Fra VJEKO VRČIĆ:TURSKI  OSTACI  KULTURNIH  SPOMENIKA U VRGORCU

vrgorac

G.de Offner posjetio je Vrgorac i pisao 1775.g. splitskom nadbiskupu Garanjinu da je tu vidio okrugli minaret s uobičajenim balkonom pri vrhu,a da je džamija pretvorena u crkvu.V.Lago spominje da je sredinom 19.st. još zatekao okrugli vitki minaret sagrađen lijepo klesanim kamenom visok 40 stopa s unutrašnjim spužvastim stepenicama.Ističe ljepotu njegovih razmjera.Nažalost taj  je minaret srušen 1861.g. Bilo je to u ono doba kad je u susjednoj Hercegovini počelo na veliko vreti.Vrgorčani su imali veliku sućut prema svojim susjedima kršćanima.To su dokazali svojim sudjelovanjem u ustancima koji su iza toga nastali.Porušili su i crkvu preudešenu iz džamije.Iz sačuvane fotografije raspoznaju se oznake muslimanske bogomolje.Bilo je to 1913.kad je seoski zbor odredio da se nova crkva zida ne mjestu stare a ne na terenu u blizini današnjeg Doma kulture.

G.de Offner piše nadbiskupu Kavanjinu da su kuće u Vrgorcu sagrađene na turski način „poput kula s 3 osobe koje se dižu jedna nad drugom“.Osim toga taj isti čovjek piše da u Vrgorcu ima dosta građevina zidanih na turski način.Među njima se ističu visoke dvokatnice i poneka trokatnica.Neke od njih imaju stepenište pred ulazom.narod ih naziva „balatura“.Naglašava da nema drvenih muslimanskih kuća bosansko-hercegovačkog ili makedonskog tipa s ograđenim avlijama jer su Muslimani odavle iščezli u 17.stoljeću.Višekatnice su zidane nepravilnim kamenjem povezanim širokim spojnicama žbuke.Po tome se razlikuju od primorskih i otočkih dalmatinskih kuća ali su kao i one u ovom vjetrovitom i krševitom kraju pokrivene kamenim pločama.Mnoge imaju puškarnice.Nalaze se većinom na južnom pročelnom dijelu mjesta.mogle su tako služiti za obranu a ujedno i za nadzor polja u kojem su ostali još stari bunari za natapanje.

Većim dijelom te su kuće,koje opisiva G.de Offner,danas porušene ili zapuštene.Neke su izgubile originalno vanjsko obličje.Nije ni čudo kad znamo da je 200 godinaa proteklo od njegovog opisa.Ipak se može i sada zapaziti u predjelu Doma kulture po neka kuća u prilično sačuvanom originalu.U neposrednoj blizini nalaze se zidine dvokatnice koja je obrubljena kamenom strehom.Prizemna vrata imaju luk obrubljen jednostavnim vijencem.To je osobitost na muslimanskim kućama u istaknutijim mjestima.Na pragovima okruglih vrata nalaze se uklesani simboli zidara i ratnika:kugla,kutomjer i čekić.Na drugim vratima s ravnim nadvratnikom uklesan je križ,bodež i svinuta sablja.To je dokaz da se ovi reljefni ukrasi izrađeni iza odlaska Turaka.
U Vrgorcu su sačuvane 4 originalne turske kule po kojima ovo mjesto ima posebno obilježje.Ni jedno naše dalmatinsko mjesto nije sačuvalo ovako izrazitih ostataka muslimanske kulture.Nažalost u posljednje vrijeme su izložene propadanju.Sve do nedavno su se ljudi s njima služili i nastojali ih održavati.

Fratrova kuća u Vrgorcu bila je nekada vlasništvo begova Cukarinovića.Od  1690. Vlasništvo je župnika.Stanovao je u njoj sve do 15.03.1888.Tada ju je napustio s motivacijom da je trošna i da ne odgovara svojoj svrsi.Od tada se iznajmljivala raznim službenicima koji su dolazili u Vrgorac.Od 1911.god.otkako je župnik uselio u novosagrađenu kuću,ta kula služi kao spremnica župske kuće.Pjesnik Tin Ujević piše da je u nju 1912.g. udario grom,i da je tada stegnuta sa željeznim steznicima.Njegova je tvrdnja istinita jer je i sada podržavaju ti steznici.Župnik fra Jako Bartulović tražio je pomoć od konzervatorskog zavoda za zaštitu kulturnih spomenika u Splitu za njezin oporavak i konzerviranje.Njegovom je zaslugom spašena od propasti.Jedina od svih turskih kula u Vrgorcu ima na sebi kamene ploče za krov.U 18.st. bila je pokrivena slamom.Tada je slovila kao najbolja kuća u Vrgorcu.to sevidi iz rasprave koju je vodio zaostroški gvardijan fra Petar Dragičević sa sopraintendantom Furiosom(Deškovićem).gvardijan je tužio u Mletke 8.9.1775. tog vrgorskog zapovjednika jer je htio na silu ući u župnikovu kulu.Ističe da kula ne može primiti zapovjednika sa 4 njegova stražara jer je pretijesna i za dva fratra koja u njoj stanuju.U tužbi ističe da je Furiosa iz svoje kuće istjerao „morlako“ jer mu nije plaćao kiriju.Spominje sopraintendanta Petra Kambia koji je 40 godina vršio tu službu u ovom mjestu na zadovoljstvo čitave Krajine.Naglašava trošnost kule i piše da je slamom pokrivena.

