Porodica Veledar(Bošnjaci) je vrlo star i brojan rod,nastanjen u Počitelju(Čapljina).U popisu muslimanskih porodica koje su živjele u Stocu i okolini u XVIII vijeku Hasandedić spominje Aliju alemdara Veledara,1791.g.Hasandedić,na drugom mjestu,precizira kako su Veledari,pored ostalih,živjeli i imali posjede u Hotnju(Čapljina).Na početku XX vijeka,Dedijer je govoreći o Hasićima u Domanovićima,zapisao:“Hasići su starinom Štete iz Duboke,stanovali su i na Krči kod Rječica.Njihovo su pleme Veledari,Ovarkovići i Štete.“
Za razliku od Dedijera,Hasići,a čiji je vrstan poznavalac porodične tradicije i sjajan narator Meho Hasić,imaju drugačiju priču o porijeklu ovih dubravskih porodica.Naime,Meho Hasić tvrdi da su Hasići,Veledari i Štete od Ovarkovića.Četiri brata Ovarkovića doselili su iz Tuzi(Crna Gora) na područje Dubrava.Jedan brat se naselio na Bivolje Brdo i oni su ostali prezimenom Ovarkovići.Njihovu porodicu je pomela kuga.Hasan Ovarković je bio rodonačelnik hasića i oni su promijenili prezime u Hasić,vjerovatno po dolasku u Dubrava.Treći brat,Velija,se naselio na mjesto gdje danas žive Veledari te su i oni promijenili prezime u Veledar,prema imenu rodonačelnika.I,konačno,četvri brat je postao Šteta u Dubokoj.Meho Hasić potkrepljuje ovu priču vrlo uvjerljivim dokazima,npr:da svi poštuju ovo krvno srodstvo i ne žene se međusobno,čak,smo se,veli,zvali na svadbe do II svjetskog rata.
Na popisu porodica u Mostaru nalazimo ime Selima Veledara,1875.g.U spisku muslimanskih porodica koje su živjele u Rečicama,prema sidžilu blagajskog suda,spominje se Hasan Veledar,1792.g.U sidžilu stolačkog kadije stoji:“Ženi se Alija-alemdar,sin Mustafe Veledara iz Careve mahale/Hunkjar,čiji je zastupnik Husein Veledar iz navedene mahale i udaje se zrela djevojka Fatima,kći Huseina Končula/Končola iz mahale Zagrad čiji je zastupnik njen navedeni otac,šerijatski staratelj.Mehr muedžel je prema onome kako su oboje zadovoljni:pet hiljada akči.Vjenčanje je zaključeno 12.zilhilddžeta,g.1206.(1.VIII,1792.g.“
Prezime Veledar dolazi od pridjeva velik i imanice dar,pa se vjerovatno radi o složenici u kome učestvuju prilog vele i imenica dar-veledar.
Prema porodičnom predanju,porodica Veledar je doselila iz Granade(Španija) u Počitelj.U Granadi su bili zidari.Doselili su u Počitelj prije dolaska Turaka u Bosnu.Bili su čuvari tvrđave u Počitelju i kao muslimani željno su očekivali dolazak Osmanlija,tako da su pomogli u jesen 1471.g. da Hamza-beg zauzme Počitelj.Tu veselu vijest javio je u Dubrovnik Hamza-begov poklisar,na što mu Dubrovčani dadoše muštuluk „u znak radosti“.
Slušao sam od oca Halila,adže Hasana Cara,hadži-Huseina Veledara Starog,hadži Huseina Veledara,derviša nakšibendijskog tarikata,da su Veledari doselili iz Španije.Kuću su imali ispod Polače u Počitelju,a sama Polača(toponim u Počitelju) je u najstarijim gruntovnim knjigama na Veledarima.Evlija Čelebi,turski putopisac,podrobnije opisuje Počitelj na svom putu za Dubrovnik 1684.g.i spominje Veledare u Počitelju.Čelebi navodi da u gradu postoji tvrđava na kojoj su gvozdena vrata,u tvrđavi je dizdareva kuća,jedan hambar,jedna kula,džamija i vodena kula,a od kule vode basamaci niz koje se za vrijeme opsade silazi k vodi.Do vode ima 200 basamaka.Tvrđavu čuva 50 vojnika.
