Piše: Mirnes Kovac
Iako to svi ovdašnji promatraci odbacuju kao nerealan scenarij, previše se dugo i duboko popustilo secesionistickim politikama u Bosni i Hercegovini, poglavito onima koje skoro svakodnevno kao mantru ponavlja predsjednik bosanskohercegovackog entiteta Milorad Dodik.
Izbori su blizu, predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini je uveliko pocela, ali nekoliko stvari u slucaju ruskog uplitanja na Balkanu mogle bi biti potencijalno destabilizirajuce. Odnosno, destabilizacija Balkana, ustvari, može biti prilika da Rusija “zabavi” Zapad, kako bi lakše završila neka geopoliticka preslaganja u svom neposrednom susjedstvu.
Cak je i bivša premijerka Ukrajine Julija Timošenko u autorskom tekstu za beogradski Danas napisala kako “Ukrajina nije ni Bosna, ni Kosovo”. Ipak, usudio bih se, unatoc svim skorašnjim geopolitickim natezanjima, zapitati da li je na Balkanu moguc krimski scenarij. Preciznije, ko bi u balkanskoj verziji bio “Krim”, a ko “Rusija”? Na koncu, imaju li ova dva regiona ikakvih poveznica?
Bit ce da imaju. Naime, 8. aprila se napunilo tacno 230 godina od kada je Rusija izvršila aneksiju Krimskog hanata, tadašnje vazalne države Osmanskog carstva. Ma koliko se te historijske cinjenice zanemarivale, one nose veoma važne poruke. Tako ugledni iransko-britanski pisac Amir Taheri u svom komentaru nedavne kratke posjete ruskog premijera Dimitrija Medvedeva novopripojenom Krimu tu opsjednutost Rusije Krimom objašnjava cinjenicom da su Rusi na neki nacin definirali svoju nacionalnost nasuprot Tatara iz razlicitih plemena i hanata, koji su njima vladali stoljecima, u carevini koja se prostirala od Volge do Pacifika.
“U toj opsesiji Rusije Krimom postoji, takoder, element historijske osvete, jer je 1571. godine upravo krimski han Devlet Giray bio taj koji je napao i do temelja spalio Moskvu, uništivši rusku državu u nastajanju. Ta spektakularna pobjeda donijela je hanu mnogo priželjkivanu titulu “Takht-Algan”, perzijsko-tatarsku frazu koja znaci “osvajac prijestolja”.
Za muslimane balkanskih prostora Gazi Husrev-beg je temeljna licnost, koja je podigla Sarajevo i Bosnu i njene civilizacijske, vjerske, obrazovne i društveno-politicke poluge, dok je za Srbe ta osoba nešto sasvim drugo.
Slicno se dešavalo i ovdje, na Balkanu, nekih pedesetak godina ranije. Osnivac Sarajeva i velikan osmanske Bosne Husrev-beg je svoju titulu “gazi”, koja znaci “osvajac”, dobio upravo 1521. godine, zbog njegovih zasluga kada je sultan Sulejman Velicanstveni osvajao Beograd. Za muslimane balkanskih prostora Gazi Husrev-beg je temeljna licnost, koja je podigla Sarajevo i Bosnu i njene civilizacijske, vjerske, obrazovne i društveno-politicke poluge, dok je za Srbe ta osoba nešto sasvim drugo.
Mnogo je ozbiljnih autora koji su velikosrpski nacionalizam 90-ih, krizu identiteta i agresivnost prema Bosni i Kosovu objašnjavali na potpuno identican nacin – definiranjem ideniteta naspram muslimanskog (Bošnjaka i Albanaca kao dva autohtona evropska muslimanska naroda).
Ne može Putin do ‘toplih voda’
Dakle, ne vjerujem da Rusija i Putin mogu uopce stici do “toplih voda” Jadrana, a i plinovod Južni tok je sada, imajuci u vidu rusko energetsko ucjenjivanje, vrlo upitan. Medutim, ne bi se trebala odbacivati mogucnost da Rusi dobijaju (strateški) prostor i klijentelu (u najmanjem) za manipulaciju i eventualne krize, probleme pa cak i ozbiljne tenzije.
To je za sada izvodljivije u granicama Bosne i Hercegovine, prije svega kod mutantno nacionalisticki evoluiranog Dodika, nego u granicama Srbije. Dodajmo tome i cinjenicu da je novodolazeca vlast ove zemlje vješto iskoristila formalni interregnum i izbjegla izjašnjavanje na cijoj je strani: Evropske unije ili Rusije.
Zašto sve ove zabrinutosti? Ocigledno je da su u skorašnjim danima, dok i dalje gledamo kako Rusija uzima dio po dio Ukrajine, najcešce rijeci lidera Zapada, ustvari, izlizane floskule o “dubokoj zabrinutosti”. A ekonomske sankcije koje se najavljuju Rusiji sve više izgledaju nerealne, do te mjere da se postavlja pitanje ko kome može uvesti sankcije. I, dakako, da li Zapad uopce ima potencijala sankcijama rješavati poslove s Rusijom?
