Amira Medunjanin: Sevdalinka je dio nas i govori o nama samima

 

AmiraAmira Medunjanin jedna je od najpoznatijih i najznačajnijih savremenih interpretatorki sevdalinke. Ova jedinstvena muzičarka, čula je sevdalinku prvi put od svoje majke, a ubrzo je karakteristična bosanska pjesma postala ono što je odredilo njen životni put. Danas je Amira neko ko je uspio izgraditi vlastiti stil izvođenja, a tradiciju učiniti bliskom svim generacijama.

 

Za portal Radiosarajevo.ba, Amira je ispričala šta je ono što je u sevdalinkama posebno, gdje je mjesto ovog muzičkog izraza u savremenom društvu, ali i o tome koji su njeni planovi za budućnost.

Kako je priča krenula?

“Sve se dešavalo u drugom vremenu i prostoru. Sevdalinka je bila veoma popularan žanr krajem sedamdesetih prošlog stoljeća. A Sarajevo je bilo mjesto lijepog življenja. Sjećam se tih divnih slika iz sarajevskih mahala. Miris ručka koji dolazi iz svake kuće, komšinice prostiru veš i tračaju unedogled, a ja se igram u bašti i slušam sevdah sa radioprijemnika. Nije me moglo zaobići. Sevdalinka me privukla zbog te svoje lakoće koja te jednostavno obuzme. Iako nisam tada ništa razumjela, ostalo mi je sve u glavi, i slike i muzika i stihovi pjesama i radost, a i tuga u nekim trenucima.   S ove distance, život je bio mnogo mirniji, slobodniji, i bili smo više kreativni. Više vremena je bilo na raspolaganju i nekako smo bili okrenuti više sebi, bez puno vanjskih utjecaja. Sve u svemu, nisam mogla imati sretnije djetinjstvo”, priča Amira za Radiosarajevo.ba.

Amiru smo pitali šta je to što sevdah čini drukčijim u odnosu na druge muzičke pravce.

“Stvarno nikada nisam razmišljala o tome i teško bih mogla upoređivati različite muzičke žanrove, jer vrlo je teško reći šta je kvalitetno, a šta nije. Živimo u demokratskom društvu, gdje je sve dozvoljeno. Kada govorimo o tome, sjećam se da sam krajem osamdesetih viđala na omotima gramofonskih ploča oznake Šund. E zamislite kako bi to sada izgledalo da postoji neko zvanično ocjenjivačko tijelo, iako smatram da muzički žanrovi nemaju tu važnost koju su prije imali, niti određeni žanrovi imaju monopol na kvalitet. Vjerujem da u ovom vremenu ljudima treba više pažnje koja će probuditi one emocije koje su zbog pristupa životu i brzog načina življenja negdje ispod površine. Sevdalinka posjeduje suptilan način izražavanja kroz stihove i to tumačenje životnih situacija koje čovjek prolazi je prijemčivo za naše ljude. Ipak, sevdalinka je dio nas i govori o nama samima. Možda je upravo ta mekoća i lakoća u interpretiranju sevdalinke primamljiva ljudima.”

Sevdalinka danas

“Ne znam kako se ljudi određuju prema sevdalinci. U pitanju je naša tradicija, a, s druge strane, posmatra se i kao muzički žanr. Ako je dotle došlo da se pojavljuje na top-listama, onda je to OK. Na zapadu je to drukčije definirano. World Music žanr prati dešavanja u cijelom svijetu i postoje zvanične liste najslušanijih i najkvalitetnijih albuma u određenom periodu. Ali to se radi prema podacima iz prodaje, emitiranja na radio i TV stanicama ili koncertnoj zastupljenosti nekih od umjetnika iz tog žanra. Ne kažem da je i to relevantno, ali se sve da provjeriti. Nisam pristalica trendova i nekada mi je žao na šta ljudi troše dragocjeno vrijeme prateći neke nazovimo ekskluzive koje traju vrlo kratko. Ali takvo je vrijeme i ne može se puno šta tu uraditi. Mislim da sevdalinka u vremenu uvijek dobije dovoljno prostora u društvu, jednostavno nađe put do ljudskog srca, i ne treba se brinuti o tome.”

