Ivona Š. ima 17 godina, živi u ulici Mile Budaka, voli crnu boju, najdraži pjevač joj je Thompson, nogometaš Joe Šimunić, a povijest i Ante Pavelić su joj totalno cool. Ivona je jučer završila IV razred jedne mostarske srednje škole, a zajedno sa svojim drugarima i drugaricama maturu je proslavila svečanim defileom kroz zapadni Mostar pjevajući ustaške pjesme, dižući desnu ruku visoko u zrak i ne štedeći grlo uzvikujući simpatične parole “Nema više Veleža nema više Starog mosta srušile ga ustaše” ili njoj ipak onu dražu “Živjela Herceg-Bosna” pozdravljajući okupljene sa tradicionalnim hrvatskim pozdravom “Za dom spremni”.
Poput naše Ivone veliki broj mostarskih srednjoškolaca onih sa tzv. zapadne strane, tačnije onih koji svoju nastavu obavaljaju na hrvatskom planu i programu sa parolom “Nema više Veleža nema više Starog mosta srušile ga ustaše” obilježilo je završetak jedne životne etape i možda najsretnijeg razdoblja u njihovim životima.
Međutim sasvim je jasno da će se Velež jednoga dana vratiti pod Bijeli Brijeg, a da Stari most koliko god puta da ga idioti sruše opet će biti napravljen, ali šta će biti sa Ivonom i njenim drugovima i drugaricama to niko sa sigurnošću ne može reći.
Nažalost, jučer u Mostaru imali smo priliku vidjeti realnu projekciju budućnosti u kojoj djeca ne uče na našim greškama iz prošlosti već željno iščekuju dan kad će Stari most opet biti na dnu Neretve, slike iz Dretelja, Heliodroma ili Trusine poželjna realnost, a kvota preklanih balija, ustaša ili četnika tek statistički parametar.
U toj gomili „legitimno“ izmanipulisane djece raznim nacionalističkim, fašističkim i nacističkim ideologijama vidjeli smo posljedice naših odluka kojima smo dopustili da nam vlastita djeca budu samo oruđe političkog potkusurivanja kojima će novi miloradi, čovići, bakiri izboriti naredne četiri godine mandata, uvećanje računa po švicarskim bankama, nove vikendice, nove stanove i nove službene audije sa masažnim sjedištima.
Nije Ivona ili bilo ko od te djece kriva što žive u ulicama nacističkih zločinaca ili što su im vlastite sobe ukrašene posterima haških osuđenika krivi smo mi jer vlastitoj djeci nismo omogućili ništa osim mržnje, podjela i mentalnog treninga za istorijsko-historijsko-povjesni obračun sa svim vjekovnim neprijateljima naših ponosnih etničkih skupina.
Dopustili smo da nam djecu u školama, zbog njihovih individualnih interesa, čeličnim ogradama dijele na osnovu imena, šutimo a znamo da nam djeca ne znaju koje su pogubne posljedice ideologija čije pjesme iz sveg glasa pjevaju.
Dopustili smo da nam djeca od 17 godina nikad ne pređu preko jednog mosta s jedne strane grada na drugu stranu, da razlikuju djecu po boji i teksturi kože da žive u strahu i nacionalističkom ludilo koje smo im mi tako velikodušno omogućili.
Složit ćemo se svi sa zaključcima kolegija naših najdražih nacionalističkih političkih partija Bosne i Hercegovine i reći ponosno i glasno da su djeca naše najveće blago.
I zato sutra kad naša imaginarna, a nažalost tako realna, Ivona zakuca na naša vrata sa namjerom da nam siluje majku i sestru da nam zakolje oca, sina ili brata zapamtite da to nije Ivona, to je samo produkt našeg vlastitog idiotizma u ljepšem i mlađem obliku.
Jer šta zna dijete šta je nacizam, fašizam i naš autohtoni nacionalizam.
Tacno.net, pise Predrag Blagovcanin
