ANTUN BRANKO ŠIMIĆ: ŽENE PRED UREDIMA

simicO Bože,ako jesi,vidiš li ti s neba ove žene

što hrpama se kupe ispred ureda i dršću ispred vlasti?

U prnjama su mnoge i sve s pogledom k* o u snu

obaziru se

k* o na nekog što će doći i odatle ih spasti

Sve plaši ih i straši: naslov iznad vrata

i s vrata ime njima nijemo prijete;

i bude koja što se na smrt prepadne i smete

kad prozovnu je i pred njom vrata zinu:

pred pogledom te vlasti može u njoj život stati

iI ispred jedne riječi tijelo obesviješteno pasti

O Bože,ako jesi,zašto puštaš ove žene

-što već su bezbroj puta ispred pravde ove vlasti

užasnule se,posumnjavši  i  u te i u pravdu

i da će itko ikad odatle ih spasti-

O Bože,ako jesi,zašto puštaš ove žene

da stoje tako izgubljene pred životom?

Kad gledam njih,ja povjerujem

da jesi i da te mora biti,

i da je osim ovog  jedan drugi svijet

u koji ćeš ih jednom izbaviti.

Jer zar će ove oči zauvijek ugasnuti u grobu,

ne ugledati nikad pravde?I zar će ova tijela,

na zemlji ispaćena,u zemlji biti zemlja,

i neće se uzvisiti među zvijezde?

Zar može biti

da za njih nema utočišta izvan moje pjesme?

Izbor:Kemal Mahić

3023 Posjeta 1 Posjeta danas