Prošle su dvije godine kako nas je napustila profesorica Višnja Kovač iz Ljubuškog.
Propratili smo njen odlazak na stranicama ljubusaci.com(vidi In memoriam-Ljubuški).
Pošto sam došao do njenih fotografija-“Iz Višnjinog albuma”- to ovom prilikom upotpunjujemo sjećanje na dragi lik koji zavrjeđuje našu pažnju i pozornost,bez obzira na proteklo vrijeme od Višnjinog odlaska.
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..Višnja (1947) je kćerka Barice r.Čutuk i Jakiše Kovača.Osim Višnje oni su podarili ovom svijetu Željka i Dunju.Razumjevanjem sestre Dunje emitiramo priložene fotografije i zahvaljujemo Dunji na njenom gestu koji će,nadamo se,obradovati naše čitatelje.
Kad pogledate ove fotografije,vidjet ćete Višnju u mlađim danima,u danima mladalačke lepršavosti,vedrine i bistrine.
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………Stariji čitatelji će možda,gledajući Višnjine fotografije,pomisliti da su ugledali slavnu italijansku glumicu Monicu Vitti u dekoru Ljubuških obrazina i horizonata.
Ne,nije to Monica Vitti,to je naša Višnja!
Višnja je od Kovača uzela ljepotu,inteligenciju,plemenitost,toleranciju.To se dalo primjetiti još u srednjoškolskim danima koji su bili dio puta ka završetku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Višnja je radni vijek provela u Zagrebu.Nakon penzioniranja vratila se u svoj i naš Ljubuški.
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..Taj period u Ljubuškom,Višnja je provela u kulturnom miljeu grada što je uvijek dobrodošlo u malim sredinama kao što je Ljubuški.Učestvovala je na izložbama,pjesničkim večerima,pisala recenzije novih knjiga Ljubuških autora,družila se i slala poruke ljubavi,mira i tolerancije.To smo prepoznali u njoj i takve osobine volimo i cijenimo!
Višnja je provela život s knjigom,radeći u knjižnicama grada Zagreba.Mnogi su mogli nabaviti po nekoliko hiljada knjiga za svoju biblioteku,ali niko nije mogao voljeti više knjigu od Višnje!Mnogi su voljeli književnost,ali niko književnost nije mogao voljeti kao Višnja!Ona ju je “živila”!
Višnja je voljela poeziju,reklo bi se više od pjesnika.Rado ju je čitala,recitirala,citirala…
Kada imaš takvu osobu za prijatelja onda kompletiraš svoje stavove i dobiješ samopouzdanje da postoji i neki “drugi svijet” izgrađen na ljubavi i poštovanju čovjeka,bez obzira na sve razlike koje postoje među ljudima(polne,starosne,nacionalne,vjerske,rasne).
Višnja je u svemu bila svoja!
Imala je “intelektualno usijanje”!
Bila je potrebna kulturnoj sredini Ljubuškog,dok ne izraste “nova Višnja”.Ovako ostao nam je osmijeh pun topline i blagosti za vječnost!
Višnjin osmijeh!
.
.
.
.
.
.
.
.
