Oni bježe od rata, od gladi, od smrti. Pokušavaju naći spas u demokratskoj i civiliziranoj gospođi Evropi.
Slike od kojih dah zastaje, od kojih svako ko ima dušu ( ne srce jer srce svi imaju) pusti suzu, obilaze svijet munjevitom brzinom.
Makedonska vojska i policija upotrijebila je silu protiv Sirijaca, žena, djece, staraca, mladića…koji samo spašavaju gole živote. Nisu kriminalci, nisu ISIL-ovci.
Ko je taj ko je naredio da se na siroti narod krene suzavcima, silom? Ko to ima kameno srce i nema osjećaja za patnje Sirijaca? Spava li mirno taj makedonski funkcioner?
Spava li mirno ministar unutrašnjih poslova Slovačke koji hladno poručuje da će primiti samo kršćane izbjeglice, ali ne i muslimane, jer eto ko biva u njegovoj državi nema džamija pa se oni ne bi osjećali lijepo?
Kakvi su to dvostruki aršini zavladali u današnjem svijetu, u ovoj Evropi koja se voli hvaliti na sva zvona kako su ljudska prava zagarantovana?
Pa i Sirijci su ljudi, od krvi i mesa. Baš kao i vi gospodo iz Makedonije ili Slovačke.
Da, ljudi od krvi i mesa, baš kao i vi gospodo iz Brisela, koji ste donijeli kvote o primanju izbjeglica po zemljama Evropske unije, ali sada nijemo posmatrate slike ljudske patnje od kojih bi i kamen proplakao.
Mjesecima je gospođa Evropa mudro šutila kada je Sredozemno more iz dana u dan postajalo grobnica za nesretnike koji su tražili spas za sebe i svoju djecu.
I sada, osim matematičkog izračuna kvota, nijemo se posmatra kako makedonska policija i vojska sa neviđenom mržnjom nasrće na nesretne ljude. Šta li će noćas biti s njima? I svih narednih dana…
Da li je gospođa Evropa postala beskičmenjak samo zato što se radi o izbjeglicama iz Sirije?
Sve ovo što sada gledamo podsjeća na 1992. godinu. Neka im je Bog na pomoći!
nap.ba, pise Edina Latif