PREDRAG MATVEJEVIĆ:ČAJNE RUŽE(POSVEĆENO IZETU SARAJLIĆU)

ruzecajne

Rijetko sam poklanjao ruže.Žao mi ih bilo brati,a dugo ih nisam mogao kupovati.Malo je bilo cvijeća u našem djetinjstvu,Izete.Po poljima i livadama raslo je samo ono divlje.

Za vrijeme rata,onog pretprošloga,lakšeg od ovoga,u Mostaru se nosilo umjesto buketa cvijeća fišek šećera ili kahve.(Moja komšinica Hatidža,koja me čuvala dok sam bio mali,rekla bi da je to „pešćeš“ ili „peškeš“.)Poslije,kad je bilo svega više,ponekad dosta,nikad previše,ponijeli bi također komšiji i prijatelju,u Mostaru kao i u Sarajevu,i po jednu-dvije jabuke ili naranče,za jetima i bolesnika.

Moja baba Vida,vrijedna i čestita žena,iz Čitluka rodom,držala je do toga.Po dobru je pamtim,govorila je:“Takav je adet,ne možeš,sinko,otići komšiji i prijatelju bez pešćeša“.

Da,Izete,ruže su za nas luksuz.

Vidio sam u Sarajevu,kad dođoh da obiđem tebe i naše drugare u nevolji,vrijedne su ruke sadile po avlijama i balkonima,kraj luka i kupusa,pokoji cvijetak.

Rijetko je bilo cvijeće na Bembaši,prošle zime dok se pucalo s Pala po vama.

Ni  na grobovima ga nije bilo,tek stručak ponegdje.

Kad ponovo navratim u šeher,potražit ću,naći ću već negdje buket onih ruža koje su nekad  Rusi zvali „čajnim“.Poći ćemo tiho na grob tvojih sestara,koje obje izgubi baš u ovom ratu,do Raze koju sam znao i Nine koju nikad nisam susreo.

Ostavit ćemo im čajne ruže na uzglavlju.

Nastojat ćemo da se ne rasplačemo(ne bi valjalo da nam vide suze).

Pišeš mi kako si navikao oduvijek da budeš bratom,a,eto,odjednom ostao si bez sestara.Kako ćeš sad?Ali,ako ti baš treba brat,tu sam,Izete kućo.Ta i ja sam plakao za tvojim starijim bratom Ešom i njegovim drugovima,“rođenim 1923,streljanim 1942“.

(Pokušao sam,kao što vidiš,oponašati tvoje pjesme,ali ne ide,samo ti umiješ tako.)

P.S.

Uspjeli su-„oni koji mrze“,kako ih zoveš,koje i po imenu spominješ u svojoj posljednjoj knjizi.

Jesu uspjeli u koječemu,ali ne u svemu:nisu rastavili Sarajliće i Matvejeviće.Nas i našu raju.

Nije najvažnije što nismo većina,nismo ni prije bili.

I ne treba nam.

A nismo navikli ni pobjeđivati.

Šta će nam.

Tvoje knjige-„šaljem dalje“.

Tvoj

Predrag Matvejević

Izvor:Revija slobodne misli(2002)

1150 Posjeta 2 Posjeta danas