac ne zovemo pravilnim imenom i ne pišemo pravilno njegovo ime.Zovemo ga i pišemo ga fening umjesto pfenig.cak i na takvom metalnom novcu piše:10 ili 20 ili 50 feninga i niko dosada ne ukazuje na tu veliku grješku.Pa tu nije samo jedna grješka nego dvije.Prva je što na pocetku nema glasa,odnosno slova p,a druga je što se ta rijec na kraju pogrešno izgovara i piše sa –ing,po uzoru na engleske rijeci:trening(training),parking,šoping(shopping),i sl.Ja još nigdje nisam procitao pfenig(kao što je pravilno),vec samo fening(kao što je nepravilno).Iako je to njemacka rijec u bosanskom jeziku,njezino pogrješno izgovaranje i pisanje ne može nicim opravdati,vec pokazuje na kakvom je stupnju naša briga ne samo o bosanskom jeziku,vec o jeziku uopce.
Bude li se naš bosanski jezik i dalje ovako kvario,a osobito nepotrebnim primanjem tudih rijeci i izraza,onda nam se namecu u sjecanje stihovi Pavla Štoosa iz 1831.g. koji je zavapio:
„Vre i svoj jezik zabit Horvati
Hote ter drugi narod postati“.
Što na štokavskom dijalektu znaci:“Zaista Hrvati hoce da zaborave svoj jezik te da postanu drugi narod“.
U ovakvoj današnjoj nepovoljnoj jezickoj situaciji u BiH bilo bi vrlo korisno da svi naucimo stihove pjesnika Petra Preradovica i da ih nikad ne zaboravimo:2ljubi,rode,jezik iznad svega.U njem živi,umiri za njega!Po njem tebe svijet poznaje živa.Na njem ti se buducnost osniva.Po jeziku dok te bude,I glavom ce tebe biti.
Po njemu si sve što jesi
U naroda silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova i unuka.
U prošlosti sjena puka,
U buduce niti sjena!“
Izbor:Kemal Mahic