Ova stara kula zaslužuje veliku pažnju.Od 4 turske kule ona je jedina sa tri kata.Po svojoj građevnoj konstrukciji  sigurno najstarija i najzanimljivija.Bila bi velika šteta kad bi se prepustila  zaboravu.Pogotovo je stekla svoju popularnost otkako je postala rodna kuća velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića.
Raosova kula bila je nekada vlasništvo Hasan-bega Dizdarevića.On ju je napustio 1690.kad su Mlečani zagospodarili u ovim krajevima.Nastanio se u Vitini.Pokrivena je danas običnom ciglom.Ima jedan kat i prizemlje.U trošnu je i zapuštenu stanju.U njezinu sklopu nalaze se zapuštene muslimanske kuće koje su danas vlasništvo Radonića.Odmah su ispod crkve i glavne ceste.
Pakerova kula nalazi se sjeverno od Raosove do glavne ceste ispod crkve.Pripadala je Mujagi Šabiću.Prilično je dobro sačuvana.Ima prizemlje i jedan kat.

Ispod Klaričića kuća nalazi se kula s prizemljem i s jednim katom.Pripadala je Mumin-agi Atlagiću.
Svaka od tih kula imala je svoje bašće i dobre bunare.To je oznaka muslimanskih uglednijih obitelji.Cukarinovića kula imala je dva lijepa bunara.jedan se srušio u jesen 1971.g.Imao je na ćemeru dva okna.Dizdarevića kula imala je svoj bunar s dva okna koji se danas zove Dizdarevac.Atlagića kula imala je bunar danas nazvan Pećine.Njegovu okolinu narod naziva po starom gospodaru Muminovac.
U Zavojanima se nalazi također kula u Ančića komšiluku.Pripadala je Cukarinović-begu.
U Dragljanu ispod crkve sv.Ante nalazi se Zdenac.To je stari turski bunar.Nikada nije presušio.God.1933.pretvoren je u zidano sabiralište vode(rezervoar) iz kojeg voda preko cijevi otječe na česmu koja je te godine sazidana na cesti u Dragljanu.nedavno je razvedena voda i po dragljanskim kućama.

Za turske vladavine Privorac se je isticao kao važna strateška točka.Ime mu je ušlo u junačke narodne pjesme:“U tisnom klancu na Privorcu gdi poginu Orešković Janko“.I danas se tu vide ostaci muslimanskih bunara.
U čitavoj Krajini  najveća je i najizglednija Kapetanovića kula u Vrgorcu…To je četvero-uglasta kuća-kula,trokatnica,zidana nepravilnim kamenjem a pojačana na uglovima lijepim klesanicama.Ostao je sačuvan samo na trećem katu mali originalni prozor.ostale su povećali tokom vremena njezini stanari.To je mnogo iskvarilo njezin vanjski izgled.Na jednom kamenu jugozapadnog ugla uklesana je godina 1796.Iz toga možemo stalno zaključiti da je barem preuređivana iza odlaska Turaka.
Na ovu kuću-kulu postavljena je spomen ploča pjesniku Tinu Ujeviću.Po njegovu svjedočanstvu tu je njegova obitelj“koliko se on sjeća stanovala pred sam odlazak iz Vrgorca(1896).Tom prigodom zgrada je restaurirana i vraćena u prvotno njezino stanje a također  popravljena i uređena.Pretpostavlja se da je u njoj stanovao mletački zapovjednik Vrgorca.naš narod je zapovjednika nazivao „kapetan“.Po tome se i ta kula prozvala „Kapetanovića kula“.nemamo nikakvih dokaza da je u njoj stanovao „dizdar“turski zapovjednik Vrgorca.

P.S.Na moju zamolbu Senad-Zijo Tančica mi je poslao kopiju ovog teksta prije 5 godina.Fra Vjeko Vrčić je u međuvrenu prešao 100 godinu a plemeniti i dobri stanovnik Vrgorca, Senad-Zijo Tančica nas je napustio.Neka je pomen na njegovo ime vječno(Kemal Mahić).

1929 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter