Na južnoslavenskim prostorima tokom prošlosti dešavale su se mnogobrojne migracije stanovništva.Kretanja se gotovo uvijek bila posljedice ratova,ali i ekonomskih kriterija u određenim vremenskim epohama.Gotovo po pravilu migracije su u većini završavale na prostorima gdje je jedan ili sličan jezik.
Posljedice posljednjih ratova je da nestaje „tigrova koža“ naročito u Bosni i Hercegovini i da se stanovništvo određenih nacija i religija,“zbija“ na jedan prostor sa svim svojim posljedicama.
Tako i u našem gradu,Ljubuškom,postoje mnoga prezimena koja su u prošlosti doselila do Ljubuškog,a u posljednjih stotinjak godina iz Ljubuškog su nestala mnoga prezimena koja su živjela u Ljubuškom među našim pradjedovima,djedovima,očevima…
Ovom prilikom želim da svoju pažnju podjelim sa odžakom Lalića.Po nekim verzijama Lalići su doselili iz Boke krenuvši prema Bosni i Hercegovini i Dalmaciji.Lalići su zabilježeni kao pripadnici monoteističkih religija:pravoslavlja,katoličanstva i islama,a shodno tome kao i pripadnici različitih nacija.
U Ljubuškom na relaciji „Fejzina kahva“-Lalića kula,samo prije stotinu godina,živjele su mnogobrojne porodice koje su se odazivale na riječ-Lalić.Sva tri rata u XX stoljeću raspršila su ovaj odžak kada je Ljubuški u pitanju.
Mustafa(Mujaga)Lalić
Poznati prapredak Lalića se veže za ime Lalić Hadži Hamida.Njegov sin Lalić Mehmed se oženio sa Nurom Terzić.Inače njegova braća su bila Đulaga i Muharem Lalić.
Lalić Nura i Mehmed su porodili sedmero djece:Lalić Mustafa(Mujaga);Lalić Hamid(umro u USA),Lalić Alija(umro u Ljubuškom-kćerka Mišća);Lalić Omer i Saja(r.Kajtaz)-umro u Mostaru,bez djece;Lalić Rukija;Lalić Ruhija;Lalić Hafiza,ud.Drače;
Lalić(Mehmeda) Mustafa(Mujaga) je sklopio brak s Mujezinović(Muhameda)Habibom.Njihove djeca su:
Lalić(Mahić)Nura(1920-1978);djeca:Kemal(1948);Kemila(1950)Mahić-Bašić;
Lalić Mehmed(Meho)-1922.i Razija Hajdarhodžić(1927);djeca:Vahdet(1949);Mustafa(1951);Amra(1960)-Mostar
Lalić Hamo(Zajim)-1926; i Nađa Alendar(1932);djeca-Ziba(1953);Sead(Sejo)-(1954);Sena(1957);
Lalić Ahmet(Ahmo)-1930 i Fahra Dizdarević(1944) sa djecom:Salko(1968);Mustafa(Mujo)-1970;
Prije desetak dana čuo sam sljedeću priču o maajčinom ocu Mujagi(izvor prof.Enisa Mušić-Ribić,po priči njene majke:Mustafa(Mujaga) Lalić je imao kafanu iza „Fejzine kahve“(sada je na tom mjestu trafo-stanica).Nasljednik ovog posjeda,Ahmo Lalić je poklonio ovo zemljište IZ Ljubuški.Događaj se desio prije II svjetskog rata.Kafana je bila na kat.U to doba satovi su bili rijetkost.Jedne noći je bila takva mjesečina da je Mujaga zaključio da mu je vrijeme da krene u svoju kafanu,na posao.Tako je i učinio ne znajući da je tek prošla ponoć.Pošto je otvorio radnju i „potpalio“ vatru da zagrije vodu za kafu i čaj,u jednom trenutku na katu je osjetio „škripu“basamaka i najednom su u kafanu ušli hodže,popovi i fratri,obučeni kao da će služiti vjerske ceremonije.Kazali su da su „obašli“ sva groblja i mezarja u Ljubuškom i pomolili se za sve koji su pokopani na tim grobljima.Svako na svoj način.Mujaga se prepao takve posjete iza pola noći,i u toj nervozi ispadnu mu „maše“uz tresak,kojima je regulisao „vatru“.
“Svjetlost moje svjetlosti“-Nura Lalić-Mahić
Nakon toga jedan od prisutnih skoči i pozva ostale da odmah krenu,što oni automatski prihvatiše i velikom brzinom napustiše kafanu.Mujaga siđe niz basamake,držeći se za trabozane,prepuna hladnog znoja i straha i dođe do glavnih vrata,zaključa dva puta kazavši sebi:“Dok se svi pijevci na Gožulju ne oglase nikome ne otvaram.To će biti znak da je svanulo!“Možda je ova priča san,fantazija,stvarnost tog vremena-ali neka je zabilježena.
Najpoznatiji od Lalića u Ljubuškom je Alija(Halida)Lalić-Dolar(1889-1907).U njegovoj porodici su živjeli Sulejman(um.1984),sestre Fata(um.1983) i Šemsa(um.1985).Po povratku iz Amerike,nakon I svjetskog rata,kupio je kulu i oženio se sa Kadirom Hafizović(1896-1975).U njihovom braku su rođeni:Mustafa(1921-1983);Derviša(1923-1988);Kemal(1927-2008);Amina(1930-2001);Halid(1934-2012);
Koliki je značaj Lalića kule svjedoči činjenica da je kulu i vlasnika Aliju Dolara posjetio Mihajlo Lalić,poznati crnogorski književnik interesirajući se za Laliće i kulu,navodno rekavši da mu je otac dao u zadatak da posjeti kulu i da odatle potiču Lalići.
