Bosančica je autentično i posebno pismo nastalo u Bosni.Davani su joj različiti nazivi,kako je kome odgovaralo:bosančica,bosanska ćirilica,bosanica,bukvica,hrvatska ćirilica,hrvatsko pismo,bosansko-hrvatska ćirilica,srpsko pismo i tako redom.
U naučnoj literaturi se,pored ostalog kaže:Šireći se od 10.st. sa istoka,iz Bugarske,val ćirice zahvatio je i dio bosanskog područja,gdje se razvio u poseban oblik i posebnu varijantu ćirilice sa primjesama glagoljice i latinice.To pismo ima svoj osobiti duktus,odbacuje stsl.slova,a uvodi nove znakove za svoj jezik,te se oblikom i pravopisom razlikuje od bugarske i srpske ćirilice.
Broj spomenika pisanih bosančicom veći je i raznovrsniji u odnosu na spomenike pisane glagoljicom,jer veliki broj njih je u pojedinim periodima prepisivao sa bosanske glagoljice na bosančicu.
Mnogi spomenici pisani u Bosni,rukopisni i ostali,uništavani su u višestoljetnom procjepu između neprijateljskih crkava,Istoka i Zapada,mađarske invazije,kasnije osmanlijskog prisustva u Bosni.Samo jedan fragment knjige iz vremena bosanske samostalnosti čuvan je do današnjeg agresorskog rata u Bosni od prvih komšija,to je Čajničko jevanđelje.Ostalo je rasuto po svijetu,i svojatano kako je komu odgovaralo.Zato se smatra da nema bosanskih rukopisa.
Najstariji spomenik pisan bosančicom jeste Humačka ploča(10.st)zatim Povelja Kulina bana od 29.08.1189.godine.
Bosančicom su pisani:nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni,Miroslavljevo jevanđelje(12.st.);razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog,i živog narodnog govora;nekanonski tekstovi(apokrifi,molitve);zapisi,natpisi,povelje,pisma-kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika;razna jevanđelja,djela apostolska,poslanice,apokalipse i apokrifi(kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova).jevanđelje Manojla Grka(Mostarsko jevanđelje),Jevanđelje Divoša Tihoradića,Četverojevanđelje iz Dovolje,Giljferdingov apostol,Srećkovićevo jevanđelje,Ljubljansko-bosansko jevanđelje(Kopitarevo),Nikoljsko jevanđelje,Vrutoški rukopis,Daničićevo jevanđelje,Rukopis Krstjanina Hvala,Čajničko jevanđelje.Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti bosančicom je prisutan u 13.st.u najvećem jeku brojnih križarskih pohoda na Bosnu i lomača,da bi u 14.st. stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti,kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici.
Na bosančici je pisan i Poljički statut iz 1619.god.(po čemu ovo pismo svojataju Hrvati u Hrvatskoj),zatim brojni natpisi na stećcima,prijepis Ljetopisa popa Dukljanina.Od 16.do 18.st.bosanski franjevci su bosančicom štampali oko 40 knjiga.Osim u Bosni,njome se pisalo i u Dubrovniku,Makedoniji,Krajini,na otocima i u pojedinim sjevernim krajevima Hrvatske.Zadržalo se kod bosanskih franjevaca do polovine 19.st.,a kod bošnjačkih muslimanskih porodica i do najnovijih vremena.
Od najstarijega doba postojala su dva oblika bosančice:ustav,kojim su pisane povelje,listine i isprave vladara bosanskih i visokoga plemstva(npr.Povelja Kulina bana)-od 10. Do 13.st.-do ulaska Bosne u osmansko-islamski civilizacijski kriug;i drugi:kurziva,kojom su pisani rukopisi od 13.st.pa dalje do 19/20.st.
Izvor:S.Halilović-Bosanski jezik(SA 1998.)