Dragan Covic pustio je Milorada Dodika niz vodu i prepustio ga njegovoj sudbini. Hladnokrvno i bez milosti. Ocekivano.
Ucinio je to sa manirom – dva dana je bio u gostima kod Dodika, da bi mu pojasnio kako HDZ i On (Covic) moraju misliti o buducnosti Hrvata u BiH. A ne o politickoj buducnosti Milorada Dodika, koja gotovo da i ne postoji.
Da li je Covic izdao Dodika? Ne.
Samo je ranijih godina pametno i maksimalno iskoristio Dodikovu nezajažljivu želju da rasipa snagu i gdje treba i gdje ne treba i njegovu iracionalnu potrebu da „svakom loncu bude poklopac“, pa i hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH.
Dodikova potreba da razvali institucije BiH, kako bi zaštitio svoje licne interese, Covicu je došla kao odlicna prilika da uz nju upari i sve ono što je bio stvarni problem Hrvata u BiH, kao i sopstvena htijenja.
Proteklih godina, Dodik je vrijedao, prijetio, odvajao, cijepao, ponižavao EU i SAD, pokrivajuci sve svoje postupke nepostojecom podrškom Rusije, a njegov najvjerniji saveznik Covic je sve to vrijeme govorio o „nejednakopravnosti Hrvata u BiH“ i potrebi EU integracija i ucvršcivanju BiH.
Dok je Dodik divljao i kada je podržavao Covica, lider HDZ-a nikada nikoga nije uvrijedio i sve vrijeme bio je javno (verbalno) konstruktivan, a nejavno apsolutno destruktivan, što i jeste jedno od umijeca politike.
Covic nikada nije povjerovao u iskrenu Dodikovu opredijeljenost za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, svjestan da to pitanje lider SNSD koristi kao sredstvo licnih ciljeva. Zato je Covic iskoristio Dodika kao sredstvo da svoje licne politicke ciljeve, ali i one koje artikuliše hrvatski narod u BiH kroz HDZ, nametne kao prioritete u rješavanju Gordijevog cvora u BiH.
Epilog igre u kojoj je Dodik godinama koristio Covica je da je Covic na kraju balade iskoristio Dodika. I to u potpunosti.
Dodikovo ubjedenje da ce Covic sopstvene i interese Hrvata staviti iza licnih interesa lidera SNSD-a, pokazatelj je naivnosti, sada vec bivšeg, najmocnijeg politicara u BiH i plod njegovog ultratrgovackog pristupa politici, koji kaže da je spreman žrtvovati sve, samo da bi spasao sebe.
Dodik je zaboravio sveto pravilo da u politici postoje samo interesi, a nikako prijatelji. Covicu je to pravilo, sve vrijeme bliskih susreta sa Dodikom, bila jedina ideja vodilja. Zato je danas Covic u Predsjedništvu BiH, a HDZ na vlasti po svim nivoima u BiH, dok se Dodik nalazi ni na Nebu ni na Zemlji: oprostio se od vlasti na nivou BiH, a, nakon sukobljavanja unutar SNSD-a, mogao bi ostati i bez vlasti na nivou RS (ako ne odmah, za par mjeseci sigurno).
Nije licna tragika Dodikovih politickih promašaja (od kojih je Covic samo jedan mali segment) u tome što ce SNSD otici u opoziciju na nivou BiH ili bilo kom drugom nivou, vec što On – Dodik odlazi u prošlost. I to izvan svake razumne sumnje.
Covic i ostali bh. politicari okrecu se promjenama, integracijama, projektima…, Dodik sve vecoj izolaciji, koja ce njegove unezvijerene i dezorijentisane politicke poteze, u bliskom vremenu pred nama, uciniti krajnje opasnim po Društvo u kojem živimo.
Dodik je osoba sa veoma veoma malo oslonaca, a dan za danom i ta nevelika brojka se smanjuje.
Dodikova lakomislenost, licna gramzivost, lakrdijaško ponašanje, devijantnost koju je vaspostavio kao sistem, primitivizam, bahatost… nažalost nisu samo njegov licni problem. To je Nacionalni problem, koji je uhvatio tako duboke korijene da ce biti potrebne godine i godine da se posledice tog stanja koliko toliko saniraju.
Kada Dodik konacno padne (što nije daleko) ostace ogromna Crna rupa, koju ce biti vrlo vrlo vrlo teško zatrpati. Još teže ce se sprijeciti da ne povuce sve u bezdan.
Slobodan Vaskovic