VIGANJ
Služi banu Stipanu
i kralju Tvrtku
i kralju Dabiši
i kraljici Grubi
i kralju Ostoji.
I u to vrime—
dojde I svadi se
Ostoja kralj
s Hercegom
i z Bosnom
I na Ugre
poje
Ostoja
To vrime,
mene,
Vignja,
dojde
končina.
I legoh
na svom
plemenitom
pod Koćerinom.
ien
ne nastupajte na me
ja sam bil kako vi jeste,
vi ćete biti kako jesam ja…
Napomena: EPITAF Vignja Miloševića u Kočerinu predstavlja jedan od najsadržajnijih primjeraka bosanske lapidarne epigrafike.To je neka vrsta sinopsisa za roman o ratniku-vitezu,koji,učestvuje u svim bojevima a nadživljava i svoje gospodare i vrijeme.Viganj je započeo svoju službu u vrijeme bana Stjepana Kotromanića,u prvoj polovini XIV vijeka,a završio je,poslije službe petorici vladara,u vrijeme kralja Ostoje,1411.godine,u prvoj polovini XV vijeka!Natpis Vignja Miloševića objavljen je više puta,a posljednje čitanje u kome su ispravljeni neki manji propusti izvršio je Marko Vego(1962).Na žalost,i u njegovoj transkripciji potkrale su se izvjesne greške,koje smo ovdje ispravili.
Natpis se nekada nalazio u Kočerinskom polju,a franjevci su nadgrobnu ploču prenijeli u Kočerin i uzidali je uz vrata na ulazu u župni dvor.(Ćiro Truhelka,Wien 1895).
Izvor:Mak Dizdar-Stari bosanski tekstovi(SA 1971.)