Uh,kako sam „uskočio“! Profesorica povijesti u Gimnaziji Ljubuški ,Elvira Rakić se udajom preselila u Vrgorac sa svojim mužem(Vrcan) i tako sam počeo raditi kao profesor u Gimnaziji Ljubuški,1974.godine.Elvira je u međuvremenu umrla.Neka je trajna uspomena na profesoricu koja mi je „podarla“ one s kojima je ispričana najljepša priča mladosti i ljubavi prema učenicima i obratno –učenika prema profesoru!
III C(1974/1975) i IV C(1975/1976) su na jednoj strani,a svi ostali na drugoj!Tako je bilo i tako će zauvijek ostati.Svi razredi u kojima sam bio su dio mene.Čast svakome ali je III C i IV C(1974-1976) jedan jedini!
Najbliži srcu!
Najzlatnije godine,od 70-80 tih prošlog stoljeća su neponovljive u historiji Južnih Slavena.To su mogli svjedočiti oni koji su živjeli prije tih godina,a to mogu posvjedočiti i oni koji su ušli u XXI stoljeće i koji mogu iz sadašnjosti vidjeti zašto je to bilo „zlatno doba“.Izgled grada sve govori!U navedena doba gradom je svakodnevno defiliralo oko 1000-2000 ljudi,a posljednjih dvadesetak godina tek stotinjak ljudi možeš vidjeti u Ljubuškom tokom dana.
Odmah se sjetim Severinine pjesme:“Vidjela sam grad bez ljudi“ i stihova:
„Vidjela sam grad bez ljudi
Pobjednika kako gubi
Anđele na stubu srama…
…U pobjedi i porazu
Ti samo si u prolazu..
Tih godina mladu generaciju su karakterizirali „divlji hormoni,vječita euforija,entuzijazam“.Kada se tome doda da je bilo novaca i da je on imao dinamiku proizvodnje i potrošnje,onda je slika toga vremena kompletna.
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..
Ko je činio taj „kraljevski razred“,sa kojim sam započeo karijeru prosvjetnog radnika?Ko je taj III C(IV C)?To su bili:Artuković Mario,Artuković Ranko,Babić Franjo,Babić(Akmadžić)Ljubica,Boto Ante,Buntić(Šego)Vesna,Burazer Fani(Veljka),Čepo Ružica,Dedić Jelenko,Duvnjak(Ibrulj)Indira,Džajić Vid,Grgić Dubravko,Jelić(Žderić)Ina,Jovanović(Mandžo)Višnja,Konjhodžić Adla,Kozina Dragan,Krpo Majda,Lalić Salko,Loboja Ante,Lovrić Milan(„Neboder“),Lučić Katica,Marić Ljubica,Medić(Premužić)Veronika,Mišetić Karlo,Mišetić(Vištica)Zdenka,Nosić(Stanković)Vera,Nuić Ivo,Ostojić(Hrstić)Danica,Ostojić Marinko,Petrović Milodrag,Planinić Jure,Primorac Dana,Radišić(Sivrić)Dragica,Radišić Jadranka,Starman(Pavlović)Vladimira,Šarić Dalibor,Šutalo Frano,Vučić(Crnogorac)Mira i Zelenika(Lovrić)Vesna..
Po geografskom odredištu gotovo svi učenici-učenice su sa „gornjih horizonata“,počevši od Tihaljine,Klobuka,preko Vitine,Ljubuškog do Čitluka i Čapljine.Možda je i geografsko porijeklo imalo uticaja na formiranje osobnosti pa da budu onakvi kako ih je Bog stvorio!
Poseban „šmek“ u razredu su davali učenici i učenice koji su kombijem dolazili iz čitlučke općine,pošto ovaj gradić tada nije imao Gimnaziju.To su bili BuLić,Buntić,jovanović,Lovrić,Kozina,Ostojić „Dančika“,Ostojić Marinko,Radišić Dragica i Jadranka,Šarić,Vučić i Zelenika.Oni su dolazili iz drugog grada i općine i bili su interesantni kao „novi ljudi“,a i imali su nešto posebno u odnosu na učenike iz ljubuške općine.
Danas,među njima imamo dva direktora srednjih škola u RHrvatskoj:Jelić(Ždreić) Ina-Ploče i Artuković Ranko(Gimnazija u Zadru).Također među njima ima ekonomista,farmaceuta,liječnika,biznismena,pravnika,nastavnika itd.
………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… Salko Hajdarevic, Jelic Ivan, Franjo Vrebac, Dulo Alendar, Danilo Lucic, Mile Herceg(Dzomper)….
Današnji geografski položaj je:USA,Norveška,Danska,Zadar,Ploče,Zagreb,Osijek,Mostar,Cista Velika,Slavonski Brod,Međugorje,Metković,Posušje,Čitluk,Ljubuški…
Zbog atmosfere,istinskog jedinstva među učenicima kao razredni starješina poželio sam da budem s njima i da imam njihov raspored sati.Da sam rođen u neko „odgođeno vrijeme“ vjerovatno bih pohađao ove razrede zajedno sa onima koji su bili radost , koja se više nikada nije ponovila.Bilo je i kasnije „supstance“ ali nikad u onoj mjeri koju su ponudili navedeni učenici.Vjerovatno je to bio sklad prostora,vremena i ljudi!
