Imam i predavače pod zvijezdama
što drsko otvaraju moje
oči iako su one već širom otvorene—
Imam svoj spomenik u sebi od
mermera i tu stižem
sa strahom.Teško je sebi mrtvom doći.
Imam i grad,korijen mu usred neba,
imam nebeske ulice,piramide,magove
i prosjake na ravnodušnim
stepenicama.Imam i alkoholne sale—
one su ogromne.Imam i muzej—
tamo je vrlo neozbiljno—slušam
ozbiljnu glazbu iz kostura
Imam i zatvor—tamo je vrlo ozbiljno.
I dragulj narodni imam u srcu—
ja ga ne vidim—ali znam da ga imam
Imam i Ljubav u tom dragulju—
ja je ne vidim—ali znam da je imam
Da imam sve
dok mladić unosi sunce u tramvaj.Mladić
unosi bebu u tramvaj.Najbožanskiji teret!
Imam njegovu bebu.
Bebica je Tao-Te-King.Bebica je Kopernik,
Hajgens i Galilej.Bebica je Konfučije.
Neka ne znam šta slijedi.
Mjerač na dalekoj vagi
zna sve odgovore.
Izvor:Ljubavni red vožnje-SA 2011.g.
**Admiral Mahić je rođen u Banja Luci,gdje mu je otac bio na službi došavši iz Ljubuškog.Objavio je desetak knjiga poezije.Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine.Također je bio član PEN-a