Kada profesor historije sačuva sve one stranice koje pišu o Ljubuškom i njegovim ljudima onda 2015.godine otvara „teku“ i pronađe one stranice posvećene našem Hamletu.
Donosimo tekst iz lista „SAN“(20.10.2008),koji nažalost ne izlazi više:
„Prije dvije sedmice slikar Hamo Ibrulj požalio se svom prijatelju Smailu Festiću iz Maribora da se ne osjeća dobro i da ga leđa bole.Otišao je na pregled i ljekar ga je odmah uputio u zagrebačku bolnicu Rebro.Jučer ujutru u toj bolnici Hamo Ibrulj je umro.
Ibrulj je jedan od najznačajnijih i najvećih bh.slikara.Rođen je u Ljubuškom 1946.godine,a na Akademiji za likovnu umjetnost u Zagrebu diplomirao je 1975.Šest godina kasnije odlazi u Pariz na specijalizaciju iz slikarstva.Svoju prvu samostalnu izložbu imao je prije 38.g. u Zagrebu.Ibrulj je imao više od 100 samostalnih izložbi širom svijeta,od Amerike,preko Japana,do Njemačke,BiH,Italije,Francuske…Izlagao je i u metropolama nekoliko afričkih država.Njegova djela nalaze se u prestižnim svjetskim galerijama i muzejima,a nekoliko Ibruljevih slika izloženo je i u Metropoliten muzeju u Njuorku i u Muzeju Albrehta Direra u Nirnbergu.Ibrulj je bio i član International Association od Art UNESCO-a-.Dobitnik je brojnih svjetskih nagrada i priznanja.
Prije nekoliko godina,napustio je Zagreb u kojem je decenijama živio i radio i vratio se u rodni Ljubuški,u porodičnu kuću u kojoj je stvorio nekoliko sjajnih djela.Inače,Hamo Ibrulj je bio ekskluzivni saradnik poznate Galerije L.M. iz Maribora koju je osnovao Smail Festić.
Za Ibruljeva djela likovni kritičari kažu da ih karakteriše „prefinjenost slikarske materije i njegova sposobnost da svojim slikama udjene poetsku dimenziju“.
—Motivi na mojim slikama su oni koji me godinama stalno prate-konj,čovjek i pejsaži Hercegovine.Konji na mojim slikama predstavljaju ono što je davno minulo,o čemu su pjesme ispjevane i ono što je vezano za moje djetinjstvo.Figure konja ja se ne odričem,sve i kada bih htio,ne bih mogao-često je znao kazati.
…Profesor Ibrulj bio je pravi slikarski genije i sjajan čovjek.Takvi se rijetko rađaju.Njegova djela i sav njegov život bili su čudesni.BiH slikarstvo ostalo je bez istinskog umjetnika.Mi nismo bili samo saradnici,bili smo prije svega prijatelji—kazao nam jučer galerista iz Maribora Smail Festić“.
U „Dnevnom listu“ u rubrici „Osmrtnice“ (0d 20.10.2008) upućen je „POSLJEDNJI POZDRAV PRIJATELJU“Hami Ibrulju od strane“Jozo Delin,Ćuki,Ratko,Edo,Omer,Ćuza,Marjo Guza,Vedran,Omer Đubur“uz riječi:
„Umjetnost je bila tvoj život,
I tvoj život je bio umjetnost!
Ali ti za nas nisi bio samo umjetnik,
Nego dobar čovjek i prijatelj“
Tako to rade Ljubušaci!
Odlaskom Hamleta otišao je „običluk“.Rado smo ga susretali od Žabljaka do Gožulja,u gradu,u Mostaru,u Čapljini,Sarajevi,Hannoveru-kako ko gdje!Svi su ga voljeli:nene i nane,majke,sestre,“raja“iz Ljubuškog i svih drugih gradova gdje se kretao.I načelnici općina i umjetnici-njegove kolege.Nedostaje nam u Ljubuškom, što bi rekli „ili živ ili mrtav“.Ljudi odlaze,a običaji ostaju-ako ima ljudi!Priložene
slike svjedoče o Hamletovim prijateljima u oblastima raznih umjetnosti što svjedoči o „građaninu svijeta“ sa srcem Ljubuškog!
Zahvaljujemo se g.Zlatanu Lukendi-Ćukiju na ustupljenim fotografijama.
U znak podsjećanja na lik i djelo Hamleta emitiramo stihove:
BONNIE WHITTINGTON: BOJE
za radost udišite narandžastu,
a izdišite plavu
za vitalnost udišite crvenu
a izdišite tirkiznu
za uspostavljanje ravoteže u tijelu
udišite zelenu a izdišite
crveno-ljubičastu
za samopouzdanje udišite ljubičastu
a izdišite žutu
za povećanje intelekta udišite žutu
a izdišite ljubičastu.