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..
Ina Jelic – Zderic
Među svim navedenim učenicima i učenicama s pogledom iz 2014.godine,dominirala je Jelić Ina i ona za mene predstavlja personifikaciju ovog društva,razreda i generacije rođena 1957.godine.Ina je bila gradsko dijete,“urban girl“,i morao si imati jedan pristup kada je ona bila u pitanju i drugi pristup kada su neki drugi učenici iz razreda bili u pitanju.Nisi njoj mogao „prodavati fore i fazone“,nego si morao biti ubjedljiv,kulturan i tolerantan.
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………. Ivan, Ivanka, Ina, Silvana
Ina je kćerka Ivana i Ivanke Jelić r.Jurčić.Odrasla je skupa sa Marijom(Mericom)-Canada,dipl.farmaceutom Silvanom(Ljubuški) i Zvonimirom,koji nas je nažalost napustio 1983.godine nakon dugogodišnje borbe sa opakom bolešću.
………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………. Pok. Zvonimir
Veoma dobro sam poznavao obitelj njene majke.Boravio sam u kratkotrajnim posjetama kod Ivankina brata-Jurčić Matka i Kaje.Njihova djeca Petar(Perica),Ksenija i p.Branka(Bilić) su predstavljali radost i ljepotu za oko kada bi ih viđali kako sa Plantaže dolaze u ljubuške škole.
Sa p.profesorom Delićem sam navraćao u Gornjem Klobuku kod Matkova strica p.Vida i Jake,koji bi nas uvijek dočekivali sa poštovanjem uz mudrosti ljudi koji su prošla teška vremena od II svjetskog rata i poslijeratnog razvitka društva.Posebno poštovanje sam osjećao prema Matkovoj sestri Jaki i njenom mužu Jerki Mlinareviću.Uvijek bi se dalo primjetiti osjećaj gostoprimstva kod Jake kada bi posjećivali lokal u njihovoj kući.Taj osjećaj je govorio:“Tako se dočekuju prijatelji“.Sve ove sam morao nabrojiti jer sam primjetio osjećaj obitelji i solidarnosti među svim članovima ove porodice koja je funkcionirala na ljubavi i poštovanju jedni drugih.
Ina je završila Gimnaziju i nakon toga Filozofski fakultet u Zagrebu i postala profesorica hrvatskog jezika. Ubrzo se zaposlila u Srednjoj školi „Andrija Kačić-Miošić“ u Pločama.Onakva kakvu su je dali Ivanka i Ivan Jelić,postala je prepoznatljiva u Pločama,udala se dodavši prezime Žderić svome imenu.Postala je direktorica Srednje škole u Pločama(tri mandata) s izgledom da kao direktorica ode u mirovinu.Njeno dvoje djece je završilo fakultete i rade u Zagrebu i Pločama.Njen slučaj pokazuje da se upornošću mogu prebroditi sve prepreke i opasnosti koje život pruža u svojoj svakodnevnici.
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………. Jaka, Ljubica, Jerko, Ivanka, Merica
Kao bivši razrednik,ponosan sam na Inu!Ponosan sam jer se upisala kao profesor i direktor u velikane obrazovanja u Pločama.Isto tako kao što mi u Ljubuškom pominjemo naše bivše direktore Gimnazije:Abdurahmana Nametka,Čedu Bamburača,Branka Rašovića,Rasima Tiru,Ivana Plejića,Nevenku Blažeković,Ivana Pavlovića,Zvonku Vrankića…
Učenici III C i IV C će se možda upitati:Zašto je baš odabrao Inu?
Izabrao sam je jer je uspješna žena!
Izabrao sam je jer je slobodna žena sa svim što nosi ta kvalifikacija.Ona popije sa mnom kafu na sred raskršća!
Izabrao sam je radi njene obitelji i sada već pokojnih:Ivana,Ivanke,Matka,Branke,Zvonimira,Jake i Vida Jurčić,Jake i Jerke Mlinarević.Svi oni su bili ljudi naših života i „ljudi s obrazom“!
Osim toga, vasionom se kreću razni talasi:fotoni,elektroni,elektromagnetni talasi…Dijelom tih talasa sam „pogođen“ a vjerujem da ih je odašiljala Ina i njena obitelj.
Slobodna i obrazovana osoba mora to prepoznati.
Razrednik je prepoznao Inu frendicu!
Razdraganu Inu!
Suosjećajnu Inu!
Nježnu Inu!
Inu,koja ima ljubav prema djeci!
Inu,koja je osjetljiva prema potrebama drugih!
Inu,koja je ljubazna i samilosna!
Inu,koja zrači toplinom!
Inu koja ima lidersko ponašanje,koja je ambiciozna,koja posjeduje snagu i koju karakteriše moć obrane vlastitih uvjerenja!
Ina,ljepotica grada iz „ondašnjih vremena“!
.
.
.
.