Kada su Turci osvojili Počitelj,ne zna se da li su uzeli jednog od Veledara za novog dizdara ili su postavili novog čovjeka,iz neke druge porodice.Otac i adže su mi kazivali,a to čuli od njihovog oca Rame-efendije Veledara i hodže Grahovca iz Počitelja,koji nije imao potomaka,da je kuću u Počitelju,zemlju i biblioteku ostavio svom rođaku Rami-efendiji Veledaru,mom djedu.Biblioteka hodže Grahovca je,nažalost,izgorjela u II svjetskom ratu.Ostala je jedino knjiga po kojoj je adže,Hasan Car,pravio zapise,insanu i hajvanu,što je naslijedio od oca Rame-efendije a ovaj od svog oca,jer su se u našoj familiji pravili zapisi kroz generacije.Pravljene zapisa nije nikada naplaćivano,bilo je besplatno za sve ljude bez obzira na vjeroispovijest.Dolazili su ljudi svih vjera i iz raznih krajeva BiH.kazivali su mi također da su Ovarkovići iz Herceg-Novog jedna grana Veledara.Orijentalist i historičar Hivzija Hasandedić i profesor Zulfikar Resulović iz Počitelja su mi također kazivali da su Veledari doselili iz Španije.
Riječ veledar na španjolskom jeziku ima slično,odnosno isto značenje kao riječ dizdar na bosanskom jeziku,naravno kao iranizam u bosanskom jeziku(diz znači tvrđava a dar je sufiks koji se dodaje perzijskoj riječi i znači zanimanje).veledari su imali imanja u Donjem i Gornjem polju u Počitelju,uz cestu koja vodi iz Čapljine za Domanoviće i prostoru između te ceste i Počitelja,u Čeljevu,Klepcima,Višićima,Gnjilištima,Tasovačkom polju,Mravinjcima,između ceste Čapljina-Domanovići i rijeke Bregave.Stari naši su kazivali da su dolazili neki ljudi iz Crne Gore,iz Herceg-Novog,da im potpišu neku zemlju.
Pored ceste Čapljina-Domanovići,sjeverno od Muminovače,držali su han(karavasaraj) u kome je svaki putnik namjernik imao besplatno konak i hranu za sebe i svog konja u trajanju od tri dana.Uz taj han napravio je,neki od Veledara,jednu hair-čatrnju kao zadužbinu.Njegovo ime i godina bili su uklesani na jednoj ploči na čatrnji,koja i danas postoji,ali je na njoj natpis skoro uništen atmosferilijama,udarcem i struganjemDanas pripadnici porodice Veledar žive na svim kontinentima.
Porodica Veledar je dala dosta fakultetski obrazovanih ljudi,više desetina,od toga više doktora medicine i stomatologije,inženjera,pravnika,ekonomista,profesora,od kojih bih istakao prof.dr.Emira Veledara(SAD),doc.dr.Ziju Veledara,mr.sc.Aladina Veledara,dr.Hamu Veledara(SAD),doktoricu Veledar sa Harvarda,Ethema Veledara,advokata iz Sarajeva i slikara akvarelistu.
Pjesma o Veledarima:
Što se ono iznad grada sjaji
Ono majko idu Veledari.
Pod Polačom djedovska je hiža
Nema kuće da je kuli bliža.
Iz Granade stigli su im stari
Još dok Turci nisu zavladali.
Tvrđavi su oni bili glava
Kad je turska sila nadirala.
Tad skidoše staroga čuvara
Postaviše novoga dizdara.Neka zemlju od Morlaka brani
Stari čuvar ostade po strani.
Veledari se kopaju uglavnom u haremu u Počitelju i u Strugama kod Čapljine.
(Ovo porodično predanje ispričao je dr.Nazif Veledar,ljekar u Bihaću.)
Izvor:Alija Pirić-Dubravski leksikon
Pripremio:Kemal Mahić