Kad Amira Medunjanin i Dino Šaran zapjevaju ‘S ponistre se vidi…’ publika plače

Amira svoje nastupe redovno održava i izvan naše zemlje, pa se postavlja pitanje koliko je strancima moguće prenijeti emociju koju sevdalinka ima.

“Na početku je bilo teško, prvenstveno što su Evropljani vrlo malo znali o našoj tradiciji i općenito o Bosni i Hercegovini, a da ne govorim o sjećanju na teške devedesete. Da, postoji i jezička barijera, ali čini mi se da je nekako bilo jednostavnije doprijeti do strane publike, jer su otvoreni za novi zvuk i drukčiju muziku. Kada je interpretacija kvalitetna, onda nema puno barijera među ljudima. Emocije koje sevdalinka nosi mogu prodrijeti u srca ljudi bez obzira što ne znaju niti jednu riječ pjesme. To sam vidjela nebrojeno puta. Ali tu je jedno drugo važno pitanje. Koliko zapravo mi radimo na promociji. Ako jedna zemlja ima dobru strategiju promicanja svih vrijednosti jednog društva, puno segmenata u tom istom društvu se može unaprijediti. Milšljenja sam da bi promocija naše zemlje trebala biti svima prioritet, jer je u ovom trenutku veoma važno imati pozitivnu sliku o Bosni i Hercegovini.”

Nekada neko slučajno zaluta na koncert pa se razočara

“Nekada neko slučajno zaluta na koncert pa se razočara. I žao mi je zbog toga. Ja ne mogu biti drukčija nego što jesam. Moj koncept živog nastupa je specifičan i nema baš puno veze sa nekim klasičnim postavkama i programom. Ustvari, uvijek su koncerti različiti. Ne sjećam se kada smo održali dva istovjetna nastupa zaredom. Na sceni smo više orijentirani na cjelokupnu sliku programa koji se izvodi i reakcije većine publike, tako da play-lista koju pripremimo pred nastup obično završi u kanti za smeće.”

 

Najdraže sevdalinke i najdraže ostalo

“Pošto su sve posebne, mogu navesti nekoliko koje su mi pale na pamet: Na obhođi prema bakijama, Vrbas voda nosila jablana, Evo ovu rumen ružu i Niz polje idu babo sejmeni. Ima puno toga i nije vezano za jedan određeni muzički žanr. Sve ovisi o vremenu, godišnjem dobu, raspoloženju, mjestu gdje se trenutno nalazim… Dakle, na izbor muzike utječe mnogo faktora kao i kod većine ljudi, pretpostavljam. Ali, trenutno slušam Gregoryja Portera i The Pogues.

 Promocija albuma Silk and Stone obilježit će i 2015. godinu, ali tu su i novi projekti.

“Pripremam se za nastavak promocije Silk and Stone u 2015. godini i još nekoliko projekata koji su u povoju, ali bi trebali biti realizirani tokom naredne godine. Pored toga, očekuje me nastavak promotivnih altivnosti povodom novog izdanja Jordija Savalla Circles of Life.”

Pitanje koje se postavlja je svakako i ono koliko savremena interpretacija sevdalinke “uzima” na njenoj tradicionalnoj vrijednosti.

“Ne znam šta da vam kažem. Tu vladaju oprečna mišljenja. Pazite, živimo u 21. stoljeću, u doba modernih tehnologija. Mislim da možemo biti sretni da se toliko mladih ljudi opredijelilo za tradicionalnu muziku koja ne spada u neki formalan oblik estradnog djelovanja. S druge strane, nisam baš pobornik one naše izreke „nahrani cuku i ništa ne diraj“. U svemu tome, mene interesira način na koji novi interpretatori doživljavaju sevdalinku. Uvijek želim čuti njihova mišljenja kako su sebe ugradili, odnosno dali dio sebe u izvođenju pojedinih pjesama. Kako su oni doživjeli i tumače stihove sevdalinke koja je npr. stara 200 godina. Veoma je važno poticati kreativnost, dopustiti drugima da daju svoje viđenje i mišljenje. Nikada ne znaš šta se iz svega toga može izroditi.” 

Radiosarajevo.ba, Hilma Unkić

 

 

918 Posjeta 3 Posjeta danas