Jedan dio južnoslovjesne historigrafije zadojen je takozvanim „kosovskim mlijekom“.Spustivši zavjesu već u prvom trenutku drame,pjesnik kosovskog ciklusa pojednostavio je našu historijsku problematiku na finalnu scenu pogibije jednog jedinog kneza i njegove vojske tako,te je od svega ostala tada uobičajena apologija vrhunaravnog smisla ove kneževske smrti kao pravoslavne žrtve nebeske. Sa Kosovom prava je drama,nažalost,tek počela,i kad bi se njen dublji smisao mogao izraziti demografski,onda bi ova zemlja,da je ostala pošteđena od katastrofalnih ratnih ciklusa turskog perioda(kraj našeg normalnog nataliteta)brojala danas najmanje oko pedeset milijuna stanovnika..Gdje je takav danteovski inženjer smrti,koji bi za našu Enciklopediju umio da ocrta 65-u borbu za jajačku tvrđavu,na primjer?
Kada je pala glava Stjepana Tomaševića u „glavnom stolnom gradu Jajcu“,poslije Kosova u historiji već četvrtoga“kralja Srbljem,Bosne,Primorja,Humsci zemlji,Dalmacii,Hrvatom,donjim krajem,zapadnim stranam,Usore,Soli,Podrinju“,onda je Eneja Silvije Piccolomini,papa Pio II,prolio 2-3 konvencionalne protokolarne suze nad grobom posljednjeg bogumilskog kralja,sretan što se riješio tog patarenskog obraćenika,koji je svojom smrću pitanje „bogumilske kuge“ skinuo sa dnevnog reda.
O Jajce razbilo je glavu nekoliko turskih generalissimusa:sultana Muhamed Mahmud-paša,beglerbeg rumelijski,Mohammed Minnet-oglu,sultana Bajazida Jakub-paša,Mustajbeg,sin Skender-pašin,i Mustafa-paša;oko Jajca u ogromnoj komparseriji borila su se dva bosanska kralja:Nikola Iločki i jedan osmanlijski pretedent na prijestolje(Matija Sabančić Radivojević),pak nekoliko pretendenata iz hrvatskog feuduma(Krsto Frankopan,Keglević,Vukčić),tri autentična kralja:Matija,Ivaniš Korvin i Ferdinand austrijski,niz jajačkih kapetana,među kojima su bili Bradač Imbro,Hobordanec,Jakošić,Junak,Koprović,Markos,Ostrošić,Tumpić itd,itd,desetak banova:Zapolja,Thuz,Fičor,Ivan i Bartol Berislavić,Bebek,Grabovački,Baltazar Alapič,Tahy,horvath itd.
Oko Jajca kretala se nekoliko decenija perverzna i krvava kozmogonija mletačke,austrijske,Korvinove,Bakačeve,frankopanske i papinske politike u obliku međunarodnih saveza,liga i intervencija.U onom gnjilom periodu evropske historije,o kome je Jan Panonije Česmički ostavio nekoliko besmrtnih dijagnoza,Jajce predalo se 24.05.1463. u turske ruke,pod zapovjedništvom harambega Jusufa,a na Božić iste godine ponovo je kapituliralo pred Matijom Korvinom(24.12.1463 fiksiran je datum u jednoj pjesmi Jana Panonija,koji je prisustvovao toj jajačkoj opsadi.)
Od druge velike opsade 1464(kada se sultan Muhamed pojavio pred tvrđavom sa 40.000 vojnika)jajce je u bitkama godine 1480,1493,1499,1501,1503,1512,1513,1515,1518,1520-21,1523,1525-26,1527 i 1528.preživjelo pad Beograda,Šapca i Osijeka,katastrofu Muhača i Budima,katastrofu udbinsku i slom jagelonske dinastije.Kada bismo poredali turske ratne cikluse na našem terenu od početka XVI stoljeća kronološki,a naročito pak od pada Beograda 1521.do definitivnog pada Siska 1594,grafička tabela ovih bitaka ličila bi na izvještaj državne klasne lutrije:beskrajne kolone cifara,kojima se u ovom slučaju,kao na grafikonima krvi,mjeri smrt.Pet godina poslije Udbine Turci se javljaju pred Šibenikom,Ostrovicom i Kninom,a 1500. Pred Splitom,Zadrom,Ninom i Trogirom.
Sulejman Veličanstveni(1520-1566) osvajao je naše gradove polagano kao lunta,koja se primiče lagumu neminovnošću katastrofe.To nije bila trenutačna provala vulkana!Turske vojne na našem terenu predstavljaju perverzno krvničko izgaranje ljudskog mesa u tristagodišnjem požaru,koji se neprestano gasi i pali,uništavajući ognjenim krugovima našu civilizaciju po fatalnom sistemu umorstva,spram koga je čitava civilizirana Evropa bila okrutno indiferentna.
Godine 1521 pao je Beograd,a sa Beogradom simultano Knin i Skradin,1523 Ostrovica bribirska,1526 Muhač,Ilok,Vukovar,Osijek,1527 Obrovac,Udbina,1528 Banjaluka,1530 Kobaš slavonski,1531 Kacijanerova protuofanziva do Osijeka i slom kod Valpova,1537 Klis,1538. Vrana,Dubica na Uni,Jasenovac,Novska,1539.Hercegnovi,1540.Našice prelaze u budimski sandžakat,1543.Voćin,Orahovica,Valpovo,Brezovica,Pakrac,1552. Virovitica,Čazma(postaje sandžak),1556.Kostajnica,1558.Otok,1560.Novigrad na Uni,1565.Krupa,1566.Siget(smrt Sulejmanova),1571.turska flota pod admiralom Karajlijom osvaja Ulcinj,Bar,Budvu,Korčulu,Hvar,1572.Klis,Boka,Budva,1575.Cazin,1576.Bužim,1577.Kladuša,Ostrožac(postaje sandžak),Zrin,1579.gradi se karlovac,1580.Bosna postaje beglerbegluk,1584.Cetingrad,1591 Ripač,1592 Bihać,Blagajski Toranj,Topusko,1593-94 Sisak,Petrinja itd,itd.Svi ovi datumi za nas su od vitalne važnosti,predstavljajući svaki za sebe jedno poglavlje naše Golgote.
Sedamdeset godina poslije pada Beograda turska je sila zapela na liniji Senj,Otočac,Slunj,Petrinja,Sisak,Lonjsko Blato,Moslavina,Koprivnica,Novi Zrin na ušću Mure u Dravu,i to je bio strateški maksimum u njenom kretanju na Zapad.Brojevi ovog dvjestagodišnjeg rata nijesu mrtva stvar!Ako je Sulejman Veličanstveni morao da od Našica do Virovitice putuje 12 godina ili ako je turski glavni stan od Beograda do Siska izgubio na tempu sedamdeset godina,ako se pobjedonosna armada turska javlja 157 godina(između 1500 i 1657)desetak puta pred Splitom,Šibenikom i Zadrom,onda nam tempo ovoga kretanja govori sam po sebi,da je krv tekla potocima,i tako statističare ne treba da iznenađuje,kako na našem reljefu polovinom XVII stoljeća ne će biti da je živjelo više od nekoliko stotina hiljada stanovnika.
Izvor:Miroslav Krleža-99 varijacija(1972.)
.