Visoka ili Cazinska krajina je smještena na tzv.rogu Bosne,čija se površina proteže od Velike Kladuše do Cazina i graniči se sa rijekom Unom.Poznat kao ljuta krajina,ovaj bosanski vijalet iznjedrio je jednog od najvećih narodnih junaka-Muju Hrnjicu.O njemu su ispjevane mnoge pjesme i ispričane brojne legende.
Mujo Hrnjica je rođen na početku 17.stoljeća,oko 1600.godine,a imao je dva brata Halila i Omera.Pravo ime mu je bilo Mustafa Turcalović.Otac mu je rođen u Turskoj,u pokrajini Erzurom,a majka mu je bila kćerka Hurem Age Kozlice.
Narodna predanja Muju i njegovog brata Halila dovode u vezu sa gorskom vilom,koja je prvog zadojila svojim mlijekom,a drugog rosom pored rijeke Kladušnice.Mujo je od toga zadobio veliku snagu i junaštvo,a Halil ljepotu.Za gorsku vilu sama predaja kazuje kako je,zajedno sa ljutim Krajišnicima,branila kladušku kulu i grad od napada osvajača i tako u svijesti naroda njegovom zaštitnicom.Upravo stoga se stari grad naziva vilinskim,kao i onaj u obližnjem Vrnograču.Sve to govori o jakom uticaju vilinskog kulta u Krajini,ali i cijeloj BiH u njenoj davnoj prošlosti.Ono što je Herkules bio za cio antički svijet to je Mujo Hrnjica predstavljao Krajišnicima.Majke su vrlo rado davale muškim prinovama njegovo ime u želji da postanu jaki i hrabri kao on sam.Kako se to često moglo čuti u izjavama starih,Mujo se smatrao najačim čovjekom na svijetu.
U Maloj Kladuši i danas se,po pričanju mještana,može vidjeti otisak potkovice Mujinog konja Đogata na stijeni iznad Kladušnice,koju narod naziva Ploča,što je uostalom i narodni naziv za potkovicu.Iz te stijene navire izvor sa kojeg se nekada uzimala voda za salijevanje strave zbog vjerovanja da je nastao od najvećeg junaka ovih krajeva.Još se može čuti kako je Mujo nosio uza se hamajliju načinjenu od devet zrna pšenice na desnoj strani tijela koja ga je štitila od svakog zla.
Mujin brat po mlijeku bio je Meho Katarica,ali mu je potajno bio najveći neprijatelj.Kada ga je jednom prilikom u razgovoru upitao:“U čemu je tajna da ti u ovoliko bojeva nisi poginuo,niti si ikada bio ranjen?“,Mujo mu je odgovorio:“Meni olovo ne može ništa.Jedino,ako bi me pogodilo zrno od dva dirhema zlata,to bi me moglo usmrtiti.“
Kada je to saznao,Meho je u jednom klancu,koji vodi u tvrđavu Podzvist,u planini Risnu,na samoj granici Bosne,u kadiluku Cazin,napravio zasjedu,napunio pušku zlatnim mecima i ubio Muju.
Osim što su nabijene mističnošću,predaje o Muji su i romantične.Tako jedna od njih veli da onaj ko se napije vode sa Hrnjičinog bunara neće moći otići iz grada,a ako nekako to uspije,čežnja će ga vratiti nazad.
Mujo Hrnjica je bosanska legenda na letećem konju.Naime,sve legende u kojima se spominje Hrnjica pominju i njegovog konja,naravno bez dokaza da je zaista imao krila.Vjerovatno se radilo o brzom konju koji je bio spretan u bitkama,tako da ljudi koriste naziv „leteći konj“ za usporedbu.
Izvor:START BiH