Brat i sestra(Meho i Nura)
Alija Dolar se bavio poljoprivredom i svakodnevno je obilazio svoju zemlju sa neizbježnim magarcem.Jednom prilikom se vraćao iz Ljubuškog,putem prema Zorbinovcu i Bunaru.To se desilo 60-tih godina.Iz pravca Ljubuškog je naišao strani turist sa svojim automobilom.Njemu se učinio interesantan detalj-starac na magarcu- i tu scenu je htio fotografirati.Zato je zavikao Aliji:“Stop“.Alija je njemu odgovorio na tečnom engleskom jeziku:“Pređi me, pa me onda „slikaj“.Turista se zabezeknuo i u jednom momentu mu nije ništa bilo jasno.Alija ga je odveo do Lalića kule i ugostio,ispričavši svoju priču o Americi,a turista je bio oduševljen da u to doba neko u BiH govori engleski jezik.
Lalića kula
Iz istog porodičnog miljea su:Lalić(Halida)Salih koji je otac Mehe(Cojle)Lalića i brat Zinete.Meho se oženio sa Ajišom Fazlinović sa kojom su porođena djeca:Hatidža(Tidža) Lalić – Rašić (1948); Lalić Salko-Caka (1957) i Lalić – Rusta Mira(Australija).
Iz odžaka Lalića je i Lalić (Hasana) Avdo (1922) koji je živio sa Biserom dobivši dva sina Vahida i Irfana. Pored njih je stanovao Lalić Mustafa koji je u braku sa Lalić (rođ.Mujkić) Hakijom živio u porodici sa djecom Šefikom, Nađom, Feridom i Bahrom.
Lalića kula
Ispod kuće Mujage Lalića živjela je porodica Lalić Hamida i Seme.Njihova djeca su:Minka,Lalić Alija(Ćehaja),Lalić Ahmet i Lalić Džehva.
Na pola puta od Gožulja do Lalića kule,preko Crkvice,živio je Lalić Osman(„Topal“).U braku sa Fatimom rođena su djeca:Salko,Ibro,Tidža(1929)ud.Alendar,Nura-ud.Ombašić,Bećir i Zejna ud.Fazlić.Nezir i Zejna su porodili:Aliju(Fađela),Hasana,r.Ibrahima(Ibricu),r.Bebu ud.Maksić,r.Husu i r.Timu ud.Ibrulj.
Salkina djeca su Lalić Benjamin i Adis(Zenica);Tidžina djeca su;Ermin(Eko) i Snježana Alendar;Nurina kćerka je Tima(Ilijaš);Zejnina djeca su :r.Ibrahim;Fađela; r.Huso;Hasan;r.Tima ud.Ibrulj i r. Beba ud.Maksić.
Autor sa roditeljima
Ispod njihove kuće je živio Lalić Maho koji je oženio Kamerić Ajniju.Lalić Maho je imao dvije sestre:Fata ud.Gijo i Ajiša ud.Nikšić.
Mahina djeca su:Šada ud.Bijedić,Hilmo,Hajrija ud.za Sekić Džemala,Nefisa ud.Dalipagić,Vehbija,Rukija ud.Mesihović.
Na Gožulju je živio Lalić Ibro koji je u braku sa Havom(1919-2007) dobio djecu:Emina(1940)-Goražde;Fatima(1944-2004);Mustafu(„Parapak“)-1947-2011;Hava je kasnije porodila Ahmeta(„Paji“),Esmu(1956),Enisu(1958) i Medihu.Ibrina sestra Tiđa se udala za Džemala Kadragića i njihova djeca su:Tahir-Enes,Haso“Cola“),Meho(„Bejin“),Gilda,Behra,Halid i Sulejman(„Šupika“).
Nura,Nađa,Razija
Na Crkvici se još pominje još ime Muje („Modro“).On je nastradao nakon II svjetskog rata potpuno nevin,zajedno sa Mahić Vehabom,Ćerimović Husom,Fazlinović Mujom(„Džonko“)te braća Elezović:Salko i Sulejman(koji su preživjeli nekoliko godina u zemunici,a kad je „odalilo“pojavili su se na slobodi.U ovom montiranom procesu je učestvovao kadija Asim ef. Kovačević koji je u Ljubuški stigao iz Bosne,kao agent Gestapoa.I on je strjeljan sa nevedenim osobama.Ova tema je još nedovoljno istražena.
Autor je svjestan da svi Lalići nisu pomenuti.To ne bi bilo moguće ni danas da su svi živi i da svi borave ondje gdje su rođeni.Međutim učinio sam prvi korak koji treba da bude zapisan i neka posluži daljnjim istraživanjima.Nažalost,sve je manje starijih ljudi bilo kojeg prezimena koji mogu dati vjerodostojne podatke.
Da ne govorimo o razdaljinama,jer ako su dvije kuće bile udaljene prije 70-tak godina pet metara sada su udaljenosti između živih 200-2000 km.Tužno i žalosno!Zato zapišite svoja saznanja!Manje će „boleti“!