Godine 1933.Banska uprava iz Splita je odobrila da se u Ljubuškomu otvori privatna Ženska zanatska škola pod upravom Nadstojništva družbe sestara Milosrdnica.Bila je to prva srednja škola za žensku mladež na području između Neretve i Cetine(fra Ž.Ilić,KZ.br.22).
Škola je radila deset godina,tj. od 1933.godine do završetka šk.1943.godine.Školovanje je trajalo pet godina.Prva dva razreda su bila pripravna,a ostala tri su bila stručna.Uvjet za upis u školu bila su završena četiri(4) razreda pučke škole.Nakon petoga razreda dobivala se svjedodžba o završnom ispitu.
Školu su upisivale učenice katolkinje,muslimanke i pravoslavke.U početku je bilo najviše muslimanki.nastava se izvodila zajednički za sve učenice.jedino se vjeronauk izvodio posebno.Časne sestre tvrde da su muslimanke bile najpobožnije.
Od rujna mjeseca 1943.godine,zbog ratnih neprilika nastava je prekinuta u svim školama u Ljubuškom.
U novostvorenoj državi-komunističkoj Jugoslaviji-časnim sestrama je zabranjena prosvjetna djelatnost.Školska zgrada je oduzeta.U njoj je osnovan đački dom u kojemu su u početku bila smještena djeca poginulih partizanskih rioditelja i djeca zaslužnih komunista.
Nedjeljom kada su vjernici išli na misu u crkvu na Humcu,njihovi bi odgajatelji često vodili djecu cestom do Ljubuškoga i natrag.Bila su poredana u dvored,obučena u crvene košulje,s plavim kapama titovkama na kojima je bila prišivena crvena zvijezda petokraka.Hodala su marširajući i uglas pjevala partizanske pjesme.
Pri gradnji zgrade,iznad glavnoga ulaza i prozora zadnjega kata,ispod potkrovlja,bio je isklesan kameni križ.Kada su komunisti oteli zgradu i kada su je pretvorili u partizanski đački dom,križ su otukli i išpicali dlijetom(špicom).Međutim, križ je i dalje bio vidljiv jer se nije mogao ukloniti ugrađeni kamen na kojemu je uklesan.Vele da je to učinio Crnogorac Milan Jovanović koji je bio učitelj u Radišićima.
Šestdesetih godina 20.st.zatvoren je Đački dom,a u nju je preseljena Realna gimnazija iz Ljubuškoga.U toj je zgradi i danas smještena gimnazija.
Izvor:Petar Šarac-Stanko Šarac:RADIŠIĆI U RIJEČI I SLICI(Zgb 2011.)