Sveta knjiga kaže:“Onaj ko spasi jednog čovjeka,
kao da je spasio cijeli svijet.“
Kada Bosna i Hercegovina bude uređena država onda će ona imati
„KNJIGU PRAVEDNIKA“ u kojoj će biti evidentirani svi oni koji su
pomagali ljudima druge nacije ili druge religije da ne završe na
stratištu,logoru,hladnjači…u toku ratnih dejstava od 1992.-1995.godine.
Kada Bošnjaci postanu „punoljetni narod“ i oni će stvoriti i imati svoju „KNJIGU PRAVEDNIKA“
koja će notirati sve one koji su pomagali u 105 općina Bosne i Hercegovine Bošnjacima
da izbjegnu agresiju,likvidacije,torture,sakaćenja,silovanja i druge oblike „ljudske
destruktivnosti“
Talmud bilježi:“Pravednici su i u smrti živi a grješnici su i za života mrtvi“!
Ko je pravednik?Pravednik je Nedeljko(Neđo) Galić/1949-2001/,“Neđo od Ljubuškog“!
Tone papira su opisale njegovo djelo i autor neće ponavljati ono što svi znamo ili
što znaju oni koji to žele da znaju.
Neđo je postao SIMBOL!
Simbol za buduće generacije jednine u moru množine!
Na takvog i takve podsjećamo!
Neđo!-Thanks,merci,tak,diky!
Ljubuški Bošnjak razmišlja:“Dočekao sam svoga unuka,svoje potomstvo!“
Neđo!—Blagodarenie,gratias,dzieki,kutos!
Ljubuški Bošnjak memorira:Neđo,vratio si dostojanstvo meni i mojoj porodici!
Neđo!—Tack,grazie,takk,danke!
Ljubuški Bošnjak promišlja:Neđo,doživio sam da vidim lice svoje kćerke u bijeloj vjenčanici!
Neđo!—Tesekkurleri.koszonom,gracias,falenderim!
Bošnjak „od Ljubuškog“,izvan Ljubuškog, kaže:“Ostvario sam svoje snove“!
Neđo!—Gracias,takk,tack,tak!
Hvala ČOVJEČE!Hvala LJUDINO!Aferim INSANU INSANA!
Pošto bi se ljubitelj poezije(Neđo) „naljutio“ ako bi ovaj tekst završili bez pjesme,
onda iz dubine zahvalnosti poklanjamo ove stihove:
GUSTAV KRKLEC: UVEO CVIJET
Moj crveni cvijet je mrtav zauvijek
…..
Sudbina tužna kao svakog cvijeta
i sveg što živi kratki smrtni vijek.
Al* ja ga volim.Ona mi ga ubra
u rano jutro,tek svitaše dan,
i znam: u duši on još uvijek cvjeta—
moj crveni cvijet, lijep i radostan.
I volim što ga sada gledam tako
gdje leži suh i žut ne jednoj knjizi
na jednom odru mojih radosti.
Sudbina ista! Svatko smrću plaća
crvenu raskoš svoje mladosti…
(1917)