Pricu o sankcioniranju Rusije možda cemo najbolje vidjeti vec sljedece zime, a posebice ako ona bude hladnija i ako se povecaju evropske potrebe za ruskim gasom. S druge strane, kako smo mogli vidjeti u slucaju u vezi s Dodikovim odbijanjem kredita Medunarodnog monetarnog fonda i najavljivanja kreditnog aranžmana s Rusima, ocigledno je da i ruski predsjednik Vladimir Putin cuje signale koji mu stižu sa Balkana.
K tome, Dodik je, cini se, bio jedini politicar koji je Putinu cestitao aneksiju Krima, a povoljnije ruske kamate je uspio dobiti i zbog uspješnog blokiranja Bosne i Hercegovine da podrži rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda o Ukrajini. Tako je Bosna i Hercegovina, zbog komplicirane interne politicke procedure, zajedno sa Srbijom, bila medu 58 država koje nisu ucestvovale u glasanju u UN-u.
Pricu o sankcioniranju Rusije možda cemo najbolje vidjeti vec sljedece zime, a posebice ako ona bude hladnija i ako se povecaju evropske potrebe za ruskim gasom.
Medutim, na regionalnom nivou, Srbija ce se konacno morati suociti s nekim posebice osjetljivim pitanjima. Buduci premijer Aleksandar Vucic je vec najavio da ce prvu zvanicnu posjetu u novom kapacitetu uciniti Sarajevu, ali, unatoc nekim paradnim porukama podrške Bosni i Hercegovini, Srbija ce morati napusiti politiku formalnog, a ne suštinskog, podržavanja Bosne i Hercegovine i njenog integriteta i suvereniteta, kao što je to ranije cinio bivši predsjednik Boris Tadic. Igranje Bosnom i stalno cjenkanje Kosovom Srbiju nigdje nece odvesti. Svijest o tome sve glasnije pokazuje i Vucic, a i raspoloženje srbijanske javnosti to potvrduje. Ta prica ce se jednom morati izvesti na cistac.
Zlocini i nakon ‘Nikad više’
Posebice ce se te politike morati iskristalizirati u godini kada region, ali i cijela Evropa, obilježava 100. godišnjicu od Sarajevskog atentata, povoda za pocetak Prvog svjetskog rata, koji je, koliko god se pravdala da ga nije uzrokovala, Srbija na neki nacin isprovocirala. Zato ce Srbija pored svoje opredijeljenosti Evropskoj uniji, morati svoj utjecaj na bosanske Srbe usmjeriti ka istom cilju. Kroz posljednje stoljece Balkan se pokazao geopoliticki veoma trusnim podrucjem, onim koje je veoma upotrebljivo kao poligon testiranja globalnih rivalstava. A ta rivalstva, kao i sve izvjesnija nastojanja kreiranja novog bipolarnog uredenja svijeta, na ovim su podrucjima uvijek itekako skupo placana.
Posljedice tih kretanja smo mogli vidjeti pocetkom 90-ih godina, kada je Evropa, nakon što je rekla “Nikada više”, imala priliku u svom dvorištu nanovo gledati koncentracione logore, masovna ubijanja i protjerivanja, rušenja i spaljivanja najvrednijih historijskih spomenika, što je na koncu rezultiralo genocidom. Americka administracija je na koncu uspjela “zatvoriti balkanski lonac“.
Medutim, unatoc vidnom napretku, sada se ispostavlja da taj lonac i dalje vrije od neriješenih pitanja. Sami retoricki manevri, poput onih kako “nema mijenjanja granica na Balkanu”, uz istovremeno dopuštanje lokalnim nacionalistima da ponovno podižu tenzije, te ce izjave sve više deplasirati.
Americka administracija je na koncu uspjela ‘zatvoriti balkanski lonac’. Medutim, unatoc vidnom napretku, sada se ispostavlja da taj lonac i dalje vrije od neriješenih pitanja.
I, naravno, nije slucajno da se slucaj Krima poredi s Bosnom. Pitanje je sada hoce li ohrabrenje koje su politicari poput Dodika dobili agresivnijim nastupom i povratom Rusije kao mocnog globalnog igraca na scenu prouzrociti probleme na Balkanu? I šta ce se desiti ako Putin, uistinu, odluci Zapad zabaviti krizom na Balkanu? Ocigledno je da ima kandidate za njeno pokretanje.
Zato je i pitanje ulaska Bosne i Hercegovine u NATO sada prece od procesa pridruživanja EU-u. Na tom pitanju ce se moci vidjeti i opredijeljenost Srbije, ali i politickog vodstva Srba unutar Bosne i Hercegovine. Naravno, takav referendum, koji se o ovom pitanju u RS-u spominje, bit ce i svojevrstan odabir ili odbijanje stabilnosti. Ustvari, bit ce to izjašnjavanje da li ce se dopustiti da Balkan ostane poligon za testiranje snage novih globalnih igraca. A u tim “naguravanjima”, što je najvažnije i što je iskustvom dokazano za gradane Balkana, oni su ti koji plate najvišu cijenu.